Most Golden Gate, jedno od sedam čuda modernoga svijeta, najpopularnije je američko odredište samoubojica. U knjizi "Samoubojstvo i pokušaj samoubojstva", bizarnoj publikaciji u kojoj se mogu pronaći statistički podaci o najefikasnijim načinima samoubojstva, doslovce stoji da je Golden Gate za samoubojice ono što su Slapovi Nijagare za mladence na medenome mjesecu.
Od 1937., kada je pušten u promet, s art deco remek-djela Josepha Straussa skočilo je otprilike 1300 ljudi. Poznate osobe koje su skočile s mosta bili su Roy Raymond, osnivač Victoria Secreta, te demokratski lobist i prijatelj Ala Gorea. Učestalost samoubojstava je tolika da su radnici iz obližnje pilane osnovali Udruženje skakača s Golden Gatea - sportsku kladionicu, svojevrsni rulet samoubojica - u kojoj se klade na dan kada će se pojaviti sljedeći "skakač".
Oko sjajnog narančasto-crvenog mosta, najčešće obavijenog maglom, postoji neka fatalna grandeca. Most se doživljava kao portal, vrata prema drugom svijetu. On je velika scena za posljednju predstavu. Neki samoubojice do Golden Gatea došli su preko mosta Bay Bridge. No ne postoji nijedan zabilježen slučaj o samoubojici koji je prešao preko Golden Gatea kako bi se bacio s Bay Bridgea.
Skok s obližnjeg Bay Bridgea smatra se neukusnim. Skok s Golden Gatea i medijsko je samoubojstvo. Mediji redovito bilježe žrtve, koje tako na trenutak postaju slavne. Neki su samoubojice tražili CNN-ove kamere. Protestiralo se protiv rata u Iraku, ili kršenja ljudskih prava. Većina ih je u džepovima ili ispod odjeće nosila posljednju poruku. Petstoti samoubojica na sebi je imao broj 500.
Jedan 71-godišnjak u džepu je nosio poruku "Bez ikakvog razloga, osim što imam zubobolju". Lokalni psihijatar i stručnjak za suicid, dr. Jerome Motto, kaže da je zbog niske ograde i nedostatka zaštitne mreže Golden Gate samoubojicama poput napunjenog pištolja na kuhinjskom stolu.
Skok s mosta izgleda kao brza i bezbolna smrt. No pad u vodu s velike visine izaziva teške, višestruke prijelome. Oni rijetki koji su ga preživjeli svjedoče da samoubojice tijekom pada zažale što su skočili.
Kevin Hines bio je 18. samoubojica koji je preživio pad. U rujnu 2000. gradskim se autobusom odvezao do mosta. Na mostu ga je jedna lijepa njemačka turistica zamolila da je fotografira. Zatim je skočio, a prva mu je pomisao bila: "Ne želim umrijeti". Ken Baldwin pokušao se ubiti u kolovozu 1985. Čim je skočio, shvatio je kako je sve u životu popravljivo, osim onoga što je upravo učinio.
Članak Tada Frienda "Skakači", objavljen u New Yorkeru 2003., svojim raznim pričama vezanima uz samoubojstva s Golden Gatea inspirirao je Erica Steela za dokumentarac "Most", koji će biti prikazan na trećem ZagrebDoxu, festivalu dokumentarnog filma koji je upravo započeo. Tijekom 2004. Steel je sa svake strane mosta postavio kamere. One su registrirale 24 skoka s mosta.
Pad je preživio samo jedan samoubojica. Kamere su panoramski snimale most. Dok bi magla prolazila preko njega, ili dok bi ga sunce žarko obasjavalo, ispod mosta bi s vremena na vrijeme stravično, potmulo pljusnula voda. Pripadnici osiguranja tada bi u vodu bacili svijetleću baklju kako bi označili da u moru pluta tijelo.
Pojedine samoubojice kamere su registrirale i u krupnom planu. Naizgled slučajni prolaznici najednom bi prekoračili nisku ogradu i skočili s mosta. Drugi bi dugo šetali po pješačkoj stazi dok se ne bi odlučili popeti na ogradu. Ponekog bi od skoka spasili slučajni prolaznici ili osiguranje mosta.
Među žrtvama te su godine bili Lisa, djevojka s dijagnozom paranoidne shizofrenije, David, tinejdžer za kojeg će roditelji reći da ga je most magnetski privlačio, Philip, prema riječima njegova cimera veseli "party tip", ili Gene, crnokosi "cool rockerski tip". Dokumentarac Erica Steela šokirao je filmsku kritiku. Većina je reakcija bila pozitivna, no dio američkog tiska "Most" je nazvao "suicidalnom pornografijom", "filmom koji se vodi morbidnom znatiželjom", "prvim poetskim snuff filmom" i "čudnom kombinacijom art i snuff filma".
U pojedinim slučajevima Steel je gotovo sudionik samoubojstva. Markantnog, dugokosog Genea Spraguea (umro 11. svibnja 2004.) kamere dugo prate. Visoki rocker s crnim sunčanim naočalama, obučen u crno, brzo je zapažen. Steel je očito u njemu prepoznao "zvijezdu" filma. Gene na mostu izgleda poput gavrana. Njegova crna kosa i crni kaput vijore se na vjetru.
