Bespuće na putu do puta

Na putu smo da stignemo na put izlaska iz krize - ta izjava Jadranke Kosor mnogo je više od jedne stilski jadne i sadržajem kontradiktorne rečenice. Može se smatrati metaforom ukupna Vladina odnosa prema ekonomskom i društvenom propadanju Hrvatske. Premijerka je vječno na putu do puta, stalno najavljuje izlazak iz krize, ali je od njega danas jednako daleko kao i prije godinu dana. Prazan hod u politici, praznoglave fraze.

Dobro, nije joj lako. Nije lako kreirati i prodavati spin za koji u stvarnosti nema baš nikakvo pokriće. Kosor je prije godinu dana na istome mjestu, na opatijskom skupu ekonomista, najavljivala svjetlo na kraju tunela. Svjetlo više ne spominje, a tunel se pretvorio u put do puta. Sve ostalo ostalo je isto. Možda i nešto gore. Guverneru su Rohatinskom održali lekciju o ekonomiji, stranim agencijama poručili da pojma nemaju, elitnim ekonomskim stručnjacima servirali lakirovku. Guverner im je preko medija - jer za direktne kontakte nema priliku -morao prenijeti poruku Europske središnje banke da je Hrvatska na putu prema katastrofi.

Govorom koji je održala u Opatiji Kosor se predstavila kao kapetanica Titanica. Premda je posada ovdje upozorena na opasnost, ali ne mijenja kurs, ne zaustavlja dernek, punim motorima juri u tragediju. Na brodu luđaka potpuno su indiferentni što će nakon njih ostati. Pijani bal neće zaustaviti, Šuker će s radošću posuditi nove milijune da ga financira. Premijerkini ekonomski savjetnici najavljuju “nekontroliranu prilagodbu”, što zvuči kao nekontrolirani sudar sa stvarnošću. Guverner Rohatinski tvrdi da ovako možemo izdržati još godinu dana. Taman do izbora. Svojom okupiranošću šušurom vlasti, uz istodobno odbijanje da preuzme odgovornost vladanja zemljom, svojim kukavičkim bijegom od reformi, svojim besmislenim mantrama o putu do puta izlaska iz krize, premijerka Kosor i njena vlada povećavaju cijenu koju će Hrvatska na koncu morati platiti. Ali baš ih briga. Oni odlaze, računi se ostavljaju narodu.