Možda su svi trebali otići na tu misu. Možda ju je trebala čuti cijela zemlja. Mladi svećenik koji je u ponedjeljak navečer držao misu u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj izgovorio je rečenice koje bi bile korisne da su ih čuli oni koji su na ulici, pred crkvom, zagovarali sjećanje na Antu Pavelića.
- Moj je otac bio na Križnom putu i zato je meni Ante Pavelić dobar, zato ga poštujem - rekao je u televizijsku kameru jedan od onih koji su se svrstali u pobornike Pavelićeva djela. Očekivao je, kao i mnogi, da se u crkvi održava misa za Pavelićevu dušu, kao što se godinama događalo u toj poznatoj zagrebačkoj crkvi koju su pristojni ljudi izbjegavali zbog misa zadušnica za Pavelića. Tada bi domikanac Lasić izgovarao kako je riječ o misi zadušnici za Antu Pavelića, ponekad bi se najavilo da je to misao za Poglavnika NDH Antu Pavelića i često bi se u misi spominjalo njegovo ime. Mnogi su tada počeli izbjegavati tu crkvu jer je, jednostavno, gadljivo pomisliti na brigu oko duše osobe koja je otvarala koncentracijske logore, kriva za desetine tisuća ubijenih, kao što je Pavelić kriv za ubijene na najsvirepije načine zbog NDH. Ovoga je puta bilo sasvim drukčije.
Mladi je svećenik u crvenoj halji na početku istaknuo da je riječ o redovnoj misi, u znamen na nevinu židovsku djecu stradalu u doba Heroda. Istaknuo je da je ubojstvo smrtni grijeh za koji se teško može okajati, osobito kada se radi o nevinim žrtvama. Oni koji prolijevaju nevinu krv, za njih je pripravljeno mjesto u paklu, kazao je, a time sigurno nije usrećio Pavelićeve poklonike. Svećenik je rekao i da se molitvom spominje sve koji su preminuli nevini, ali i moli za one koji su počinili zločin da i za njih bude milosrđa. – Svatko tko se ikad rodio ima pravo da se za njega moli, jednom kada umre. Za njih molimo jer su u čistilištu – rekao je svećenik.
Nakon toga istaknuo je pojavu instrumentalizacije vlasti.
– Kako političke, tako i osobne, obiteljske, ali i crkvene. Svatko od nas ima neku vlast i ako ju zlorabimo i nevini ili drugi zbog toga pate, to je suprotno kršćanskom duhu. U ovoj vlasti koju imamo, moramo paziti kako ju koristimo, da ju ne zlorabimo – rekao je svećenik svjestan da se na ulici pred crkvom nalaze dvije suprotstavljene grupe ljudi.
Jedna je ona koja bi rado da se Hrvatska približi državi kakvu je stvarao Ante Pavelić, oni koji u zabuni predsjednika Sabora koji bi da se Sabor preimenuje u Hrvatski državni sabor vide svoju priliku, mogućnost da se makar imenom, ovaj Sabor približi onom Saboru koji je opravdavao zločine i ubojstva, progone i zlostavljanja koji su počinjeni u NDH.
Treća stvar koju bih htio istaknuti je instrumentalizacija vjere – kazao je mladi svećenik. – Nemojmo se zavaravati, znamo što se događa vani, znamo zašto oni ljudi protestiraju. Bez obzira zašto smo došli, bitno je da ovdje trebamo biti zbog misnog slavlja i niti bilo kojeg drugog razloga. Moramo paziti da ne koristimo vjeru za druge svrhe, da ju ne zloupotrebljavamo, da našim djelima ne stvaramo sablazan među ljudima. Isus kaže da ne smijemo svojim djelovanjem sablazniti druge, a jao onome tko sablažnjava druge.
Zato braćo i sestre, pazimo da to ne radimo, izbjegavajmo sukobe, nepotrebne svađe i koristimo vjeru za dobro, a ne za sablazan i skrivene motive. To su tri stvari koje sam htio s vama podijeliti – rekao je svećenik vjerojatno razočaravajući one koji su došli kako bi pod okriljem milosti na koju mrtvi imaju pravo htjeli čuti da je i Ante Pavelić bio dobar lik. No, to više čak nije ni ideološko pitanje, to je obično razlikovanje dobra i zla, a Pavelić je sam izabrao zločin kao oblik ostvarenja hrvatske države.
Za to su vrijeme pobornici Pavelićevog djela napali grupu ljudi koja je protestirala jer se i misama odaje počast zločincu. Ulična tučnjava je kratko trajala, nitko nije prijavio ozljeđivanje, ali je ostalo zabilježeno da su se pobornicima fašizma suprotstavili oni koji nikada ne bi pristali na NDH, i sasvim sigurno se ne bi zaigrali s imenom institucija kao što je to učinio novi predsjednik Sabora, Željko Reiner.
Zato je šteta što riječ svećenika koji govori o instrumentalizaciji vlasti nisu čuli svi koji imaju neku moć i obnašaju vlast. Uvijek svećenik navede ljude da se zamisle nad onim što govori i pokušaju u svemu naći svoj položaj prema vrijednostima koje se zagovaraju s propovjedaonice. I bilo bi tako super da svi u ovoj zemlji mogu vjerovati kako će prvo među vjernicima naići na one koji će razumjeti i pomagati, a ne progoniti vilenjake u Čazmi koji to, naravno, nisu, ali pomažu djeci. Umjesto da ih progone jer nisu u skladu s njihovim vjerovanjem u ispravnost života.