Aspen

Skijanje u Americi, za razliku od Europe, rezervirano je isključivo za vrlo bogate ljude. Skijaške karte su skuplje, oprema košta (potpuno isti modeli skija, pancerica, jakni) često i dvostruko u odnosu na Austriju, Italiju ili Švicarsku, a cijene noćenja u luksuznim hotelima penju se u nebo. Tako je u većini američkih skijališta. Jedan je gradić, međutim, posebno ekskluzivan, i po mišljenju mnogih, najmondenije mjesto na svijetu. Aspen.



Glumci i seljačine



Prvo što fascinira jest prilaz. Aspen se nalazi na 2500 metara nadmorske visine, a da biste to shvatili, morate negdje pročitati. Jer, cesta koja vodi od Denvera, širine aerodromske piste, toliko se blago penje da i ne primijetite. Odjednom, našli ste se na 2500 metara (što je gotovo 700 metara više od najviše točke na Biokovu).



Grad na prvi pogled ne odaje neki veliki glamur, što i nije čudno:



Aspen je nekada bio rudarsko naselje. Kuće su, one obične, ali i skupi hoteli, uglavnom izgrađene od crvene cigle. A kako Aspen okružuju stijene crvene boje, Red Rocks (po kojima su, u okolici Aspena načičkane superluksuzne vile nekih od najbogatijih ljudi svijeta), cijela se regija crveni.



Skija se na četiri planine: Aspen Mountain, poznat i kao Ajax Mountain, Highlands, Snowmass i Buttermilk.



Ako nekog domaćeg upitate je li doista Aspen najbolje skijalište na svijetu, reći će:



- Pa, recite mi, tko još ima četiri planine u gradu!? Da nije možda Vail?



Zanimljiva je međusobna netrpeljivost ljudi iz Aspena i dva sata vožnje udaljenog Vaila. Iako posljednjih desetak godina više multimilijunaša kupuje kuću u Vailu, žitelji Aspena reći će da se tamo okupljaju samo seljačine s mnogo novca. U Vailu, pak, Aspen nazivaju stjecištem propalih holivudskih glumaca.



Bilo kako bilo, činjenica je da se u ta dva gradića u Coloradu skija doista najbolje na svijetu, a gdje ima više bogatih seljačina ili propalih glumaca, manje je bitno.



Ono što Vail nema, a Aspen ima jest - aerodrom. Naravno, na onaj u Aspenu slijeću uglavnom privatni avioni, a dozvolu za slijetanje može dobiti samo onaj tko ima i rezerviran parking na kraju piste. Ili, ako pilot, čim iskrca svoga gazdu, avionom nestane "u vidu magle".



Aspen se diči još jednom ekskluzivom. Na 3418 metara visine, nalazi se najekskluzivniji skijaški klub na svijetu. Aspen Mountain Club ima samo 309 članova, a nove ne upisuje! Ako najutjecajniji članovi procijene da ste mogući kandidat, onda eventualno postajete "pripravnik". A to znači da za za učlanjenje morate pričekati da se netko ispiše. Ili umre.



Ulaznica u to ekstremno visoko društvo, ne samo radi sastanaka na 3418 metara, već i zbog obvezno debelog novčanika, košta 125.000 dolara, a godišnja članarina je dodatnih 37.000 dolara.



Klub bogataša



No, to ipak ne znači da ćete, u slučaju da si možete priuštiti ručak u takvom ambijentu, a niste član, biti odbijeni. Uvjet je da vas netko od članova preporuči i, praktički za ruku, dovede u klub. Telefonske intervencije u Aspen Mountain Clubu ne prihvaćaju, član mora doći s vama. A kako Hrvata ima posvuda, naravno da ih je bilo i u tom superekskluzivnom klubu. Miho Glavić, direktor moćnog AWT-a i dopredsjednik Hrvatskog skijaškog saveza, koji nam je i ispričao detalje o tom klupskom restoranu pod oblacima (u kojem dominiraju poznata Grgicheva vina), imao je priliku tamo ručati s prijateljima. Glavić je u mladosti bio cijenjeni instruktor skijanja u američkim skijalištima, između ostalih, i u Aspenu.



Ipak, i u najmondenijem kutku svijeta, a Aspen mnogi tako procjenjuju, ne mora biti skupo i nedostupno za one koji su milijun vidjeli samo u filmovima. Osim što ima nekoliko vrlo pristojnih restorana u kojima objed ne stoji više od onog u prosječnom zagrebačkom, čak i smještaj, gotovo luksuzan, ne mora biti skup. Konkretno, veliki apartman odmah pokraj skijališta, za šestero ljudi može se, ako imate dobru priču i gazdu uvjerite da ste mu baš vi važni u životu, dobiti za 150 dolara dnevno. Dakle, 25 po osobi! Takav apartman nerijetko ima više od 100 četvornih metara, veliku i savršeno opremljenu kuhinju, a svaka spavaća soba svoju kupaonicu. Nerijetko, apartmani imaju i privatni jacuzzi, a gotovo redovno zgrada ima svoj fitness centar, i vrući otvoreni bazen (u Americi čak i luksuzni skijaški hoteli češće imaju otvorene bazene, s vrućom vodom).



 Skupi Aspen nije skup



Skijaška karta stoji 82 dolara dnevno, ali ako se rezervira i plati nekoliko mjeseci ranije (isto vrijedi i za smještaj), cijena pada. Tko želi sam kuhati, u supermarketu će namirnice platiti osjetno manje nego u Hrvatskoj.    Ako se pri smještaju i hrani još i može uštedjeti, izlasci u Aspenu, onome tko nije pripadnik elite, izbit će i posljednji dolar iz džepa. Nekoliko je klubova (Jimmy's, Eric's, Speak Easy, Chelsea...) u kojima se ulaz ne plaća, ali je piće "bolno" skupo.



Ima i klubova u koje se teško ulazi, npr. Caribou Club. Nema li vas na listi pozvanih, spremite se za kurtoazni smiješak hostese i cipelu redara, no ako se ipak tamo nađete - oprez kod odabira garderobe! Ono što u Caribou Clubu nazivaju "casual" varijantom, ne bi smjelo biti jeftinije od 2000 dolara (na žalost, to sam shvatio tek unutra).







OKVIR



Legenda o Uta Indijancima



Kako su bijelci prevarili Uta Indijance u Uta Cityju, Aspen je dobio ime po vrsti bora koji u toj regiji raste. Prvi ski lift izgrađen je 1947. godine, za što je zaslužna grupa imigranata iz Skandinavije i Švicarske. No, mnogo prije skijaškog procvata, Aspen se zvao Uta City, po Indijancima koji su se najdulje zadržali po okolnim planinama.



Ute su bili poznati i kao najsuroviji, a održali su se dulje od ostalih plemena isključivo zato jer se tijekom dugih i hladnih zima nisu spuštali u dolinu, gdje bi ih bijelci poubijali, već su ostajali na visinama i iznad 3000 metara. No, praktički su nestali nakon što su povjerovali bijelcima da ih ovi pozivaju na pregovore. Umjesto pregovora, većinu Uta bijelci su ubili, a ostale su tjerali da pješače do 300 kilometara udaljenog Denvera, gdje su ih pokazivali kao ratne trofeje. Uta City u jednom je periodu imao čak i više stanovnika nego današnji Aspen, čak 15.000! Bilo je to za vrijeme "srebrne groznice", a kad je ona 1893. godine završila, u gradu je ostalo tek 250 ljudi.






Dan Figenwald
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. lipanj 2026 07:28