Bobanov adio ili profit je majka svih nogometnih bitaka

Purpose over profit, državnički odlučno poručio je Aleksander Čeferin s govornice u Amsterdamu, na redovitom Uefinu kongresu uoči ždrijeba skupina Lige nacija, taman u trenutku dok se potpisnik ovih redaka zlobno klebario nad viješću o policajcu koji se službenim autom zabio u rampu na pružnom prijelazu u Kustošiji. Fotografija s lica mjesta, hit dana na portalima, ne ostavlja prostora sumnji: rampa se odbila legitimirati, prvi put, drugi put, kada se oglušila i na treće upozorenje te počela bježati uvis, policajac više nije imao izbora - nagazio je papučicu gasa i riskirajući život vjetrobranskim staklom zaustavio počiniteljicu prekršaja u bijegu.

Naučit će tebe Mile pameti, ponosno je zatim pogladio brklju po tjemenu nakon čega je građanin mogao mirno otići na spavanje. Parola 'sigurnost i povjerenje' na vratima policijskih automobila nikada nije imala više smisla.

Čeferinova krilatica prema kojoj je svrha važnija od profita, objavljena u trenutku kada se Uefa hvali rekordnim, astronomskim prihodom, uvjerljiva je otprilike poput obećanja naših plavaca da vam jamče sigurnost i povjerenje premda ih na pružnim prijelazima niti rampe ne mogu zaustaviti. U Amsterdamu smo saznali da je ukupni prihod europske kuće nogometa u sezoni 2018/19 odletjeo u stratosferu i zaustavio se na brojci od 3,86 milijardi eura, što u usporedbi sa sezonom ranije, kada je Uefa uprihodovala 2,79 milijardi eura, znači rast od 38 posto. U vrijeme kada je popularno mantrati o održivom rastu, Uefa raste po stopama koje suvremena ekonomija zapravo ne poznaje. Kako raste i zašto raste? Je li njezin proizvod preko noći postao sofisticiran da boli glava, gledamo li 5G nogomet a da toga nismo niti svjesni? Teško. Struktura prihoda kaže da Uefa rast u prvom redu treba zahvaliti bujanju zarade od prodaje medijskih prava, što se u osnovi svodi na zavrtanje ruku televizijskim kućama. Ono što je do jučer koštalo 500, od sutra stoji 1000 nečega. Zašto? Zato što smo osmislili prošireni paket proizvoda koji uključuje neka nova natjecanja. Jeste li zainteresirani? Niste. Ima tko jest. Što bi rekao Miroslav Škoro dok mušteriji isporučuje bezobrazno skup parkirališni račun - takvi su vam danas zakoni tržišta.

Zahvaljujući Uefinoj Ligi nacija prihodi od utakmica nacionalnih momčadi narasli su za 400 milijuna eura, u blagajnu se na to ime u godini bez velikog natjecanja u kalendaru slilo čak 604 milijuna eura. Ovog ljeta ćemo - ako nam covid-19 ne pokvari planove - gledati utakmice Eura 2020 zbog čega u proračunskim projekcijama za razdoblje 2020/21 Uefa već operira iznosom većim od 4 milijarde eura. Najveći dio tog novca biva vraćen u nogometni krvotok, kroz nagrade i namjenska sredstva nacionalnim savezima, ali u konačnici priča svejedno stane pod radni naslov "profit je majka svih nogometnih bitaka".

Baš dok je Čeferin u sjeni Ajaxova stadiona poručivao publici da planet nogomet neće opsesivno trčati za novcem, s druge kultne adrese stigla je vijest koja plastično opovrgava njegove riječi. Zvonimir Boban prazni ladice ureda u Milanellu jer mu se planovi sudaraju s nacrtima Ivana Gazidisa, šefa pogona i čovjeka od povjerenja američkog hedge fonda Elliott koji je vlasnik kluba. U bilo kojoj utakmici koja barem malčice koketira s nogometom, Ivan Gazidis bio bi Bobanov skupljač lopti ili lovac na autograme, ali u kućnom 'rossonero' derbiju koji su vodili proteklih nekoliko mjeseci poslovnjak rodom iz Južne Afrike izlazi kao pobjednik i piše otpusno pismo Milanovoj legendi.

