Bog ne druguje s mrtvima

Kršćanski je život trajno pripremanje uskrsnuća. Uskrsnuće je potpuno ostvarenje čovjeka, oslobađanje od svih ponižavajućih uvjeta i ograda, ispunjenje ne samo svih prepoznatljivih ljudskih težnji, nego i Božjega nauma o čovjeku. U tom naporu čovjek i ne vidi cilja kome teži, nema o njemu izravnog iskustva, nego vjeruje Božjem obećanju.

Ulomak Druge knjige o Makabejcima (2 Mak 7,1-2, 9-14) opisuje pogibiju sedmorice braće s njihovom majkom. Mladi mučenici po vjeri znaju da će im Bog vratiti ne samo svjesni osobni život poslije smrti nego također bitnu cjelinu njihova tijela. Biblijski vjernici znaju da duša nije zarobljena u tijelu kao u tamnici, nego da je čovjek cjelina i da Bog želi tu cjelinu uskrsnom preobrazbom uvesti u svoju vječnost.

Pozorniji čitatelj može odmah na početku zapeti o neposredni povod prikazanog mučeništva. Kralj, naime, nije od vjernika tražio da se izravno odreknu Boga, nego samo da jedu svinjsko meso koje su ondašnji vjerski propisi zabranjivali jesti. Mi pak znamo da je niti 2 stoljeća nakon tog događaja sam Bog preko apostola Petra svim vjernicima dopustio jesti svinjsko meso. Je li vrijedilo ginuti za jedan propis koji se i tako uskoro morao dokinuti? No, treba shvatiti da nije bilo u pitanju svinjsko meso kao takvo, nego određeni znak vjernosti. Tako će npr. žena lako skinuti bračni prsten kad radi neki posao gdje bi joj prsten smetao, a neće ga ni za živu glavu skinuti ako bi to netko od nje tražio kao znak da se odriče vjernosti mužu. Tako se u promjenjivosti običaja i propisa uvijek vrlo određeno očituje nepromjenjiva vjernost.

Saduceji, koji nisu vjerovali u uskrsnuće, pokušavaju Isusa zbuniti složenom pričicom o ženi koja se sedam puta udavala. Njima se čini da uskrsnuće ni bi moglo biti ništa drugo nego u vječnost preslikano ovozemno uređenje. A vječnost će ipak biti sasvim drugačija, mnogo čovječnija, lišena potreba mnogih zakona, nipošto lišena ljubavi. Uostalom, kad je Bog odlučio zauvijek drugovati s ljudima, ti ljudi ne mogu u vječnosti biti ni mrtvaci ni neke sjene, nego živi i cijeli uskrsli (Lk 20,27-38).