Katolici koji su stupili u novu zajednicu nakon raspada sakramentalno sklopljenog braka nisu izopćeni iz Katoličke crkve, niti tako smiju biti tretirani - rekao je papa Frane u katehezi uz Opću audijenciju u srijedu, prvu nakon svoga srpanjskoga “godišnjeg odmora”.
Papa je nastavio katehezu o obitelji, u susret listopadskoj XIV redovitoj općoj skupštini Biskupske sinode o “Vokaciji i misiji obitelji u Crkvi i u suvremenom svijetu”.
Nije vijest to što je Papa rekao - jer nije rekao ništa revolucionarno, ništa nepoznato inima koji su makar privirili u nauk Katoličke crkve i njeno kanonsko pravo - nego je vijest da su Papine riječi u dijelu svjetske javnosti dočekane kao senzacija, kao “otvaranje” prema civilno prevjenčanima.
Papina logika je pritom bila veoma jednostavna i veoma ljudska: zamolio je da se na situaciju tih ljudi, kojih je mnogo, gleda iz optike njihove djece, koja uvijek najviše pate u kompliciranim bračnim situacijama (što također nije nikakva novost). Kako zahtijevati od roditeljâ, kaže Papa, da djecu “odgajaju u duhu kršćanskog života, dajući im primjer uvjerene i prakticirane vjere”, ako ih držimo daleko od života zajednice, “kao da su izopćeni”?
Katoličke zajednice moraju te katolike kojima se raspao sakramentalni brak i koji su stupili u novu zajednicu (s djecom iz prethodne i iz sadašnje veze, što Papa nije specificirao, ali o tome jest riječ) “prihvatiti bratski i pažljivo”, “treba postupati tako da se ne dodaje novo breme na ono koje djeca u takvoj situaciji ionako moraju snositi. Nažalost, broj te djece je zaista velik.
Važno je da oni osjete Crkvu kao majku pažljivu prema svima, uvijek spremnu slušati i prihvatiti”, objasnio je papa Bergoglio.
Nije propustio podsjetiti na svoje prethodnike, na sv. Ivana Pavla II koji je skrb za razvedene nazvao dužnošću, pozivajući da se razlikuju “onaj koji je razdvajanje izazvao i onaj koji ga je podnio”, te na Benedikta XVI koji je, u tim slučajevima, pozivao na “mudro pastoralno praćenje” supružnika iz raspadnutih brakova.
Zašto su onda Papine riječi shvaćene kao nešto novo, čak senzacionalno?
Zato što u društvu lako zaboravljamo što je bilo prekjučer, zato što nerijetko imamo selektivnu memoriju u skladu s vlastitim predrasudama te zato -što je u ovom slučaju možda i utjecajnije - što se praksa razilazi s naukom.