RONIN

Bogati srpski poduzetnik, bivši direktor CIA-e general Petraeus, kabelska TV i hrvatski poreznici

Draganu Šolaku, jednom od pet najbogatijih Srba, ne treba oprostiti ni kunu poreza, barem kao primjer koji bi i HT ohrabrio da poboljša poslovne politike prema ovdašnjoj miteleuropskoj Balkaniji
 CROPIX

Tko je Dragan Šolak? Jedan od pet najbogatijih Srba, direktor i suvlasnik United Group, tvrtke s portfeljom u digitalnim komunikacijama, daleko najvećim u regiji. Samo po dosegu kabelske mreže United je sedam-osam puta veći od Hrvatskog Telekoma. Šolak je nedavno na sebe privukao pažnju kako to samo tajkuni umiju: kupio je business-jet, Dassaultov Falcon 50, kakav nemaju ni predsjednici domaćih vlada. Tu je možda malo pretjerao jer je, umjesto da kao i dosad krstari u stealth-režimu, naglo uzletio pa se našao na ekranima svih radara…

U jednom zagrebačkom tjedniku izašao je zatim članak u kojem se detaljno dokumentira kako Šolakovo poduzeće, prisutno u svim zemljama regije, izbjegava plaćanje poreza u Hrvatskoj. To je svakako sitnica u poslovanju te goleme korporacije kojom on upravlja kao suvlasnik s ovećim vlasničkim udjelom. Najveći pak, oko 70 posto, imaju Kohlberg, Kravis i Roberts, gigantska američka tvrtka KKR, o kojoj je snimljen film "Barbari pred vratima" (”Barbarians at the Gates”). To su beskompromisni investitori koji upravljaju s oko 100 milijardi dolara kapitala, a ugovor sa Šolakom u Beogradu potpisao je u njihovo ime 2013. umirovljeni general, David Petraeus, zapovjednik Afganistana i direktor CIA-e, koji je poslije jednog seksualnog skandala našao mirnu luku u KKR-u.

U srpsku firmu istovareno je oko 1,5 milijardi dolara, a Šolak je ostao na položaju glavnog menadžera i zadržao 21,34 posto udjela. Nije to lako razabrati, jer je UG (prijavljen u Amsterdamu) nastao integracijom brojnih poduzeća registriranih u egzotičnim poreznim oazama. Osim srpskog kabelskog operatora, Serbia Broadband (SBB), u Šolakov UG bila je već uključena cijela grupacija slovenskih kabelskih distributera Telemach. U koloplet interesa i uzajamnih transakcija unutar grupe jako je teško proniknuti, što su se uvjerili novinari slovenskog dnevnika Delo kad su uz pomoć Međunarodne organizacije za istraživanje međunarodnog kriminala i korupcije (OCCRP) prije nešto više od godinu dana poduzeli investigativnu akciju "Vlasništvo interneta" https://www.radiokosava.rs/ko-je-vlasnik-interneta-ko-stoji-iza-telemaha-sbb-a-i-net-tv

Kako je Šolak izgradio svoj posao? Počeo je 90-ih trgujući muzičkim pravima za područje bivše Jugoslavije, a zatim se uključio u lukrativno tržište distribucije filmova za kina i kazeta za videoklubove. Neformalna burza uspostavljena je još usred rata u Budimpešti, gdje se dilalo za videoteke, kina i nacionalne televizije.

Šolakova izvorna firma za digitalne mreže, Gerrard Enterprises, registrirana je 2004. u poreznoj oazi na Otoku Man, ustanovili su vrijedni slovenski istraživači. Suvlasnica je Šolakova žena Gordana koja je 2013. kupila vilu na Ženevskom jezeru plativši porez od 7,5 milijuna eura. Onda su pribavili avion Cessna Citation XLS i preuzeli Kraljevsko golf-igralište na Bledu (otvorili su ga 1937. vojvoda od Windsora i princ Pavle). Goga Šolak očito je pasionirana golferica. Na Adi Ciganliji ove je godine otvoren lijep teren sa 9 rupa, a u tom Golf Clubu Beograd ona je generalni sekretar. Čime se United, Gerrard i Šolak zapravo bave da to to donosi tako ugodan profit i visokoprofiliranu prisutnost?

Nacionalni TV kanali bili su u Srbiji u doba Miloševića pod režimskim nadzorom, a mnoštvo malih TV postaja ilegalno je emitiralo piratirane premijerne filmove i bilo kakva bulažnjenja lokalnih redikula i radikala. Iz te stihije počela se razvijati alternativna kabelska mreža, koja je dosegla 60-70 posto kućanstava, dok je u Hrvatskoj to i sad samo 30 posto. Novac od reklama - najvažnije su tu reklame državnih poduzeća - išao je monopolistu koji je ovladao kabelom, SBB-u. Oni su distribuirali signal javnih kanala, a nudili su i različite programske pakete, sportske, filmske, dokumentarne... Taj se program uvozi i plaća u inozemstvo, tako da ova golema operacija ne donosi nikakav profit koji bi se mogao oporezovati.

Kako je Šolakova medijska industrija toliko narasla za posljednjih 15 godina? Morala je imati podršku nekih oligarha koji su kontrolirali oglasni biznis, a zatim - uletio mu je s nekoliko stotina milijuna kredita EBRD, jer se percipiralo da taj privatluk vuče Srbiju u nekom boljem smjeru od onog miloševićevskog propagandnog ludovanja. Tako da je 2013., kad je posao konsolidiran za prodaju, procijenjen na oko 900 milijuna eura.

