Dvadeset milijuna kuna, izračunale su jedne dnevne novine, stajat će predsjednička utrka Milana Bandića. Tako skupe kampanje u Hrvatskoj još nije bilo. Bandić će potrošiti mnogostruko više nego ostali kandidati. Na prošlim predsjedničkim izborima, prije pet godina, kampanja troje najuspješnijih kandidata - Stipe Mesića, Jadranke Kosor, Borisa Mikšića - ukupno je stajala manje nego što će Bandić sam poharčiti. Hrvatska svojim zakonima nije limitirala izborne troškove, što je redovita praksa u demokratskim zemljama. Bez toga nema ravnopravnosti utakmice i izbori se lako pretvaraju u hrvanje financijskog diva i kepeca.
Bandićeva je kampanja zamišljena faraonski. Na turneji po Hrvatskoj prati ga tim od četrdesetak ljudi. Svaku će večer u drugom gradu imati koncert, najveći dio odradit će Prljavo kazalište. Pola od navedenog iznosa stoji infrastruktura za održavanje koncerata i snimanje njegovih susreta s građanima.
Iznajmljene su dvije pozornice, s dva razglasa, kombi s kompletnom opremom i snimateljima, montažerima i ostalim ljudstvom. Nacija će se onda pumpati njegovim porukama povijesne važnosti, poput one iz Vukovara: Gospođo, kako imate krasnu frizuru!, ali bijeda sadržaja dobit će spektakularno pakiranje.
Cilj je sveprisutnošću svoje kampanje zagušiti Hrvatsku i nadjačati sve ostale kandidate. Učiniti ih nevidljivim. Zagrebački gradonačelnik računa da će ih financijski iscrpiti i onda pregaziti. S vrtoglavim iznosima kojima Bandić kani popločati svoj put na Pantovčak nitko se ne može nositi. Nemaju tih novaca čak ni oni iza kojih stoje najveće stranke.
Taktika da pobjeđuju pare a ne kandidat u Berlusconijevom je slučaju rezultirala punim pogotkom. Ali iskakanje iz svake paštete Jadranki Kosor prije pet godina nije pomoglo. Bahatost i suludo razbacivanje parama mogu se pokazati i kontraproduktivnim.
Možda se ljudi upitaju otkuda zagrebačkom gradonačelniku toliki milijuni za kampanju. Po imovinskoj kartici on tih novaca nema. Legalno ih nije mogao zaraditi. Odgovara li to faktičkom stanju i koliko je istine u glasinama da se njegova financijska težina već odavno mjeri, najskromnije, desecima milijuna eura, trebale bi se baviti neke državne službe. Bandić svoje financijere ne otkriva. Očekuje, kaže, donacije od običnih ljudi. Valjda po onoj: zrno do zrna - dvadeset milijuna. To je istina otprilike koliko i njegova tvrdnja da će onih nekoliko šlepera jabuka koje će podijeliti po Hrvatskoj nabrati u svom voćnjaku. Ili, kao što su mu zaposleni u zagrebačkoj gradskoj upravi masovno davali potpise iz ljubavi a ne zato što se gazdi nije zamjeriti. Njegove tajnice, inače, ne žale otkidati od usta, samo da bi voljenog šefa raskošno darivale.
Ali kad Bandić kaže: lako za pare, “ja u ovaj projekt ulažem deset godina”, onda je to, fakat, istina. Mreža koju je u desetljeću svoga vladanja Zagrebom spleo, financirat će njegovu kampanju. Kumovi, poslovni partneri, krupni kapital, eksponenti kriminalnog miljea, sve njegova klijentela koje je častio unosnim poslovima.
Ako će ga donirati s dvadesetak milijuna, može se misliti koliko su na njemu, odnosno njegovim posredovanjem, guljenjem Zagreba, mogli zaraditi. Sve je to narod platio. Neće Bandiću samo Prljavo kazalište pjevati u kampanji. Njegova će kampanja biti prljavo kazalište.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....