Lagodan posao u Fifi i dužnost pomoćnika glavnog tajnika Boban je napustio prošlog ljeta nakon tri godine službe, jer je slab na Milan i previše ambiciozan da bi tek putovao svijetom kao dio entouragea Giannija Infantina koji u prvi medijski plan izbije svake četiri godine, u vrijeme Svjetskog prvenstva. Premda renesansnog spektra interesa, od književnosti preko novinarstva do slastičarstva, Boban je nogometni čovjek koji žudi za svakodnevnom klupskom akcijom i bez razmišljanja je poletjeo u zagrljaj Milanu kada mu se klub (već predugo) na koljenima obratio za pomoć. Početak te avanture nije bio obećavajući, zajedno s Paolom Maldinijem ispratio je trenera Marca Giampaola s klupe prije nego što je ovaj pohvatao konce u svlačionici. Nastavak je ipak donio stabilizaciju: novi trener Stefano Pioli odradio je dobar posao, pogotovo nakon što je Boban svojim autoritetom nagovorio Zlatana Ibrahimovića da se kao pater familias spusti na teren i primjerom povede momčad u bolju budućnost uslijed čega se momčad krenula uspinjati na tablici i sada je odmah iza leđa šestom Napoliju. A onda kao grom iz vedra neba stigla je vijest da klupski CEO igra dvostruku igru, da je Bobana i Maldinija vidio samo kao premosnicu do trajnog rješenja u vidu Ralfa Rangnicka, čovjeka neobične biografije. Ovaj Nijemac isporučivao je rezultate u klubovima koji su kretali iz natjecateljskog podruma, Hoffenheim i RB Leipzig njegovo su djelo. Činio je to investirajući u mlade i neafirmirane igrače. Kako će ta strategija proći u Milanu, klubu strašne tradicije čiji su navijači naučili živjeti s velikim zvijezdama, tek ćemo vidjeti, ali ako je Ivan Gazidis pokrovitelj i mecena cijele priče, savjet navijačima bio bi - pripremite se za teške trenutke.

Glasan uzdah olakšanja odjekivao je tribinama Emirates stadiona kada je objavljeno da Ivan Gazidis nakon deset godina vladavine napušta Arsenal. Tijekom tog desetljeća klupski prioritet više nisu bili trofeji i borba za vrh engleskog nogometa nego otplata kredita za novi stadion te izvlačenje dobiti za Stana Kroenkea. Taj je proces bio začinjen egzodusom najboljih igrača, od Fabregasa do Van Persieja, zbog čega je Arsenal s vremenom zaslužio etiketu 'feeder cluba' za one s većim apetitom. Kada su se frustracije zbog slabog rostera i napucanih cijena ulaznica počele pretvarati u ulične proteste, Gazidis je odgovorio produženjem Özilova ugovora za basnoslovan novac te dovođenjem Unaija Emeryja koji će se pokazati promašajem. Za taj je posao ubirao 1,7 milijuna funta godišnje, ogromanc novac ali još uvijek kikiriki za plaću koju mu je na San Siru dao Elliott fond. Spekulira se o gotovo četiri milijuna godišnje.

Ivan Gazidis se u Arsenalu nije ustručavao povući poteze od kojih će se 'topnici' još dugo oporavljati, što vlasnika Stana Kroenkea nije pretjerano uzbuđivalo sve dok je godinu završavao u financijskom plusu, a nešto nam govori da istu logiku slijedi i Elliot fond u Milanu. A što sljedeće čeka Zvonu Bobana? Izvjesno je samo to da neće dugo ostati na cesti. Dinamovi navijači rado bi ga vidjeli kako daje novi zamah klubu, ali u Maksimiru bi ga tek dočekala cijela satnija malih gazidisa. Zato je izglednije da će pustolovinu nastaviti na inozemnoj adresi...