United Group, sastavljena od srpskog SBB-a (750.000 priključka), Telemaha (operira u Sloveniji i BiH) i Total TV-a (prisutnog u šest zemalja bivše Jugoslavije) umrežuje populaciju od 1,7 milijuna korisnika. No, zašto je KKR istovario milijarde, ako nema zarade, a republikanac Henry Kravis nije poznat kao filantrop, nego kao hladna riba s temperamentom velike bijele psine? O tome se može samo nagađati. Činjenica je da novac odlazi iz Hrvatske, Slovenije i Srbije, a u marginalnom hrvatskom poslovanju otkrivena je porezna nepravilnost koju, međutim, nije lako ukratko objasniti. Stvar je u tome što se osim eksploatacijom kabelskih mreža na Balkanu, United Group kroz svoju United Media diviziju bavi distribucijom sadržaja drugim kabelskim mrežama. Ima osam Sport Klubova (SK) koji se vrte po kafićima, narodnjačkih Grand 1 i Grand 2, kanal Cinemania, Fight Channel i koješta drugo, a na koncu i - sasvim neobična pojava u ovom kontekstu - regionalni njuz-kanal N1 koji u editorialu naginje ulijevo, kao da mu je vlasnik Tsipras, a ne Kravis.

Prava za emitiranje tih kanala hrvatski kabelski operateri (HT, VIP, Iskon…) plaćaju na maltešku adresu jedne od podružnica United Grupe. Kako Malta nije porezna oaza, nego članica EU, s kojom Hrvatska ima sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, porez plaćen u La Valetti (35 posto) računa se kao da je plaćen u "unijaćenoj" Hrvatskoj (također 35 posto). No, Malta ima tu osobitost da stranim firmama koje su kod njih samo registrirane i "papirnato" prisutne, vraća 85 posto poreza, što znači da UB ondje zapravo plaća samo pet posto dobiti, a ostatak odmah prebacuje na Cipar, da novac bude u društvu sa svim ostalim srpskim off-shore parama. U posljednje vrijeme, doduše, to je rearanžirano tako da lova ide u Luksemburg, gdje je apsolutno najveći mutež, pa su ondje osim Šolakovih američkih firmi registrirani i mnogi ruski hedge-fondovi.

Na kraju, što je pouka ove priče? Ono što Srbi u Srbiji rade sa svojim medijima, njihova je stvar, ali ako se operacija širi iz Slovenije u Hrvatsku, logično je da neki interes pokaže porezna uprava koja ovdje zatvara frizeraje i kafiće ako ne fiskaliziraju prihod od 10 kuna. U Hrvatskoj je ta operacija zapravo prilično nevažna, osim ako je riječ o N1. Koja je, ruku na srce, vrlo dobra televizija. Bez obzira na političko usmjerenje, ona dinamizira domaću javnu scenu. Što nije razlog da se Šolaku oprosti jedna kuna poreza, njemu, Kravisu ili Petraeusu, već i kao primjer koji bi i HT ohrabrio da poboljša svoje poslovne politike prema ovdašnjoj miteleuropskoj Balkaniji.

Preostaje li Republici Makedoniji jedino da postane Peonija?

Sa starim drugom iz vojske sjedio sam u restoranu na obali Ohridskog jezera. Na palubi nad samom vodom, jede se ohridska pastrva belica, endemska vrsta u tom tri milijuna starom, najstarijem europskom jezeru, te pije Bela Voda, vino iz tikveškog podruma blizu antičkog grada Stobija, s najstarijom vinskom kulturom u Europi. Stari drug beaše členot na skopskiet Centralniot komitet pa dobro poznaje i mladog, zelenog druga Zorana Zaeva, kojega je naš zagrebački bivši američki zamjenik ambasadora Hoyt Brian Lee, mladi, superinteligentni Kinez koji je visio na jazz-koncertima u VIP Clubu, uspio legalno instalirati za premijera, usprkos opstrukciji Nikole Grueva, bivšeg korumpiranog premijera kojemu je jedan maher iz Zagreba, za lijepu lovu, vodio predizbornu kampanju.

Sjedili smo tako i lamentirali nad ključnim problemom koji nikako da se riješi, pitanjem imena zemlje, jer su Makedonci, dobar i fin narod, vječno u nekim pokvarenim šemama susjeda, koji im ne priznaju ime, zastavu, teritorij ili samo postojanje. No, kako da se zemlja zove kad Grčka odbija i sadašnji provizorni naziv "Bivša jugoslavenska republika Makedonija", kao i svaku složenicu u kojoj se spominje toponim - Makedonija. "Znaš što, Risto", rekoh, "imam ti ja rješenje, pa spomeni svom Zoranu koji mi izgleda puno razumniji od našega. Današnji teritorij Makedonije zauzeo je Aleksandar Makedonski pripojivši raniju antičku državu Peoniju, koja je također ratovala s Perzijancima, samo što je to manje poznato. Dakle, nitko vas ne možete spriječiti da uzmeto ime - Peonija." "A kako će se zvati stanovnici?" upita Risto naslutivši šegu. "Pa Peoni, normalno", rekoh, "što je, naravno, problem, koji još nisam riješio." A nitko i neće, bojim se.

Na ovaj tekst objavljena je reakcija tvrtke United Media Sarl iz Luxembourga.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. ožujak 2024 21:59