Neboder je zgrada u pravilu viša od osam katova. Ipak se taj naziv nije uvriježio ni za više zgrade, ako im je duljina veća od visine. U Zagrebu se za 16-katnu nekadašnju Zgradu društvenopolitičkih organizacija na Prisavlju rabio naziv Kockica, zbog naizgled istog omjera visine, duljine i širine.
Neboderi, na kraju krajeva, i nisu nastali radi ljepote. Gradnja uvis uvijek je prvenstveno bila rezultat prenaseljenosti i stoga skupoće građevinskog zemljišta. Zato su i u antičkom Rimu insule, stambeno-poslovne zgrade, imale po 6-8 katova (i nerijetko se rušile, a bile su i lak plijen i sprovodnik požara). Tehnologija gotovih elemenata od lijevana željeza (kojima je Eiffel sazdao pokazni toranj u Parizu), pa zatim armirani te prednapregnuti beton, omogućili su da se na razmjerno malom terenu gradnjom uvis dobije golem koristan prostor.
Kao izraz tehnološke i investicijske moći, neboderi su postali i simbol prestiža: i kroz njih se sovjetski blok nadmetao sa Zapadom, da bi štafetu poslije preuzeli Daleki i Srednji istok. Nije čudno da su upravo dvojne nebodere u New Yorku teroristi iz al Qa’ide izabrali kao metu demonstrativnog napada.
Ta je logika funkcionirala i u nas, pa i tamo gdje su siluete nebodera upropaštavale tradicionalnu vizuru, npr. u Splitu. Sumnjalo se da im je funkcija bila konkurirati zvonicima, za što je izravno bio optužen i zagrebački neboder na tadašnjem Trgu Republike. On je sada, kao i Zagrepčanka prije, dokaz da nebodere treba i znati graditi, kako im dijelovi ne bi pogibeljno padali po glavi stanovnika.
“Neboder” je u hrvatskome složenica imenice “nebo” i glagola “derati”, kalk engleske složenice “skyscraper”.