Svi smo rođeni u krugu od pet kilometara. Zdravko Mamić, Ivan Brleković i ja! I da je Ivan Brleković, lijevo krilo NK Kašine imao bolji centaršut, a da me kao centarfora prodavao Zdravko Mamić, danas ne bih bio smiješno piskaralo, nego - milijunaš! Ali, Ivan Brleković, na žalost, nije bio David Beckham, a Zdravko Mamić se u to vrijeme kartao u Sesvetama, tada je još prodavao traperice, lažne “vure” i sjedalice od stiropora, a ne Modriće i Lovrene i tako je propala jedna briljantna nogometna karijera. Trebam li reći da sam od te trojice jedino nešto znao o nogometu. Istina, nisam bio virtuoz kao moj kolega iz SN Anton Samovojska niti sam ima golgeterski njuh a la Mićo Vujanić, prije bi se reklo da sam imao “noge Mlinarića, glavu Iana Rusha i pamet Marija Mandžukića”. A pokojni otac Mijo, koji je bio lud za Lamzom i Dinamom, ali ne i za mojim nogometom, imao je i - remen. Često ga je upotrebljavao i sustavno zatirao jednu nogometnu nadarenost.
Na žalost, nikad nisam postao Ian Rush, pa čak ni Miroslav Slepička, ali je zato “Beckham za siromašne” Ivan Brleković danas dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, a Zdravko Mamić najmoćniji čovjek hrvatskog nogometa. A ja od njih jedva mogu dobiti izjavu. Ako su dobre volje i ako ponizno kleknem...
Zdravko Mamić je, zahvaljujući nogometu (za koji nije imao previše dara), danas najbolji nogometni trgovac u Europi, a Ivan Brleković jedan od najboljih hrvatskih odvjetnika, koji zastupa čuvenog Georgea Sorosa i kojega zovu u sve emisije u kojima se spominje reforma hrvatskog nogometa. Oni su vrlo moćni, iako se, kao pravi prigorski pravdaši, teško mogu složiti oko bilo čega. U tom trokutu najslabija karika sam ja, jer mene više veseli kad se Zdravko Mamić u austrijskom skijalištu Kronplatzu zaleti u bukvu (jadno drvo, nap. p.), nego kad proda Dejana Lovrena u Lyon i zaradi 9,5 milijuna eura.
Zdravko Mamić i Ivan Brleković su među najmoćnijim ljudima hrvatskog nogometa. Uz Vlatka Markovića, koji sanja još jedan predsjednički mandat, Zorislava Srebrića, koji bi dao ostatak života da “samo jedan dan bude predsjednik”, Igora Štimca koji “buši” navedeni dvojac, te Davora Šukera, koji želi reanimirati “mrtvaca” iz Rusanove ulice. I dok je Mamić davno izjavio da ga ne zanima nikakva funkcija u Hrvatskom nogometnom savezu, Ivan Brleković je čovjek koji puno bolje tehnicira pravnim aktima nego što je centrirao...
I dok se Zorislav Srebrić sprema u penziju, i definitivno će biti umirovljen kad ga imenuju direktorom A-reprezentacije, iza kulisa se vodi tihi rat za funkciju glavnog tajnika HNS-a, što je jedna od najvažnijih pozicija u hrvatskom nogometu. I tu Brleković ima velike izglede, makar su mu protukandidati Branko Laljak, Damir Vrbanović i Ante Vučemilović.
Ovaj posljednji je i glavni favorit, jer ga gura slavonski lobi, najmoćnija grupa u hrvatskom nogometu, čija je siva eminencija Željko Širić, koji će kao kandidata za predsjednika instalirati Davora Šukera. Kad već Zvonimir Boban, koji bi bio izabran konsenzusom, nije zainteresiran...
Žabokrečinu, koju već godinama “talasa” jedino Igor Štimac, koji je u međuvremenu izgubio ambiciju za funkcije i školuje se za nasljednika Slavena Bilića, netko mora razmrdati. Netko se mora obračunati s nakaradnom Ligom 16, netko mora progovoriti o bankrotu nogometnih klubova, netko mora protjerati iz nogometa nekvalificirane kontrolore suđenja, seksualne napasnike i neuništive “sekretare”. Netko mora lupiti šakom o stol. Naravno, to mora učiniti predsjednik, što znači - ili Vlatko Marković, koji se potajno nada još jednom mandatu ili Davor Šuker, koji se “kradom” useljava u Rusanovu ulicu. Poduprt moćnim slavonskim lobijem...
Hrvatska je čudesna nogometna zemlja. Ona ima jednog od najboljih nogometnih trenera svih vremena u liku Tomislava Ivića, kojega su engleski mediji svrstali na četvrto mjesto svih vremena i iza leđa mu ostavili veličine poput Matta Busbyja, Louisa van Gaala, Helenia Herreru ili Ernsta Happela. Hrvatska ima Davora Šukera, najpopularniji hrvatski nogometni brand, o kojemu se sve zna i u najzabačenijem dijelu zemaljske kugle, a ima i najpoznatijeg svjetskog trgovca igračima Zdravka Mamića, koji je prodao igrača za 100 milijuna eura i kojega je Ćiro Blažević preporučio premijerki Jadranki Kosor za - ministra!
