RIJEKA - S novim dečkom najbolje hrvatske sportašice Janice Kostelić Borisom Ivančićem iz Dramlja pokraj Crikvenice razgovarali smo u poznatom riječkom kafiću Le Mondu. Iako nije naviknut na ovakvo zanimanje medija, Boris je ipak odlučio ekskluzivno za Jutarnji list progovoriti o svojoj vezi s Janicom. Na razgovor je došao zajedno sa starijim bratom Duškom, s kojim živi u stanu u riječkom naselju Zamet.
- Nisam očekivao da će sve krenuti ovako. Upoznali smo se na jednoj večeri nakon regate u Crikvenici, gdje je ona bila počasna gošća. Bilo je to još u lipnju ove godine, već smo se tada intenzivno družili. Ona je trenirala na plaži ispred ronilačkog kluba u kojem sam ja bio instruktor i tako je krenulo. Upoznali smo se preko jedne naše zajedničke prijateljice, a Janica mi je odmah bila strašno simpa. Bilo nam je ugodno zajedno u društvu, no na početku je to bilo tek dobro prijateljstvo. Onda je ona morala otići na trening negdje u Dalmaciju, no i dalje smo ostali u kontaktu preko telefona i sms poruka.
• Kada ste shvatili da je to preraslo prijateljstvo?
- Tijekom ljeta radio sam kao instruktor ronjenja u jednom ronilačkom klubu u Mošćeničkoj Dragi. Jednog dana Janica je došla u Mošćeničku Dragu, kako smo se prije dogovorili, i proveli smo nekoliko prelijepih dana. Otišli smo i na izlet na Cres, ronili smo zajedno i razgledavali potonuli brod Lina. U ta tri dana jednostavno se dogodila ljubav. I od tada smo i formalno zajedno - prisjeća se Boris Ivančić, ne skrivajući da je sada vrlo zaljubljen.
• Nevjerojatno, ali vašu vezu otkrio je Janičin privjesak ronioca na lančiću?
- To joj je poklonio moj brat, inače zubotehničar. Sličan privjesak imam i ja, a kada je Janica rekla da joj se svi đa, moj brat Duško odlučio joj je pokloniti sličan. Izradio joj je od plemenitih materijala ronioca koji drži skiju, da bude onako originalan samo za nju. Oduševila se kada smo joj ga poklonili.
• Je li i to bratovih ruku djelo?
- Da, to je nacrtao brat. Kada je Janica vidjela kako Duško crta, htjela je jednu sličnu sliku i na kacigu. On ima strašno smisla za takve stvari.
• S obzirom na Jani
čine obaveze, stignete li se sada uopće vidjeti?
- I ona i ja imamo mnogo obaveza, no čim uhvatimo slobodan trenutak, družimo se zajedno. Sada nam je lijepo, ne želimo se opterećivati što će biti sutra. Neka bude kako bude!
• Hoćeš li biti u Zagrebu na Snježnoj kraljici, kao moralna potpora?
- Mislio sam otići, ali sad više nisam siguran. Nisam navikao na ovakvu medijsku pozornost, ne paše mi to i nadam se da će to uskoro prestati. No, i ako ne odem, Janica i ja u stalnom smo kontaktu. Ipak, nije isključeno da i odem.
• Jesi li pratio dosadašnje Janičine uspjehe?
- Dok je nisam upoznao, možda sam je samo dvaput gledao na TV-u. Sada sam stalno u toku i ako ne mogu doći osobno, onda ju barem pratim preko televizije.
• No, znamo da imaš jedan minus kod Janice - ne skijaš. Namjeravaš li naučiti?
- Jednostavno za skijanje dosad nisam imao prilike, a nisam bio ni nešto previše zainteresiran. Vjerujem da će se to uskoro promijeniti. Rado bih počeo skijati, a sada barem imam od koga i učiti. Imat ću sigurno najboljeg učitelja.
• Jesi se već upoznao s Janičinom obitelji?
- Da, upoznali smo se. Mogu samo reći da su svi super. Strašno su simpa i tata, i mama, i Ivica. Jako dragi ljudi, toliko normalni.
• A kako je tvoja obitelj reagirala kada je upoznala Janicu?
- Jako im se svi đa, ali to ni nije teško. Ona je valjda najpozitivnija i najsimpatičnija osoba koju poznajem. Sve nas je očarala svojom jednostavnošću i spontanošću.
• Hoćete li zajedno dočekati Novu godinu?
- Na žalost, ne. Janica ima obaveze u Austriji, a ja ću s mojim prijateljima biti u Selcu.
• Govoriš s toliko ljubavi o svojoj djevojci. Čime te je najviše očarala?
- Užasno je easy, stalno se zeza, jednostavno Janicu ne možeš ne voljeti. Najviše kod nje cijenim karakter. Mislim da moraš biti strašno jak da uz toliku slavu ostaneš normalan. Meni je jedino bitno da je nama dobro i da smo sretni.
Danijela Mihalić