Moram priznati da su me ugodno iznenadile reakcije na prošlotjednu kolumnu kojoj je glavna ideja bila da Bogu ne smijemo pripisati ljudske osobine, nego bismo sebi trebali pripisati božanske ako mu se želimo približiti. Većina ljudi tekst je doživjela razumno i blagonaklono, a na bezumnost religijskih fanatika koji su uvjereni da baš njihov brend religije ima monopol na istinu ionako ne treba obraćati pozornost.
Uglavnom, naveo sam da svatko od nas može osjećati bezuvjetnu ljubav, može osjećati sveprisutnost jer imamo beskrajnu svijest, a to su obično karakteristike koje pripisujemo Bogu. Jedna od karakteristika koje dokazuju našu božanskost jest i mogućnost da doživimo sve što želimo jer nijedan doživljaj nije izvan dometa našeg uma ili srca. Naravno, to vrijedi samo ako se usudimo razviti ih.
Obično Bogu pripisujemo i odgovornost za izgled našeg života, no to je još jedna zabluda. Bog ili Univerzalna Inteligencija ili Svemir ne odlučuju što će se s nama dogoditi.
Ne znam koliko sam puta čuo riječi neukih ljudi koji su rekli da svoj život prepuštaju Bogu i da će biti onako kako On odluči. Obično ti isti ljudi vjeruju i u stričeka Sotonu, pa ako nešto pođe po zlu, onda je to zato što se Sotona uključio, a ako se sve dogodilo kako su priželjkivali, onda ih je Bog nagradio. Neću ulaziti u dokazivanje besmislenosti vjerovanja u postojanje Sotone, no vjerujem da se i Bog čudi što u današnje vrijeme netko može vjerovati u tako zaostale bajke. Ono što je usporedivo zanimljivije jest ocrtati to preuzimanje odgovornosti za izgled vlastita života. Naime, svi mi imamo izvanrednu čast posjedovanja slobodne volje. Svatko od nas može činiti, osjećati, misliti ili doživjeti sve što želi. Naravno, uz tako divan privilegij dolazi i odgovornost, jer sve što činimo, osjećamo ili mislimo ima određene posljedice, ali to i dalje ne negira činjenicu da smo slobodna bića.
Razumijem da mnogima od nas odgovara pomisao da nismo odgovorni za svoj život jer nam godi imati dežurne krivce. Bilo da smo dežurne krivce našli u Bogu, nepravednom društvu, često dobronamjernim, ali još češće zagubljenim roditeljima, nekoj teti Jadranki ili Sotoni, u jednom je trenutku jednostavno nužno prihvatiti odgovornost za svoj život.
I sad dolazimo do jedne logičke zavrzlame - jer kako možemo prihvatiti odgovornost za svoj život kad znamo da nismo odgovorni za sve događaje u našem životu. Naime, besmisleno je tvrditi da je neki radnik odgovoran za otkaz u poduzeću za koje je radio 20 godina, a otkaz je stigao kao posljedica lošeg vođenja tvrtke ili nekih muljaža. Možemo navesti još bezbroj primjera, ali vjerujem da nije potrebno jer je jasno da ne možemo kontrolirati sve događaje u svom životu. Ono što možemo kontrolirati jesu naši doživljaji tih događaja i upravo se zato može reći da smo odgovorni za izgled našega života. Naime, događaji nemaju značenje sami po sebi, što znači da o nama ovisi kako ćemo nešto doživjeti i tu doista imamo apsolutnu slobodu. Tako naš radnik može optuživati svoje nemarne šefove i mjesece provoditi u razmišljanju kako on to nije zaslužio i sl. ili može prihvatiti da ima događaja koje ne može kontrolirati, orijentirati se na ono što zna i ponuditi se nekom novom poslu ili steći nova znanja i kvalifikacije te krenuti dalje. Ni razvod nema značenje sam po sebi, što znači da ga možemo doživjeti kao pobjedu ili poraz. A upravo su naši doživljaji bilo kojih događaja presudni za formiranje sljedećih životnih iskustava. To znači da isključivo o skladu naših misli, osjećaja i djela ovisi kako će nam život izgledati. Bog ne želi negirati našu slobodnu volju da živimo kako želimo i umijemo, a drugi nam tu volju mogu oduzeti samo ako im mi to dozvolimo.
Dakle, o vama ne ovise svi životni događaji, ne možete ih sve kontrolirati, ali zato možete kontrolirati svoje doživljaje tih događaja i tako utjecati na sve veći broj budućih događaja! Upravo zbog toga trebamo preuzeti odgovornost za vlastiti život i potruditi se da nam doživljaji budu što mudriji. Jer tek kad prihvatimo da smo odgovorni za kreiranje svih doživljaja i većine događaja u svom životu, možemo se približiti Bogu!