No, o novom glavnom tajniku (Brleković, Laljak, Vrbanović ili Vučemilović) neće odlučiti ni bivši predsjednik Vlatko Marković, ni budući (Davor Šuker), ni Zdravko Mamić, a vjerojatno ni mediji, već rezultat Slavena Bilića. Iako je on sasvim sigurno najmanje sklon advokatu Brlekoviću, koji je njegov najžešći kritičar. Htjeli mi to priznati ili ne, upravo je Slaven Bilić najmoćniji čovjek hrvatskog nogometa, koji se drži “po strani”, ali, njegovi rezultati vuku sve konce. Njegova popularnost kod običnog čovjeka spasila ga je od medijske sjekire, kojom su već zamahnuli činovnici iz Rusanove ulice, ali im je sud javnosti zaustavio ruku. No, unatoč Bilićevom “ne bi se štel mešati”, nemojte se začuditi ako će početkom 2011. godine u predsjedničkoj stolici sjediti Davor Šuker, a u susjednoj sobi ordinirati Ivan Brleković. Osim, ako se ne dogodi “biološko čudo” i tamo ne zateknete vječne, nepoderive i s predznakom doživotni, Vlatka Markovića i Zorislava Srebrića. I mnoge poznate članove Izvršnog odbora, netom izašle iz zatvora...
Tri najteža dana u karijeri Ćire Blaževića
U četvrtak, 21. siječnja, u “Cinestaru” u Branimirovoj ulici bit će prikazan dokumentarni film - Ćiro. Riječ je o “tri dana jednog lava”, o Ćiri, bosanskom izborniku uoči utakmice s Portugalom u Zenci. Film je djelo mladog Šibenčanina Ivana Živkovića, koji je kamerom živopisno slikao tri najteža dana u Ćirinoj karijeri. I uhvatio je detalje koji slikaju Ćirin karakter. Taj film će biti istodobno i oproštaj s Ćirom, koji 23. siječnja odlazi u Kinu, gdje će se s Brankom Ivankovićem boriti za naslov kineskog prvaka. U Šangaju je već njegov pomoćnik Dražen Besek, koji pokušava pripremiti čak 40 igrača, koliko ih je predsjednik Ćiri stavio na raspolaganje. Na pitanje - što je za njega Bosna, Ćiro će odgovoriti:
- Bosna je moja najveća nostalgija i nikad prežaljeno doba, jer nisam uspio! Da su stvari bile normalne, prošao bih. Na žalost, iz Portugala se nismo vratili sa željenim rezultatom (1-1), jer da je bilo tako, Portugalci bi nam zabili gol “u limburgu mjesecu” - kazao je Ćiro uoči zagrebačke premijere jednog filma, koji zorno prikazuje Ćirinu popularnost među bosanskom rajom. Vrijedi vidjeti “tri dana jednog lava”, koji se 23. ovog mjeseca definitivno oprašta s hrvatskim nogometom...
Vlada treba Mamićevu pomoć
Ćiro Blažević, čovjek koji odlazi iz hrvatskog nogometa, kojega je svojedobno Zdravko Mamić protjerao iz Maksimira, tvrdi da Mamićevi kritičari i oponenti nisu u pravu. Kaže:
- I ja sam ogorčen što nisam više tamo, ali, u ovo sivo doba, Dinamo je - El Dorado! Ono što Mamić danas radi je umijeće, on je umjetnik u najvitalnijem segmentu života nogometnog kluba - u nabavljanju novca. U najvećoj krizi svjetskog nogometa, njegovih 200 zaposlenika dobiva i plaću i božićnicu, njegovi igrači se prodaju za milijunske svote i ma što mislili o njemu - Mamić je uspio.
Ćiro Blažević o kumu ima visoko mišljenje, iako je upravo on žrtva njegovih čistki:
- Imam pouzdanu informaciju da je Radimir Čačić kazao da Mamića treba uključiti u reformu hrvatskog gospodarskog sustava. Ili...
Ili?
- Želio bih da Mamić ode iz Dinama, jer, dok je on tamo ja se ne mogu vratiti u Maksimir, ali, bez njega bi taj klub teško ili nikako funkcionirao - zaključio je Ćiro svoj monolog.
Gdje je nestao Marijan Buljat?
Čudni su nogometni putevi! Danas si na dnu, sutra na vrhu, za godinu ili dvije opet ti broje, ne možeš se podići s poda. Jedan od takvih primjera je i Marijan Buljat, negdašnji Dinamov nogometaš, a danas otpisani igrač Hajduka, kojega nitko ne želi.
Sjećam se doba Josipa Kužea, kada je tandem Etto - Buljat bio najbolji dio Dinamove šampionske momčadi, kada je Buljat centrirao kao Srna ili Beckham i kada je bio član Kranjčarove reprezentacije. Onda mu je Eduardo da Silva na treningu slomio nogu i karijera je krenula nizbrdo. A rijetko sam vidio igrača tako profinjenog centaršuta i udarca...
Uvijek mi je bilo žao što je Buljat otišao iz Dinama, jer ga pamtim iz doba njegove najveće slave. I njegov nogometni otac Tomo Bašić, danas žalosnim glasom govori o svom pulenu, koji nije doživio ni približnu karizmu jednog Modrića. I sad je na rubu nogometne egzistencije, dok dečki iz njegove generacije igraju u Tottenhamu, Arsenalu, kijevskom Dinamu. A ne tako davno, 2006. godine, bio je jedan od odabranih. I ispred njih!