Babilon i Jeruzalem kao znakovi

Otkrivenje danas (Otk 18 i 19) govori o Babilonu, a Evanđelje (Lk 21, 20 - 28) o Jeruzalemu. To ovdje nisu određeni gradovi, nego znakovi povijesnih usmjerenja i zbivanja.



U Otkrivenju anđeo viče: “Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - i postade prebivalištem zaloduha... S njom su bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silne raskoši njezine.”

Babilon je davno prije Krista bio neprijatelj Božjemu narodu, a ovdje Ivan tako naziva suvremeno zemaljsko središte zloće - zacijelo stari carski Rim. Ta vlast u to doba napada mlado kršćanstvo. No, to se zapravo odnosi na svako središte zemaljskih moći - bogatstva i bludne raskoši. Tako shvaćeni Babilon je “velika Bludnica” - ne samo zbog seksualnih nastranosti, nego zbog cijelog stava odanosti veličinama koje nisu Bog. Moć i bogatstvo daju “Babilonu” značenje krivoga boga - a odnos s krivim vrijednostima za Bibliju je bludnost, preljub.

Stari Rim je uskoro pao, ali mnoga su se središta takva “preljuba” opet uzdizala širom svijeta. Babilon u tom smislu trajno propada i trajno se obnavlja. Vjernici mu se suprotstavljaju i vide mu kraj, ali to su duga razdoblja u kojima se moraju žrtvovati protiv moći sile i novca. Biblijsko nadahnuće uvijek iznova nudi sigurnu nadu te spašeno mnoštvo kliče: “Aleluja! Spasenje i slava i moć Bogu našemu!”



Današnji ulomak iz Evanđelja stavlja pred oči drugi grad - Jeruzalem. Opet to nije samo grad, nego znak. Jeruzalem bez spasitelja. “Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana” - kaže Isus. Ta vremena pogana upravo su vremena spomenutog Babilona. Uvijek iznova nabujali Babilon gazi nikad dovoljno vjerni Jeruzalem.



Dok se vrijeme ne ispuni...



Živko Kustić
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. prosinac 2025 18:48