Kad god uđem u Dinamovu trofejnu dvoranu, neću se dulje od sekunde zadržati pred slikom Štefa Lamze, imitacijom pehara Kupa velesajamskih gradova, ni pred trofejima koje je Dinamo donio s raznih kontinenata. Uvijek su me fascinirale biografije Dinamovih predsjednika. Njihove slike poslagane su na frizu Trofejne dvorane i ako pažljivije pogledate, shvatit ćete da je ostalo mjesta samo za jednu sliku. Zar se nakon Barišićeva nasljednika gasi Dinamo? Asocirala me na to priča iz Vatikana. U kapelici Sv. Pavla izvan zidina poslagani su medaljoni svih papa, ostalo je još 13 udubina za Wojtyline nasljednike. U Dinamu je, dakle, situacija nešto kritičnija...
Pamtim 13 zadnjih predsjednika. Vid Ročić je u Dinamo "centriran" kao kadar maksimirske partijske ćelije koji je negdje zgriješio. U Dinamo su uglavnom slali kadrove koji su negdje - zglajzali. Slijedi umirovljeni general Đuka Prilika, koji je stajao na čelu Dinamova proljeća 1982. godine. Tvorničar košulja Tomislav Mraz kratko se zadržao na toj funkciji, uostalom kao i bankar Neven Barač, koji je provjetrio Maksimir, protjeravši sve što je mirisalo na Ćiru Blaževića.
Ivo Vrhovec je bio sovjetski zadrt, dok je Zdenko Mahmet bio klasični domobran. Josip Šoić, bankar premazan svim mastima, bio je predsjednik u vrijeme velikih valova, prve promjene imena i velikih transfera. Naslijedio ga je Mirko Barišić, međutim, njegova uloga iz devedesetih je potpuno nerasvijetljena. Branko Mikša će biti zapamćen po tome što je na pročelje pribio ploču NK Croatia, a Ćiro Blažević je u svojstvu vlasnika, predsjednika i trenera bio pionir pretvorbe na hrvatski način. Nemaš za kavu, a kupuješ tvornicu, sve na papire! Martin Katičić je bio tek slučajni prolaznik, a Zlatko Canjuga je od Dinama napravio politički plakat HDZ-a, koji su sponzorirali svi hrvatski porezni obveznici. Mirko Barišić bi trebao biti autor Dinama za novo stoljeće.
Canjuga kao glembay Danas, kada se Dinamo raspada kao poderana vreća, Maksimir čeka Canjugin "kajem se"! No, umjesto pokajanja dolaze neplaćeni računi, čekovi koje je po Okrugljaku i Bežancima spiskala bahatost vučitela iz Bednje. U toj paradi karikatura stoji Zlatko Canjuga kao "Dinamov Glembay", koji troši milijune kuna na nogometnu momčad, dok narod prevrće po kantama za smeće i hrani se po pučkim kuhinjama. Prije nekoliko dana Dinamo se približio posljednjem poglavlju, tužba Argentinca Osvalda Ardilesa, koji zahtijeva 1,047.000 dolara metak je u čelo klubu koji je osuđen na gašenje.
Svjedoci mi kažu da je taj argentinski "pekeno" došao u Zagreb s gotovim ugovorima, koje su u londonskim laboratorijima sastavili engleski advokati. Bez opipljivijih trenerskih kvalifikacija, hladno je zatražio kontrakt na dvije godine, s godišnjom gažom od 700 tisuća...
- Hvatali smo se za glavu - priča mi čovjek koji je sudjelovao u sklapanju ugovora. - Zahtijevati 700.000 maraka po godini u Hrvatskoj, pa to je zločin!? A on je hladno odrezao: 'Gospodo, ne maraka. Dolara!'
Na sjednici tadašnjeg Izvršnog odbora poklisar s Pantovčaka Ćiro Blažević je rekao: "Ne vjerujem mu ni koliko je crnog pod noktom, ali glasovat ću za njega jer tako želi poglavar..."
Ardiles popio 3000 funta. Od Ardilesovih rezultata pamti se samo 0:0 na Starom Traffordu, kada je Dinamo otkinuo bod Manchester Unitedu. No, kao što je te večeri sir Alex Ferguson bio šokiran mršavom nulom s hrvatskim prvakom, tako su Croatijini direktori bili šokirani idućeg jutra kad ih je recepcionar obavijestio da je trener sa svojim argentinskim prijateljima te noći popio 27 boca arhivskog vina.
Vođa puta nije vjerovao, no kad mu je recepcionar po pultu razastro čepove i prazne boce, izbrojio je 3000 funta za sitne radosti svoga trenera. I u karantenama, u dvorcu Bežanec, ni jedna noć nije prošla bez kartona Enjingija. Uza sve to, Argentinac je zarađivao 42.000 dolara mjesečno, plus bonus za Ligu prvaka, plus 2500 dolara za najam vile u kojoj je stanovao.
No, sve je to bila direktiva odozgo i nitko nije postavljao pitanja. Za suvišnu znatiželju letjelo se naglavce iz Maksimira, prljavo rublje nije smjelo na svjetlo dana, Croatia je bila "opasana svilenim papirom..."
