Bruno Šimleša: Riječima možete izraziti apsolutno sve

Svijetom vladaju svakojake čudne zablude - prava ljubav ne postoji, sreća nije moguća, ljubav Božju morate zaslužiti i još brojne druge besmislice. Često se i smatra da se nešto ne može izraziti riječima. Nije bitno radi li se o izražavanju osjećaja, nekih uvjerenja ili veličanstvenih doživljaja spojenosti s vlastitim Izvorom - svu širinu i dubinu bilo kojeg našeg doživljaja možemo izraziti riječima. No izvrsne životne istine može prenijeti tek mali broj ljudi, ali to nije argument protiv moći izražavanja, nego samo konstatacija da je nužno zadovoljiti dva ključna uvjeta - intelektualnu jasnoću i duboku proživljenost, a to zadovoljavaju rijetki.

To konkretno znači da ne mogu uspješno izraziti neko svoje uvjerenje ako ga nisam shvatio, ako ne razumijem kako sam ga razvio i ako nisam proživio njegovo značenje. Isto tako, to znači da mogu uspješno izraziti bit ljubavi ako shvaćam koja je njezina uloga u našim životima i ako je živim. Svaki put kad ste rekli da nemate riječi kojima biste nešto opisali, vi ste zapravo bili u krivu. Nije ključno što niste imali riječi, već što niste imali iskustva koja će vam omogućiti intelektualnu jasnoću i dubinu proživljenosti bilo čega što ste htjeli izraziti. Kad steknete ta iskustva, riječi vam dolaze same od sebe. Nije poanta da niste imali riječi, nego da niste imali iskustva iz kojih bi spontano tekle te često neuhvatljive riječi. Duboko proživljena iskustva ono su što nam otkriva istinu nekog fenomena i omogućava da izrazimo sve što želimo.

Tako možemo mirne duše opisati svoje najskrivenije emocije, ali i najfascinantnije doživljaje. Želim li precizno izraziti svoje osjećaje prema nekome, trebam se prepustiti tim osjećajima, ali i osjećanju uopće, te kristalno jasno razumjeti što mi (ti) osjećaji govore o tom odnosu, meni, svijetu, koja je njihova uloga u mom životu…

Jeste li ikad čuli nešto u stilu: Znaš da te volim, ali to ne znam izraziti riječima! Nisam ja čovjek od riječi. Iako te osobe i mogu vjerovati u to što su rekli, sigurno nisu u pravu jer oni ljubav ne poznaju. Nije točno da nisu ljudi od riječi, već nisu ljudi od ljubavi! Ako istinski doživimo ljubav, ona će se sama spontano izražavati kroz nas - preko naših djela, pogleda, osmijeha na srcu, ali i riječi!

To uvjerenje o ograničenoj moći izražavanja nije rezervirano samo na naš svakodnevni svijet. I mnoga djela duhovne literature obiluju tom besmislicom, prikrivajući tako neautentičnost autora te iste literature ili neiskustvo čitatelja. Ako ste ikada u nekim new age svaštarijama sreli ideju da se o iskonskom susretu sa sobom ili s Bogom ili s našim višim Ja ne može govoriti, da se to može jedino doživjeti i da se samim time ne može prenijeti to iskustvo, znači da su to pisali ljudi koji to ni sami nisu doživjeli. Jer da jesu, onda bi im riječi spontano klizile iz usta, umova i srca, i to istovremeno.

Ako nešto istinski doživimo, sigurno ćemo to znati i izraziti i riječima koje prestaju biti samo riječi. Kao da naša dubina osjećaja i jasnoća doživljaja daju novu dimenziju tim riječima. To znači da izvrsni duhovni pisci nisu dobri s riječima, nego s doživljajima. Imaju autentična iskustva, a činjenica da to znaju prenijeti riječima je samo posljedica tih izvrsnih iskustava. Ti se pisci drže onoga što pišu.

Svjestan sam da su takvi autentični autori i dalje u manjini, ali sam isto tako svjestan da ih ima sve više i da kvaliteta duhovne literature raste. I zato nije bitno samo što piše u nekoj knjizi, nego i tko stoji iza toga. Zvuči čudno, ali apsolutno identična rečenica napisana od dvoje ljudi od kojih jedna osoba svojim životom stoji iza toga, a druga ne, doista zvuči drugačije. Iste riječi doista drugačije zvuče. Jer ne može osoba koja ne prihvaća sebe uspješno govoriti o prihvaćanju, ne može osoba koja ne voli sebe i druge uspješno govoriti o ljubavi… Zato što ne govori samo kroz svoje riječi nego te riječi govore kroz iskustva te osobe!

Zato mi je čudno kad netko kaže da znam s riječima ili da znam dobro opisati neki životni fenomen jer se doista ne radi o tome da sam vješt s riječima, već sa življenjem. Držim se apsolutno svega što govorim, misli su mi u skladu s osjećajima i djelima, živim ljubav u bezbroj različitih oblika i zato riječi dolaze same po sebi. One su samo posljedica jasnoće doživljaja! Zato mogu pisati o nalaženju mira s prošlošću jer ga imam, zato mogu pisati o zahvalnosti jer je osjećam u svakoj stanici svog bića, zato mogu pisati o prisutnosti u sadašnjem trenutku jer jesam prisutan…

Savjetujem vam da dobro proučite autora bilo čega što čitate jer vam nesretna osoba ne može opisati korake do sreće, nemudra osoba vam ne može otvoriti vrata ljubavi prema sebi, ljuta osoba vas ne može naučiti prihvaćanju… Zapamtite, ako duhovni učitelj ne nosi osmijeh na srcu, ne može vas naučiti najvrednijim duhovnim istinama!