Što se to događa s britanskom demokracijom i odgovornošću vlasti sada je ozbiljno pitanje. Nakon jučerašnje odluke britanskog vrhovnog suda, koji je ustvrdio da je premijer Boris Johnson protuzakonito natjerao kraljicu da privremeno suspendira rad parlamenta, vjerojatno da bi imao slobodne ruke provesti u djelo Brexit bez sporazuma, postavlja se pitanje vjerodostojnosti cijeloga sustava. U kompletnom postupku Brexita, od kampanje za referendum pa sve do sada, nešto ne štima s načelima demokracije. Svi se na nju pozivaju kada brane svoje stavove iako su stavovi suprotni i svi imaju svoja tumačenja.
Prema najjednostavnijem poimanju demokracije, Britanija mora napustiti Europsku uniju. Tako je odlučila većina na referendumu, bez obzira na to koliko je mala bila razlika između onih koji su bili za ostanak u EU i onih za izlazak. Demokracija nije savršena i u njoj se manjina mora složiti i prihvatiti odluku većine. No, što ako građani nisu imali prave informacije i nisu bili dovoljno informirani o posljedicama svoje odluke.
Na to upozoravaju pristaše ostanka Ujedinjene Kraljevine u EU, pogotovo nakon otkrića da su tijekom referendumske kampanje namjerno korišteni lažni podaci o migrantima, o socijalnoj pomoći i ulozi Europske unije na svakodnevni život građana. Odluka Britanaca za izlazak iz Unije je demokratska, no i njihov izbor zastupnika u parlamentu također je demokratski.
A ta delegirana odgovornost parlamentarcima da uime građana donose odluke isto je izraz demokratske volje. I sada imamo cijelu komplikaciju. Vlada želi Brexit 31. listopada po svaku cijenu, sa sporazumom ili bez njega s Unijom. Parlament je odlučio da se to ne može dogoditi, ali nije prihvatio sporazum o Brexitu. Premijer, poznat iz prošlosti kao osoba kojoj činjenicu nisu najbitnije, pokušao je igru suspenzijom parlamenta na neko vrijeme, što je sud proglasio ilegalnim. Najbizarnije je što je cijeli ovaj kaos još legitimni razvoj događaja u demokratskom sustavu. Svaka institucija radi svoj posao, a kaos se nastavlja.
Premijer radi svoje i pokušava provesti svoju politiku. Parlament igra svoju ulogu, a sud isto. A sve te tri institucije u Ujedinjenoj Kraljevini su neovisne. Dakle, trodioba vlasti zasad savršeno funkcionira. Ali odgovora na pitanje što će biti nakon 31. listopada - nema. Samo su dvije mogućnosti. Ili će nakon tog dana Ujedinjena Kraljevina napustiti EU bez sporazuma ili će se to odgoditi.
No, da bi se odgoda dogodila, netko to mora zatražiti. A premijer Boris Johnson do sada je govorio kako se neće spuštati na tu razinu i moliti Bruxelles za još jednu besmislenu odgodu. S druge strane, sve je veći broj onih i u EU koji smatraju da bi nova odgoda doista bila besmislena. Pa žele skratiti muke i dovesti pred svršen čin Brexit koji bi se sam po sebi dogodio u ponoć 31. listopada. Nemaju previše vremena čekati jer još nisu ozbiljno ni počeli pregovori o teškom višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje od 2021. do 2027.
U sljedećih mjesec dana Brexit će biti glavna tema u Britaniji, a u EU nisu sretni što se time moraju baviti u vrijeme kada će se saslušavati budući povjerenici i pripremati najveća tranzicija na čelu institucija Unije.
Nisu računali da će se ove dvije stvari dogoditi stvarno u isto vrijeme i u takvom kaosu oko Brexita.
Oni koji su se bojali, vjerovali ili se nadali, ovisno iz kojeg se kuta gleda, da će Brexit razbiti i podijeliti EU - nisu bili u pravu. Dogodilo se suprotno, Brexit je podijelio Veliku Britaniju i u njoj stvorio politički i pravni kaos.
Šanse za novi sporazum UK s EU su male, gotovo nikakve. Moguće je da na kraju uime Ujedinjene Kraljevine neki niži službenik zatraži odgodu od Bruxellesa. Ali na koliko i zašto, s kojim argumentima i kakvom ponudom?EU će na eventualni zahtjev morati odgovoriti.
I Unija mora biti razumna jer se radi o sudbini milijuna ljudi. Zasad u Bruxellesu čekaju vidjeti i otkriti što se doista događa u Londonu, tko će na kraju biti na vlasti, hoće li i kada biti novih izbora.
Prihvate li odgodu Brexita, a vjerojatno na kraju i hoće, lideri ostalih 27 članica EU moraju za to imati valjan razlog. A izbjegavanje kaosa ipak je bolje nego prihvaćanje igre Borisa Johnsona da se Brexit mora dogoditi jer je to pitanje života ili smrti.