HDZ je najveća stranka u Hrvatskoj - običava u posljednje vrijeme tvrditi Tomislav Karamarko . SDP je najsnažnija stranka u državi - ovih se dana pohvalio Zoran Milanović. Ništa neobično, reklo bi se. Narod već odavno za takvo samohvalisanje običava reći, neka se Romi ne uvrijede: svaki Cigo svoga konja hvali! Nadmetanje između dvije ključne stranke koja je od njih veća ili jača preskače važnu činjenicu da obje već dulje vrijeme plešu negdje oko 20 do najviše 25 posto podrške. Divota prašine, da parafraziramo naslov jednog poznatog djela hrvatske književnosti! Možda je HDZ zaista najveća stranka u državi, ali teško ga je danas smatrati zaista velikom strankom. Jednako tako, može biti da je i SDP najsnažnija stranka u Hrvatskoj, ali svejedno to je prilično mala snaga. Obje su pale na vrlo mizerne grane. Kad pričaju o veličini, odnosno snazi, njihovi šefovi sami sebe junače, jer ovdje je riječ o sukobu malih razlika. O trkačima izjednačenih pozicija. Pobjeđuje li jedna ili druga - to će se, izgleda, morati mjeriti fotofinišem. Jer, međusobno si pušu za vratom. Svojim spinovima Karamarko i Milanović pokušavaju kamuflirati poraznu činjenicu da sa sadašnjim rezultatima SDP i HDZ čak ni zajedno ne bi mogli sastaviti jednu jaku koaliciju. Bez kakve nema stabilne vlade.
Takvi prilično jadni rezultati obje najjače stranke pokazuju da im je motivacijski potencijal nikakav. Obje su teško razočarale svaka svoje simpatizere. Što znači da je povjerenje javnosti u vlastite političke elite, svejedno jesu li crvene ili crne, nikad gore. Kritičnost spram vladajućih raste, ali opozicija od toga ništa ne uspijeva profitirati. Vlast koja nema podršku - čak da je i genijalna - ništa ne može napraviti. Pogotovo to ne može ekipa koja problem svoje male uvjerljivosti uopće nije sposobna percipirati ili ga odluči ignorirati. Nemamo povjerenje javnosti, ali imamo ruke svojih zastupnika u Saboru - to je mantra kojom se tješe. Dovoljno da se do izbora održe na vlasti, ali nedovoljno da se - i pobijedi.
Istraživanja pokazuju da je silno narastao prostor za nekakvu treću opciju. Gotovo svaki treći stanovnik Hrvatske svoje nade za izlazak iz krize veže danas uz neku ni-SDP-ni-HDZ snagu. Taj je prostor još posve prazan. Svi dosadašnji pokušaji njegova zauzimanja pokazali su se jalovim. Javnost je silno, nasmrt umorna od HDZ-ova i SDP-ova međusobnog prepucavanja. Čak ni stari recept - njihovo uzajamno pretjerano granatiranje - više ne uspijeva pokrenuti publiku. Recentni događaji pokazuju da najvažniji mobilizacijski stožeri više nisu u političkim strankama. Reducirajući smisao politike na bilateralno bijesno lajanje, dvije ključne stranke žanju masovnu apatiju. Same sebe čine sve nevažnijim.