DVA DESNA KANDIDATA

BISKUPSKA DILEMA: KOLINDA ILI ŠKORO? Mnogi od biskupa dijele Škorina stajališta, ali njih s HDZ-om povezuje nešto čvršće od bilo kakve ideologije

Biskupi vraćaju dugove HDZ-u tako što suptilno navijaju za Kolindu Grabar-Kitarović. Mnogi od njih dijele Škorina politička stajališta, ali u ovoj priči je važniji podatak da HDZ dijeli novac već gotovo tri desetljeća. To je veza koja je čvršća od bilo kakve ideologije
 CROPIX

Dvadeset i devet i pol godina - još od prvih višestranačkih izbora u proljeće 1990. - Katolička crkva u Hrvatskoj nije imala problema prilikom biranja koga će podržati na glasanju. Uvijek su to bili Hrvatska demokratska zajednica i njezini kandidati, a izbor nije bio pretjerano težak jer se redovito biralo između HDZ-a i liberalno-lijevih stranaka, najprije HSLS-a, a poslije Socijaldemokratske partije, koja za mnoge u crkvenim krugovima još znači isto što i nekadašnji Savez komunista.

Predsjednički izbori koji će se održati 22. prosinca i, posebno, nagli rast popularnosti Miroslava Škore doveli su ovdašnju Katoličku crkvu pred neočekivanu dilemu, a to je koga podržati: Kolindu Grabar-Kitarović ili spomenutog izazivača s desnice? Iako je kardinal Josip Bozanić na misi posvećenoj 20-godišnjici smrti Franje Tuđmana dao do znanja da je za Kolindu, unutarcrkveni izvori tvrde kako ni na jednim dosadašnjim predsjedničkim izborima razlike u mišljenjima biskupa nisu bile veće.

Kao i nervoza jer - što ako ulože na pogrešnu opciju?

U hagiografskoj apologiji Bozanić je rekao kako se Tuđman svojom savješću opredijelio da uloži vlastiti život u borbu za slobodu čovjeka, hrvatskoga naroda i za povijesnu istinu o svom narodu te dodao kako je “danas potrebna nova borba protiv zdvojnosti i pesimističnog malodušja, razboritost i promišljenost u procjenjivanju domaćih i međunarodnih prilika te čuvati se nerealnih obećanja i promicati svehrvatski dijalog koji će liječiti nezdravu radikalizaciju hrvatskog društva. To od njezinog vodstva traži istančanu razboritost, sposobnost za dijalog i prokušanu državničku mudrost koja se neće poigravati nepromišljenim eksperimentima i hvaliti nerealnim obećanjima”.

Priča o promjeni Ustava

Nisu imenovani, ali očito je da je žaoka usmjerena prema Miroslavu Škori i Mislavu Kolakušiću, a Bozanićev istup nije jedini u kojem su s Kaptola opalili po spomenutom dvojcu. Naime, ispod radara je prošao prošlotjedni uvodni komentar Glasa Koncila, u kojem je glavni urednik Ivan Miklenić, ispisao optužnicu na račun “pojedinih aspiranata za predsjedničke kandidate” koji su “manipulirali najavljujući promjenu predsjedničkih ovlasti premda je dobro poznato da je za to potrebna promjena Ustava, koje nema bez dvotrećinske suglasnosti zastupnika u Hrvatskom saboru”. Miklenić tu nije stao, nego je dodao:

“Tko imalo poznaje aktualnu hrvatsku političku scenu, dobro zna da u sadašnjim okolnostima nema baš nikakvih izgleda za takvu promjenu Ustava. Znaju to dobro i manipulatori u medijima, kao i kreatori javnoga mnijenja, ali svejedno omogućuju pojedinim aspirantima za predsjedničke kandidate da obmanjuju makar slabije informirane birače.”

Postavlja se pitanje predstavljaju li istup kardinala Bozanića i komentar Glasa Koncila većinsko raspoloženje ovdašnje Katoličke crkve ili unutar ove utjecajne institucije postoje podjele između struje koja podržava Kolindu Grabar-Kitarović i onih koji su za Miroslava Škoru.

“Bozanić je čovjek struktura, koji se radije drži onoga što mu je poznato, a to su Kolinda Grabar-Kitarović i HDZ. Njemu odgovara status quo i on sigurno neće zagovarati radikalne promjene kakve predlaže Škoro”, objasnio je svećenik iz Zagrebačke nadbiskupije, koji je dobro upoznat s odnosima u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.

Ne treba zaboraviti ni da je premijer Andrej Plenković prošle godine rezolutno odbacio bilo kakvu raspravu o inicijativi GLAS-a i Socijaldemokratske partije, koje su najavile pokretanje postupka za reviziju Vatikanskih ugovora. “HDZ je protiv revizije Vatikanskih ugovora, ne vidimo nikakvih razloga za to i cijela ova rasprava ne mijenja naš odnos s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj niti sa Svetom stolicom”, riječi su kojima se približio biskupima, nakon kratkotrajnog zahlađenja odnosa, zbog Vladine ratifikacije Istanbulske konvencije.

