Baba Jaga protiv starenja i kulta ljepote

U sklopu edicije “Mitovi”, međunarodnog projekta nastalog na poticaj britanskog nakladnika Canongate u koji je uključeno 37 nakladnika, poznatim imenima suvremene svjetske književne scene koja su se već okušala u reinterpretacijama mitova, poput Margaret Atwood, pridružila se i Dubravka Ugrešić.

Iz slavenske mitologije

Mit koji je izabrala, onaj o Babi Jagi, potječe iz slavenske mitologije. Ugrešićeva je u romanu učinila ono zbog čega je biblioteka i pokrenuta - propitala funkcioniranje mitoloških matrica u suvremenoj kulturi. Njezina se “Baba Jaga” kompozicijski sastoji od tri priče koje funkcioniraju kao samostalne cjeline i u kojima se prepoznaju glavna poetička uporišta njezine dosadašnje proze.



Prvi dio romana postavlja glavnu preokupaciju romana - starost i starenje u vrijeme kada je ustoličen kult mladosti i tijela. Pripovjedačica uspijeva kroz emotivno škrt, ali rječit odnos s ostarjelom i bolesnom majkom uspostaviti mrežu motiva koji njezin roman vežu uz mit i koji će se nadograđivati u drugom, središnjem dijelu.

Beba, Pupa i Kukla

Baba Jaga je snijela jaje



Vuković&Runjić, Zagreb 2008, 320 stranica, meki uvez, 129 kn)

Dubravka Ugrešić

A on se odvija u toplicama u Češkoj, gdje su se našle ostarjele prijateljice Beba, Pupa i Kukla. Uz podosta humora, ali i ironije i cinizma, Ugrešićeva pripovijeda priču koja na kraju svakog poglavlja “čuva” tipičnu jezičnu formulu bajke i koja nagomilavanjem preokreta prati njezine zakonitosti. U središtu jest tema starenja u koju se, svatko na svoj način, izvrsno uklapaju ne samo junakinje, nego i cijeli niz sporednih likova, bez obzira na to nudili oni recept protiv starenja, tretmane ljepote ili utjelovljivali jedan od elemenata opozicije mladost-starost.



Motivi karakteristični za izabrani mit, kao i njegove modifikacije u bajkama, poput ptica, jajeta, fizičkih Jaginih osobina i dr. posijani su po romanu u kojem se ne pojavljuje konkretna Baba Jaga, već je ona upisana u galeriju likova i fabulu. U trećem dijelu, postmodernističkom poigravanju u kojem se fingira recenzija romana iz pera fiktivne bugarske folkloristice, Ugrešićeva diptihu koji smo upravo pročitali dodaje interpretaciju vlastitoga teksta u kontekstu “babajagalogije”, pri čemu nudi ključeve za analizu romana u kojem je nadograđen izabrani mit.

Bablja Internacionala

U tome dijelu dolazi do izražaja feministički aspekt romana koji progovara (i) o konkretnom i simboličkom genocidu nad ženama tijekom povijesti i suvremenosti, o Babljoj Internacionali koja u ovome slučaju, znakovito ali i upozoravajuće, još uvijek nije izvadila mač ispod uzglavlja, onakav s kakvim je spavala Baba Jaga.



Ugrešićeva Babu Jagu vidi i kao disidentkinju i stigmatiziranu ženu koja se kad-tad može osvetiti za silovanja, ratove i sva nasilja koja nad njom vrše čak i općeprihvaćeni suvremeni mitovi o prevlasti mladog i lijepog. A tu je, jasno, Dubravka Ugrešić i više nego na svom terenu, onom dosadašnjih romana i eseja koji su je i doveli u prigodu za ovakvu reinterpretaciju.



Jagna Pogačnik