Hrvatska elektroprivreda d.d. istražuje mogućnost akvizicije projekata obnovljivih izvora energije u razvoju u Hrvatskoj, stoji od prije par tjedana na internetskim stranicama te državne energetske tvrtke. Zato HEP poziva zainteresirane nositelje projekata da iskažu svoj interes da HEP-u prodaju projekte za komercijalno korištenje tzv. obnovljivih izvora energije - vjetroelektrane, sunčane elektrane (snage veće od 300 kilovata), male hidroelektrane (jače od deset megavata), bioelektrane i bioplinske elektrane.
Zašto HEP želi proizvoditi pa građanima i poduzećima prodavati struju i iz vjetroelektrana i sunčanih elektrana, kada je poznato da je njihova struja pet-šest puta skuplja od struje iz termoelektrana na ugljen ili na prirodni plin? Odgovor svi dobro znamo: i Hrvatska mora, na to je obvezuju međunarodni ugovori i propisi EU, proizvoditi struju tako da u atmosferu ne ispušta ugljikov dioksid, zbog kojega se zrak zagrijava pa dolazi do neželjenih posljedica: otapanja “vječnog” leda na polovima, opakih oluja, podizanja razine svjetskih mora i oceana, i sličnih.
No, je li to baš tako, može li upotreba “obnovljivih” izvora energije doista spriječiti pregrijavanje atmosfere? Mogu li vjetrene i solarne elektrane doista spasiti ljudski rod od sve ekstremnijih vremenskih neprilika, od potapanja priobalja i svih ostalih neželjenih pojava za koje nema sumnje da ih zagrijavanje atmosfere uzrokuje?
Internetski div Google je ustanovio da nažalost - ne mogu.
Da bi se ljudski rod spasio od učinka stakleničkih plinova koje je već ispuhao u atmosferu, obnovljivi izvori energije jednostavno neće biti dovoljni. Bit će potrebno nešto puno veće i više, a toga danas još nema na vidiku. To (još) ne postoji. No to, međutim, ne znači ni da HEP ne treba akvirirati i razvijati vjetrene i sunčane elektrane.
Google je, naime, ambiciozan kako već jest, 2007. pokrenuo “inicijativu” pod nazivom “Obnovljiva energija jeftinija od ugljena”, skraćeno RE Projekt je ugašen, a njegova vrijedna otkrića prepuštena su na daljnji razvoj svakome tko bi za njih mogao biti zainteresiran. No, tu ipak nije bio kraj. Prije dva mjeseca dvojica njegovih vodećih inženjera,
Ross Koningstein i
David Fork, objavila su na internetu članak u kojem su sabrali svoje spoznaje i zaključke, a oni su prilično šokantni: samo pomoću obnovljivih izvora energije, količina CO2 u atmosferi više se ne može svesti ispod razine za koju znanstvenici smatraju da je za ljudski rod podnošljiva. Za Koningsteina i Forka komentatori kažu da nipošto nisu neki katastrofičari koji bi do svojih zaključaka došli prebirući po internetu ili po svima dostupnim podacima. Obojica su obranila doktorate na Stanfordu, Ross Koningstein u aero-svemirskom inženjerstvu, a David Fork u primijenjenoj fizici. Oni su “vrhunski inženjeri koji znaju najtežu matematiku i fiziku, najbolji među najboljima”. Do spoznaja koje su odlučili podijeliti s globalnom javnošću došli su nakon puno godina u kojima su svoja ekspertna znanja primijenili u području svih mogućih izvora energije koji u radu ne emitiraju CO2. I napisali: “Obnovljive energetske tehnologije simply won’t work. Potreban nam je fundamentalno drukčiji pristup.” “Na početku projekta RE Naime, znanstvenici procjenjuju da je za život na Zemlji kakav danas poznajemo kritična granica od 350 dijelova CO2 na milijun dijelova atmosfere (ppm), a ljudi su zrak već napunili s 400 ppm-a. Taj će staklenički plin ostati u atmosferi čitavo stoljeće prije nego što ga prirodni okoliš apsorbira i razgradi. Svaka daljnja emisija, ma kako bila malena, slaže se na tu već postojeću količinu u zraku. Kad bi se njegovo ispuštanje nastavilo današnjim tempom, za 150 godina u atmosferi bi bilo tisuću ppm-a CO2, a što bi se desilo s ljudima to samo Bog zna. No, s najintenzivnijim zamislivim uvođenjem obnovljivih izvora, kako danas stvari stoje, moguće je rast udjela CO2 u atmosferi do 2150. godine svesti na 600 ppm-a. No, i to je još uvijek katastrofalno puno. Koncentraciju ugljikova dioksida trebalo bi vratiti ispod 350 ppm-a, a to bi značilo ne samo da se svaka nova emisija mora obustaviti nego da se i postojeći CO2 iz zraka mora nekako izvući i učiniti bezopasnim. A tehnologija ni energija za tako što danas jednostavno - ne postoje. Ne možemo ih uopće niti zamisliti. Na ovom mjestu svaki razumni čitatelj će postaviti razumno pitanje: zašto ne bismo odmah i posve prestali koristiti fosilna goriva, zašto ne bismo odmah prešli isključivo na obnovljive izvore i zadržali razinu CO2 u atmosferi barem na sadašnjih 400 ppm-a? I na to pitanje odgovor je, nažalost, porazan: i sama proizvodnja energana na obnovljive izvore, poput vjetrenih, solarnih, geotermalnih, bioelektrana, elektrana na morske valove, plimu i oseku itd. - zahtijeva ispuštanje golemih novih količina CO2. Koningstein i Fork svoj izvještaj o Googlovu projektu RE