Nepovjerenje je ključni problem aktualne Vlade i sve više se pokazuje da zajednički interes koji veže Domoljubnu koaliciju (odnosno HDZ) i Most - nije dovoljan. Ljudi koji su se u svega nekoliko sati dogovorili da će zajedno formirati vlast, a da se nisu čak ni međusobno poznavali, a kamoli imali usuglašene političke ciljeve i programe, sve teže funkcioniraju. Poput para koji se nakon mjesec dana veze odlučio na brak, Most i HDZ se oko malo čega mogu dogovoriti. Posljedica je da još nisu uspjeli kompletirati Vladu, da ne donose odluke, već sve učestalije proizvode sukobe. Most je u startu imao rezervu i nepovjerenje pa su još u vrijeme pregovora s obje koalicije (Domoljubnom i Hrvatska raste) rekli da žele MUP i tajne službe.
Kao manji partner u Vladi koji još k tome nema nikakvo političko iskustvo, osjećaju se sigurnije ako imaju nadzor nad represivnim aparatom preko kojega se zadire u temeljna ljudska prava i slobode. Policija i tajne službe, pod zakonskim pretpostavkama, imaju pravo nadzirati kretanja ljudi, njihove kontakte, bankovne račune, porezne kartice, poslovne ugovore… S druge strane, HDZ koji im je prepustio Ministarstvo unutarnjih poslova, ipak želi zadržati dio ingerencija i nadzora nad represivnim sustavom. Od tuda je i logičan zahtjev predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da se smijeni rukovodstvo u policiji, i to naglaskom na smjenu Marija Bertine – šefa policijskog USKOK-a. To što je Bertina postavljan u mandatu SDP-ova ministra policije Ranka Ostojića kao osoba od njegova povjerenja je najmanji problem (iako Karamarko kao glavni argument ističe optužbu da je radio u korist SDP-a). Veći je problem što je Bertina (dakle osoba kojoj se ne može vjerovati) na čelu PNUSKOK-a, odnosno policijskog ureda koji radi najvažnije istrage i može se pritom služiti najvećom lepezom metoda - od prisluškivanja, provjeravanja kontakata, praćenja, čeprkanja po poslovnim knjigama…
Treći i najvažniji moment zbog kojega Karamarko inzistira na smjeni, a ministar policije Vlaho Orepić se tome opire, je imenovanje novog šefa PNUSKOK-a. Ako je smjena brza, Karamarko koji represivni aparat i ljude koji u njemu rade poznaje kao svoj džep, lakše može progurati nekog svog. Ako se pak smjena razvuče, Orepić ima vremena naći nekoga u koga će on imati povjerenja i u sustav uvesti pravila po kojima će ga lakše i bolje kontrolirati. Potpuno je ista priča i s ravnateljem SOA-e Draganom Lozančićem. Iz sličnih se razloga s jedne strane traži njegova smjena, a s druge se njome oteže.