Akcija srpskih snaga u kojoj su izvlačili ljudstvo i tehniku iz karlovačke vojarne bila je, nažalost, prilično uspješna i iza njih je ostala pustoš, ubijeno je i masakrirano 14 civila, a poginula su i 23 branitelja
Operacija Logorište bila je zapravo akcija srpskih snaga koji su njome nastojali izvući ljudstvo i tehniku iz istoimene karlovačke vojarne. To jest bio njihov primarni cilj, ali ne i jedini - a jedan od planova bio je i napraviti najvećui moguću štetu tada još vrlo slabo opremljenim hrvatskim obrambenim snagama i civlilima kroz osiguranje koridora za izvlačenje, u čemu su, nažalost, bili prilino uspješni. Iza njih ostala je pustoš, porušeno nekoliko sela, ubijeno i masakrirano 14-ero civila, a poginula su i 23 branitelja. Iako na početku rata, ostala je ovo jedna od najzahtjevnijih i najkrvavijih bitaka u kojoj su sudjelovali karlovačko-dugoreški branitelji, koji su usprkos premoćnoj snazi neprijateljskih vojnika, uspjeli spriječiti nekoliko neprijeteljkih ciljeva, pa time i mnogo veća stradanja. Akcije Logorište bila je i jedna od najvećih bitaka čitavog Domovinskog rata protiv srpskih oklopnih snaga (odmah iza bitke za Vukovar). Ostat će također zabilježeno da je to bio jedini primjer da se snage JNA borbom probijaju iz okruženja.
Podaci o broju vojnika, tenkova i kamiona razlikuju se u hrvatskim vojnim arhivima od podataka s kojima su kasnije u javnost izašle srpske snage, no može se reći da se radilo o tehnički najopremljenijoj vojarni koja se u tom trenutku nije nalazila na okupiranom području, već na području Karlovca, samo nekoliko kilometara od njegovog samog središta. Zastrašujuć je podatak da je na početku rata na području Karlovca i njegove bliže okolice JNA imala čak 19 vojnih objekata vrlo dorbo opremljenih ljudstvom i tehnikom. Samo unutar Logorišta bilo je 67 tenkova, 10 borbenih oklopnih vozila, 100 kamiona i ostalih vozila, ali i velike zalihe naoružanja, topničkog, raketnog i streljačkog. Rapolaže se podacima da je u proboju sudjelovalo 685 pripadnika JNA i domaćih pobunjenika. Kako je na tom području rijeka Korana stvarala liniju razgraničenja između branitelja i pobunjenika, koju je zbog toga bilo relativno lako braniti od napada, Logorište smješteno na “našoj” strani bilo je prava tempirana bomba. Zajednički su je nadzirali pripadnici karlovačke 110. brigade i dugoreške 137. brigade, odnosno 3.bojne 2.A. brigade. Proboj je krenuo 4. studenog u 8.30 sati, a prethodila mu je jaka topnička i minobacačka paljba neprijateljskih snaga.
Karlovac je, povijesno gledano, vojni grad, jer je osnovan kao tvrđava koja je trebala spriječiti turska prodiranja prema zapadu, pa mu se zna i točan datum nastanka - 13. srpnja 1579 godine. Čitavo stoljeće bio je pod vojnom upravom, a još sto godina pod ograničenom samoupravom trebalo je proći dok ne dobije status slobodnog kraljevskog grada.
Značaj Karlovca u obrambenom smislu na početku Domovinskog rata bio je jednako presudan, jer je na ovom području Republika Hrvatska najtanja. Pravac Slovenija-BiH iznosi 47 kilometara, a slobodni pravac se nakon okupacije istočnih dijelova RH stanjio na svega 11 km. Na tom uskom grlu prolazilili su svi prometni pravci koji su spajali sjeverni dio RH s njezinim jugom, odnosno primorjem, te bi zauzimanjem tog područja srpske snage dovele u pitanje opstanak Republike Hrvatske kao cjeline.