Kada se spominje podjela među biskupima, gorespomenuti svećenik je prilično siguran da dvojica najviše rangiranih nadbiskupa, Josip Bozanić i Želimir Puljić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, slove kao Kolindini zagovornici. Podsjetio je da je Puljić nedavno predvodio biskupe na sastanku s premijerom Plenkovićem i njegovim ministrima, koji je prošao u međusobnoj razmjeni komplimenata i suglasju o bitnom pitanjima. Tu treba dodati dubrovačkog biskupa Matu Uzinića, čiji su politički stavovi vrlo umjereni i koji vjernicima sigurno neće preporučiti glasanje za radikalne opcije, drži ovaj poznavatelj unutarcrkvenih odnosa.

Isto se očekuje i od Porečko-pulskog biskupa Dražena Kutleše kao i riječkog nadbiskupa Devčića. Obojica nisu bliski radikalima, a Kutleša je, usto, možda i najperspektivniji član HBK i glavni kandidat da jednog dana naslijedi Bozanića na kardinalskom tronu, upravo zato što je vjerni sljedbenik politike pape Franje, kojemu nikako ne odgovaraju desni stavovi koje zagovara najveći dio hrvatskih biskupa i svećenika.

Karte su još otvorene

Međutim, u dosta slučajeva karte su još otvorene.

Slavonski biskupi Antun Škvorčević i Đuro Hranić također nisu pretjerano skloni eksperimentima, tako da Škoro ne može očekivati podršku ni u “svojoj” regiji, ali sugovornici Magazina izrazili su sumnju da će dvojac Škvorčević - Hranić, pritom, podržati Kolindu kao što je to napravio Bozanić. Osobito se to ne očekuje od đakovačko-osječkog nadbiskupa Hranića, koji je poznat po izrazito konzervativnim stavovima, poput onoga kako “ne podržava nasilje nad homoseksualcima, ali može razumjeti”.

Iako je najistaknutiji predstavnik crkvene desnice, sisački biskup Vlado Košić posljednjih je mjeseci utihnuo kad je riječ o politici. Uzme li se u obzir da je prošle godine zbog Plenkovićeve podrške Istanbulskoj konvenciji otvoreno pozivao na protuvladine demonstracije, bilo bi logično da podrži Škoru, ali Košić se ne izjašnjava. Dobro upućeni objašnjavaju kako je razlog biskupova bliskost s Marijanom Petir, koja se u posljednje vrijeme zbližila s Kolindom i sada djeluje kao svojevrsni most između Predsjedničkog ureda i Sisačke biskupije.

Otvoreno je pitanje što misle dalmatinski biskupi Marin Barišić, Petar Palić i Tomislav Rogić. Prema izvoru iz HBK, Škorini suradnici od njih su tražili podršku, ali procjenjuje se da se ovaj trojac neće direktno miješati u predsjedničke izbore.

Ne očekuje se ni da će se javno opredijeliti Vojni ordinarij Jure Bogdan. Prvenstveno jer ga je na ovu dužnost imenovao Franjo, pa bi pristajanje uz kandidata kojega podržavaju žestoki desničari značilo da se Bogdan suprotstavio papinoj politici. Postoji i dodatni razlog. Vojnom ordinariju izrazito je važno imati dobre odnose s Ministarstvom obrane, a baš je ministar Krstičević od svih članova aktualne Vlade osobni favorit predsjednice Grabar-Kitarović.

Ona je Krstičevićeva politička pokroviteljica, koja ga u neformalnim razgovorima ističe kao “najboljeg ministra”, a KGK je amortizirala napade na njega i nakon sramotne propasti kupovine izraelskih borbenih zrakoplova F-16, zbog koje bi svaki odgovorni ministar obrane morao podnijeti ostavku. U takvim okolnostima, drže sugovornici Magazina, logično je očekivanje da, sa svoje strane, Krstičević osigura, barem neutralnost, ako ne i podršku Vojnog ordinarija za Kolindu Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima.

Iz Škorina tabora odlučili su uzvratiti biskupima, pa je voditelj kampanje Mate Mijić odbacio tvrdnju da je Škoro populist te rekao da su i on i Škoro vjernici katolici koji svaku riječ biskupa pozorno slušaju. “Jedino što mi od njih očekujemo jest da budu doista lideri u vjeri, da odgajaju narod u vjeri, da educiraju vjernike o teologiji i općenito o principima katoličke vjere i onda će vjernici sami znati prepoznati tko u političkoj areni zastupa te vrijednosti”, rekao je Mijić.

Još dalje otišao je sam Miroslav Škoro izjavom: “Mi smo sekularna država, Crkva je odvojena od države. Politika definitivno ne bi trebala biti u Crkvi, ne bi trebala biti u gospodarstvu, ne bi trebala biti u sudstvu.” Ovo zvuči kao da je u Škoru ušao duh Stipe Mesića.