Hoće li Dinamo morati platiti i taj Canjugin hohštapleraj ili postoji način da se pravno suspendiraju ta potraživanja? Naš svjedok tvrdi da Dinamo to ne mora platiti jer je Ardiles nanio veliku štetu klubu otjeravši Japanca Miuru iz udarne momčadi. Naime, Dinamo je imao potpisan ugovor na 220.000 dolara s japanskom TV kompanijom za prijenos svih utakmica Hrvatske lige, na kojima nastupa Miura. Zbog Ardilesove pogrešne procjene, Dinamo je Miuri morao platiti dodatnih 500.000 dolara i zbog izgubljene se dobiti može parničiti s tužiteljem. Osim Miure, Dinamo Ardilesa može tužiti za nestručnost i krive poteze, jer te sezone nije ušao u drugi krug Lige prvaka...
Ljubitelj arhivskog vina odnedavno je opet mutna glavobolja maksimirskih direktora, a još se nisu riješili ni najveće noćne more, duga Real Sociedadu, još jedne Canjugine ekshibicije. I kad doista shvatite da je Dinamo poderana vreća iz koje curi na sve strane, teško ćete se odlučiti pristupiti novoj klupskoj vladi koju već tjednima bezuspješno pokušava sastaviti Mirko Barišić. Kucao je na mnoga vrata, ali malo ih se otvorilo. Odbio ga je Boris Lalić iz Zagrebačke pivovare, dobio je košaricu od Dubravka Grgića iz Euroherca, nije se želio vratiti čak ni stari dinamovac Milan Artuković iz Francka.
Jedno iskustvo bilo je sasvim dovoljno! Ni Ina ne želi u Maksimir i Barišićevi nacrti počeli su se rušiti kao kule od pijeska. Jedini sigurni član Izvršnog odbora zasad je Zdravko Mamić, predsjednikov "libling", te Vjekoslav Gucić, šef Getroa. Poslovni ljudi bježe od Dinama kao vrag od tamjana jer je klub izrovan dubiozama i te jame nemoguće je zatrpati. Čini nam se da netko iza kulisa vrlo precizno lansira afere i dugove iz prošlosti kako bi se zanjihao tandem Barišić - Zajec.
Već nekoliko puta su im odbrojavali, a upravo im odbrojava i Fifa. Ne plate li 1,125.000 dolara do Silvestrova, birokrati iz Züricha će im bez razmišljanja odrezati deset bodova.
Kave i slikavanja U međuvremenu krivci piju kavu kod Charlieja i slikaju se po yacht-clubovima sa Slavicom Ecclestone. Ne očekujte tipove s podvijenim repovima ili grižnjom savjesti, ne, oni su i danas glasni i unatoč argumentima, kojima povremeno mahne Mirko Barišić, tvrde da su ostavili nasljedstvo vrijedno najmanje 50 milijuna dolara. Uostalom, čovjek koji sve to itekako kuži reći će: "Barišić je priskrbio samo 15 milijuna kuna, dok je 85 milijuna priteklo u klupsku blagajnu od prodaje igrača..."
U Maksimiru će vas, naravno, dočekati drukčije brojke i drukčija objašnjenja!
Licemjerje u nogometnim odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine
Zagrljaji Markovića i Pušine i pljuvanje Vahida Halilhodžića po Ćiri Blaževiću
Bošnjačke nogometne legende prije nekoliko su dana raznijele Ćiru Blaževića na komadiće. Nakon što je najuren iz Hrvatske, za sportsku javnost BiH njegovo bi imenovanje za izbornika reprezentacije bila teška uvreda. Tako su to bošnjačkoj javnosti servirali Vahid Halilhodžić, Mehmed Baždarević i Faruk Hadžibegić, optuživši Ćiru da se u ratu Hrvata i Muslimana zauzimao za podjelu Bosne. "Nije li apsurdno da čovjek koji bi najviše volio da Bosne nema vodi nacionalnu selekciju te zemlje", grmi Vahid Halilhodžić, frontman grupe koja ne želi Hrvata iz Travnika.
I dok hrvatskom treneru deru kožu kao starom jarcu, njegovi jarani iz Hrvatskog nogometnog saveza u četvrtak su "dali vjeru" Bošnjacima da će se 1. svibnja iduće godine zajednički kandidirati za organizaciju Europskog prvenstva. Nakon što su Vlatka Markovića otkantali i Beč i Pešta, ambiciozni predsjednik se hitro okrenuo prema Sarajevu. Nije bilo teško uspostaviti kontakt, Bosanac Vladko iz Bugojna lako se sporazumio sa Sarajlijama. Licemjerje će dotaknuti nebo u času kada sarajevski dnevni tisak na jednoj stranici objavi srdačni zagrljaj Bosanca Vlatka Markovića i Bosanca Jusufa Pušine, a na idućim stupcima pljuvačke Bosanca Halilhodžića po Bosancu Blaževiću. Očito se sadašnjem vodstvu HNS-a fućka za Blaževića, svi bi bili najsretniji da se na četiri godine zakopa u Teheranu ili Kijevu. Ali, Ćiro je tu!
Ćiru ne vole; Jutarnji list, navijači koji skandiraju "Ćiro, pederu!", komunisti i fundamentalisti, sadašnja vlast, predsjednik Hajduka Branko Grgić, ajatolah Hamnei, Vahid Halilhodžić i Meša Baždarević, općenito raja s Baščaršije...
Obožavaju ga; starije gospođe, Torcida, iseljeništvo, Švicarci i Ukrajinci, Igor Štimac, Nevenka Tuđman, Teodor Boch i HDZ...
Za gornju listu sam je kriv, a na donjoj ima i te kako prostora za napredak. Čak i u ovim godinama!
Tomislav Židak
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....