Kronologija važna za ovu akciju započinje 1. listopada kada je Krizni štab Vlade RH odlučio održavati veze s JNA o napuštanju objekata. Narednih dana, pogotovo od 4. listopada, JNA započinje s organiziranim napadom i zauzimanjem strateških pozicija na desnoj obali Korane s kojih će poslije udarati po Karlovcu.
Prema dogovoru komisije koju su činili predstavnici EZ, HV-a te JNA započinje deblokada vojarni i napuštanje od strane JNA, no zapovjednik vojarne Logorište Boro Ercegovac u Petrinji prima zapovijedi i usuglašava plan proboja, jer hrvatskim snagama ne žele ostaviti vrijednu tehniku. Dva dana kasnije započinju žestoki srpski napada na susjednu četvrt Turanj, a onda i akcija “Skela” kojom je JNA preko Korane ubacila dodatno ljudstvo u vojarnu. Branitelji imaju tu informaciju jer su je presreli prisluškivanjem. U večernjim satima 3. studenog započinje akcija vojne policije HV-a, osvajanje i zauzimanje skladišta JNA Jamadol, koja je uspješno provedena.
Sljedeće jutro kreće akcija Logorište. Prvi tenkovi izašli su u 8.30 sati i to nakon snažne topničke pripreme. Vode se tenkovske borbe, a srpske snage do večernjih sati probijaju se do Podvožića. Zbog snažnog pritiska hrvatskih snaga neprijetelj se pregrupirava dan kasnije te proboj nastavlja prema Ladvenjku i premošćuju Koranu u Selišću i Donjem Velemeriću, dok se paralelno vode žestoke borbe na Turnju. No, toga dana u 13.30 sati dolazi do obustave vatre na svim frontovima, jer je tako bilo dogovoreno u Hagu, pa su srpske snage nastavile nesmetan proboj te 6. studenog u jutarnjim satima stigli na područje Vojnića oko 11 sati, a dan kasnije hrvatske snage ušle su u Logorište i preuzele preostalu tehniku.
Tijekom svojeg pohoda neprijetljske snag počinile su više ratnih zločina. Prvoga dana u prijepodnevnim satima u Belajskim Poljicama u podrumu jedne kuće, dok su tamo bili starica i njezine dvoje invalidne djece ubacili su tri ručne bombe od kojih je ona preminula. U Podvožiću su iz pješačkog naoružanja ubili šestero civila. Na kućnom pragu u Belajskim Poljicama ubili su Juraja Krajačića, a onda ga zapalili zajedno s kućom. Prolazeći kroz Belajske Poljice i Podvožić 14 civila su tijekom probja stavili na čelo kolone koristeći ih kao živi štit, pri čemu ih je dvoje poginulo. Vojnika Jakova Brizanca kojega su zarobili ranjenog su brutalno tukli, kako na mjestu ranjavanja, tako i u vojarni Logorište, dok su zarobljenog branitelja Milivoja Furdeka objesili o drvo i vrat mu probili bajunetom.
Zapovjednik vojarne Boro Ercegovac u svojem izvješću navodi da je uspio prebaciti na okupirano područje ukupno 30 tenkova, jedan tenk za izvlačenje. tenk nosač mosta, borbeni transporter, devet borbenih oklopnih vozila, cisternu goriva te 51 vozilo natovareno vojnim sredstvima i opremom. Navodi se da su hrvatske snage, koje nazivaju ustašama, uništile pet tenkova, a još dva da su pogođena, kao i da je u vojarni ostalo 19 tenkova.
U proboju je sudjelovalo 13 aktivnih vojnih osoba, 35 vojnika pričuvnika, 55 pričuvnih oficira i podoficira, 20 aktivnih vojnih osoba, 350 pričuvnih vojnika, te 170 pričuvnih oficira i podoficira. Tijekom akcije poginulo je 17 pripadnika OS RH i MUP-a. Ubijeno je 14 civila, a isto toliko mještana i vojnika srpske snage su zarobile i odvele u zatvor u Vojniću. Tamo je jedan zarobljenik preminuo uslijed torture. Nakon razmjene i povratka od posljedica mučenja preminulo ih je još sedmero.