U stvarnosti, ne treba očekivati da će bilo koji biskup deklarativno podržati nekog od predsjedničkih kandidata. To ne očekuju čak ni najbliži Kolindini suradnici, makar će jedan od njih, koji spada u vrh HDZ-a, kazati da je za njih dovoljno i ovo što je napravio kardinal Bozanić. “Što se nas tiče, dovoljno je da HBK zadrži neutralan stav prema svim kandidatima, iako računamo da će pojedini svećenici javno podržati Škoru. Na to ne možemo utjecati, ali važno je da imamo podršku većine biskupa, koliko god njihove poruke treba čitati između redova.”

Uvlas isto će zaključiti Mile Bogović, umirovljeni biskup Ličko-gospićki, koji se odazvao pozivu Magazina. Bogović će precizno objasniti kako ne treba očekivati otvorenu crkvenu podršku bilo kojem kandidatu jer to ne spada u običaje Katoličke crkve:

“Hrvatska biskupska konferencija vjerojatno će izići s pozivom vjernicima da glasaju za osobe koje žive i rade u skladu s pravilima Katoličke crkve, ali sigurno ne i za koga. Ovo ne znači da su biskupi apolitični, oni u privatnim razgovorima znaju otkriti kojeg političara preferiraju, ali ne i javno jer se to ne radi. Sigurno ni sada nitko od biskupa neće istupiti i kazati: ‘Glasajte za tog i tog kandidata’”, pojasnit će Bogović.

Međutim, i ovaj umirovljeni biskup priznaje kako nije siguran u kojoj mjeri katolički vjernici slušaju savjete svojih svećenika i biskupa: “Na ovo bismo mogli odgovoriti kada bismo raspolagali rezultatima istraživanja o ovoj temi, a nema ih. No, važno je da Crkva ljudima objasni kako gleda na određena pitanja, a oni će onda glasati prema savjesti.”

“A koji je kandidat vama najbliži, pitali smo Milu Bogovića, no, potpuno očekivano, nije se dao navući. “Rekao bih vam da je ovo privatan razgovor, ali neću jer znamo da biste objavili u vašim novinama”, lijepo je zaobišao direktan odgovor.

No, važan je i onaj dio u kojem Bogović priznaje da nitko ne zna koliko biskupske poruke dopiru do desno orijentiranih birača, posebno u sadašnjoj situaciji u kojoj se odlučuje između Kolinde i Škore, koji, oboje, zastupaju tzv. državotvornu opciju. Napokon, ne tako davno - 2010. i 2011. godine - hrvatski birači su uvjerljivom većinom izabrali predstavnike lijevog centra, predsjednika Ivu Josipovića i Vladu Zorana Milanovića, iako su i tada iz HBK upućene preporuke za glasanje iz kojih je bilo očito da ne favoriziraju spomenuti dvojac. Znači, kad im se HDZ popne navrh glave, Hrvati glasaju za lijevo-liberalne stranke i predsjedničke kandidate, čak i ako je to suprotno stajalištu Katoličke crkve.

Nedostaje Željka Markić

Recimo, te 2011. Bozanić je eksplicitno upozorio sve biskupske i redovničke prezbitere u Zagrebačkoj nadbiskupiji da se pažljivo pridržavaju crkvenih propisa i paze “da se crkveni prostori i prostorije ne koriste za političke stranačke skupove ili stranačka djelovanja”, ali ubrzo se susreo s pokretom otpora, budući da je u crkvi Sveta mati slobode na Jarunu održana tribina Hrvatskog rasta (HRAST), koji su u to vrijeme još bili marginalci.

Ali u sljedeće dvije godine marginalci su se premetnuli u utjecajnu katoličko-konzervativnu opciju, koja je organizirala referendum o braku i bitno pomogla rušenju SDP-ove vlasti na izborima 2015. Razumljivo je da u aktualnoj kampanji Miroslav Škoro računa na potporu spomenutih krugova, a preko njih i na dio klera. No, zasad ga je podržao tek Vice Batarelo, predvodnik Vigilarea, koji je na svojoj Facebook stranici slavodobitno zapisao “Je li moguće da imamo prolife predsjedničkog kandidata? Je li moguće da ćemo prvi put gledati hrvatskog predsjednika koji će sudjelovati na hodovima za život?”

Samo netko nedostaje - Željka Markić. Ova predvodnica udruge “U ime obitelji” (UiO) ne samo da nije podržala Škoru nego ga je optužila da je izbjegavao nastupiti na hodovima za život, a na portalu Narod objavljen je tekst sa zaključkom koji glasi: “Ako predsjednik države može biti pjevač lakih nota, onda smo do samog kraja sve izrelativizirali.”

Željka Markić se razotkrila, a njezini istupi pokazuju koliko su duboke podjele među korifejima katoličke desnice, ali treba podsjetiti i na to da je Kolinda bila pokroviteljica seminara UiO, tako da joj oni sada vraćaju dugove.

Baš kao što i biskupi vraćaju dugove HDZ-u, tako što suptilno navijaju za Kolindu. Mnogi od njih dijele Škorine političke stavove, ali u ovoj priči je važniji podatak da HDZ dijeli novac već skoro tri desetljeća. To je veza koja je čvršća od bilo kakve ideologije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. studeni 2020 00:14