Kolumnist Jutarnjeg lista Inoslav Bešker riječ je odabrao povodom uspjeha talijanskih liječnika koji su prvi u Europi uspjeli transplantirati bioničku ruku.
Talijani prvi u Europi uspješno transplantirali bioničku ruku
Bionička ruka je, kako definira Hrvatski jezični portal, “proteza koja elektronskim putem amplificira električne signale nastale u mišićima kako bi pokrenula električne motore, pokretače zglobova na ruci i prstima”. Definicija točna ali nepotpuna: sada bionička ruka i prima i prenosi podražaje osjeta dodira. Hrvatska enciklopedija u svome drugom svesku (zaključenome sredinom 2000.) definira bioniku kao međuznanstvenu disciplinu, a Hrvatski jezični portal kao znanstvenoistraživački smjer u kibernetici, ali su oboje suglasni da proučava regulacijske (upravljačke) mehanizme u živim sustavima primjenjujući ih u elektrotehničkim sustavima te da se bavi tehničkim uređajima koji tehnički reproduciraju rad nekoga biološkog sustava.
Praksa je i tu otišla korak dalje: bionička ruka ne samo da oponaša biološki sustav, nego se s njime i integrira, što je donedavna bilo u domeni znanstvene fantastike. Pojam “bionički” javlja se u znanstvenoj fantastici pedesetih, a popularnost stječe američkim TV serijama “The Six Million Dollar Man” (1974. -1978.) po Caidonovu romanu “Cyborg” (1972.) te “The Bionic Woman” (1976. - 1978.). “Bionika” je u hrvatskome posuđenica, grecizam prispio preko engleskoga gdje je zabilježen 1959: bio+(elektro)nika > bio+(electro)nics. Pridjev “bionički” (bionic) zabilježen je još 1901., ali pri proučavanju fosila. Sekundarno značenje nadljudske snage ili obdarenosti stekao je tek u znanstvenoj fantastici sedamdesetih.