Materijalna šteta nakon proboja također je bila zastrašujuća, čak 600 uništenih objekata, što stambenih, što gospodarskih, ali i sakralnih i školskih zgrada. Neprijetelj je imao 15 poginulih, među njima je bio jedan oficir, 10 vojnika te pet pripadnika teritorijalne obrane, kao i 28 ranjenh. U boprbama su se posebno istakli pripdanici HV-a koji su sudjelovali u uništavanju neprijateljkih tenkova: Željko Krajačić, Dubravko Halovanić, Miroslav Dobrinić, Brtanko Bencetić i Zdravko Tuškan.
Pripadnici Ratnog stožera 110. brigade ZNG-a koji su između ostalog činili zapovjednik Rudolf Brlečić te načelnik Stožera Marko Požar izradili su prikaz akcije s njezinim sažetkom i zaključcima.
- Planiranje i provedba akcije vodila se u tajnosti, a uz nju se veže provedba akcije zauzimanja skladišta Jamadol. Borbena akcija Logorište vodila se u vrijeme intenzivnih pregovaranja na razini sukobljenih strana i EZ-a, kao i učestalih inzistiranja međunarodne zajednice na prekidu vatre s obje strane, što je uzrokovalo nekoordiniranost i neusklađenost u provedbi zadaća unutar hrvatskih obrambenih snaga, napomenuli su analitičari.
Smatraju da se željeni i opčekivani scenariji ni s jedne a niti s druge strane nisu u potpunosti realzirali. Snage JNA su očekivale bezbolniji proboj i izvlačenje većeg broja materijalno tehničkih sredstava te proširenje i definiranje crte razdvajanja u svoju korist, dok je hrvatska snaga težište dala osvajanju skladišta Jamadol ne imajući rješenje za Logorište, iako su postojale spoznaje o namjeri proboja snaga JNA. Također, hrvatska snaga nije očekivala ovako velike razmjere stradanja ljudi i materijalnih dobara.
Snage JNA su probojem prekršila postignuti sporazum o izvlačenju njihovih snaga s prostora RH mirnim putem te su svojim borbenim djelovanjem iskazali brutalnost prema civilima i objektima na području karlovačko-kordunskog bojišta. Postrojbe HV-a i policije, a time i svi branitelji koji su sudjelovali u akciji Logorište iskazali su hrabrost i požrtvovnost koja je prislila neprijatelje na odustajanje od svojih namjera i na taj su način spriječili još veće žrtve - navodi se u zaključku akcije.
Zbog počinjenih zločina i velike materijalne štete tadašnji Okružni sud u Karlovcu osudio je 1992. godine u odsustvu zapovjednika vojarne i proboja Boru Ercegovca na 20 godina zatvora. Ercegovac se godinu kasnije žalio putem odvjetnika, ali je žalbu odbio Vrhovni sud RH, te potvrdio prvostupanjsku presudu. Ercegovac kaznu nikada nije izdržao, te i danas živi u Srbiji. Štoviše, on i danas u Beogradu pronosi svoju “istinu” o Logorištu istupajući u ime “Udruženja boraca Logorišta” koji su tu udrugu osnovali 2001. godine, a djeluje u sklopu SUBNOR-a Beograd čiji je Ercegovac predsjednik. Oni se svake godine sastaju u Zemunu i obilježavaju izlazak tenkova te se prisjećaju ubijenih rezervista na koranskom mostu, a Ercegovac je na posljednjem okupljanju obećao da će napraviti spomen sobu posvećenu Logorištu.
Za zločine u Logorištu odgovarao je samo jedan pripadnik pobunjeničkih snaga, domaći četnik Marko Bolić, dobio je 2013. godine devet godina za ubojstvo razoružanih branitelja Marijana Jakšića i Darka Tuškana te je on trenutno na odsluženju kazne. Njegov sin Rade je za isto kazneno djelo optužen prije dvije godine, no živi u Srbiji i nije dostupan hrvatskom pravosuđu.