Po pješačkoj stazi mosta hoda brzim, ali odmjerenim koracima. A zatim dugo stoji na istome mjestu gledajući u vodu. Geneovu pojavu Steel provlači čitavim filmom. Za završnicu "Mosta" ostavlja njegov pad. Kamere su zabilježile čitav "elegantan" skok na leđa s raširenim rukama... Redatelj je očito bio spreman. Geneovi prijatelji kažu da se on možda ne bi bacio da je znao za ponudu za posao koju je taj dan dobio.
Ono što ostaje visjeti u zraku jest da se Gene isto tako možda ne bi bacio da je Steel pozvao osiguranje, policiju, ili da je sam otišao razgovarati s njim. U članku Tada Frienda iz New Yorkera spominje se i studija "Gdje su sada?" objavljenja 1978. U njoj su istraživači pratili što se dogodilo sa 515 osoba koje su prolaznici i osiguranje odgovorili od skoka s mosta.
U prosjeku, 26 godina kasnije, 94 posto onih koji su pokušali samoubojstvo bilo je živo, ili je u međuvremenu umrlo prirodnom smrću. Istraživanje je potvrdilo da je suicidalno ponašanje akutno, određeno specifičnom životnom krizom... Eric Steel je znao za studiju "Gdje su sada?". Isto kao što je znao i to da za Genea Spraguea više nema povratka.
Dragan Jurak
Od 1937., kada je pušten u promet, s art deco remek-djela Josepha Straussa skočilo je otprilike 1300 ljudi. Poznate osobe koje su skočile s mosta bili su Roy Raymond, osnivač Victoria Secreta, te demokratski lobist i prijatelj Ala Gorea. Učestalost samoubojstava je tolika da su radnici iz obližnje pilane osnovali Udruženje skakača s Golden Gatea - sportsku kladionicu, svojevrsni rulet samoubojica - u kojoj se klade na dan kada će se pojaviti sljedeći "skakač".
Oko sjajnog narančasto-crvenog mosta, najčešće obavijenog maglom, postoji neka fatalna grandeca. Most se doživljava kao portal, vrata prema drugom svijetu. On je velika scena za posljednju predstavu. Neki samoubojice do Golden Gatea došli su preko mosta Bay Bridge. No ne postoji nijedan zabilježen slučaj o samoubojici koji je prešao preko Golden Gatea kako bi se bacio s Bay Bridgea.
Skok s obližnjeg Bay Bridgea smatra se neukusnim. Skok s Golden Gatea i medijsko je samoubojstvo. Mediji redovito bilježe žrtve, koje tako na trenutak postaju slavne. Neki su samoubojice tražili CNN-ove kamere. Protestiralo se protiv rata u Iraku, ili kršenja ljudskih prava. Većina ih je u džepovima ili ispod odjeće nosila posljednju poruku. Petstoti samoubojica na sebi je imao broj 500.
Jedan 71-godišnjak u džepu je nosio poruku "Bez ikakvog razloga, osim što imam zubobolju". Lokalni psihijatar i stručnjak za suicid, dr. Jerome Motto, kaže da je zbog niske ograde i nedostatka zaštitne mreže Golden Gate samoubojicama poput napunjenog pištolja na kuhinjskom stolu.
Skok s mosta izgleda kao brza i bezbolna smrt. No pad u vodu s velike visine izaziva teške, višestruke prijelome. Oni rijetki koji su ga preživjeli svjedoče da samoubojice tijekom pada zažale što su skočili.
Kevin Hines bio je 18. samoubojica koji je preživio pad. U rujnu 2000. gradskim se autobusom odvezao do mosta. Na mostu ga je jedna lijepa njemačka turistica zamolila da je fotografira. Zatim je skočio, a prva mu je pomisao bila: "Ne želim umrijeti". Ken Baldwin pokušao se ubiti u kolovozu 1985. Čim je skočio, shvatio je kako je sve u životu popravljivo, osim onoga što je upravo učinio.
Članak Tada Frienda "Skakači", objavljen u New Yorkeru 2003., svojim raznim pričama vezanima uz samoubojstva s Golden Gatea inspirirao je Erica Steela za dokumentarac "Most", koji će biti prikazan na trećem ZagrebDoxu, festivalu dokumentarnog filma koji je upravo započeo. Tijekom 2004. Steel je sa svake strane mosta postavio kamere. One su registrirale 24 skoka s mosta.
Pad je preživio samo jedan samoubojica. Kamere su panoramski snimale most. Dok bi magla prolazila preko njega, ili dok bi ga sunce žarko obasjavalo, ispod mosta bi s vremena na vrijeme stravično, potmulo pljusnula voda. Pripadnici osiguranja tada bi u vodu bacili svijetleću baklju kako bi označili da u moru pluta tijelo.
Pojedine samoubojice kamere su registrirale i u krupnom planu. Naizgled slučajni prolaznici najednom bi prekoračili nisku ogradu i skočili s mosta. Drugi bi dugo šetali po pješačkoj stazi dok se ne bi odlučili popeti na ogradu. Ponekog bi od skoka spasili slučajni prolaznici ili osiguranje mosta.
Među žrtvama te su godine bili Lisa, djevojka s dijagnozom paranoidne shizofrenije, David, tinejdžer za kojeg će roditelji reći da ga je most magnetski privlačio, Philip, prema riječima njegova cimera veseli "party tip", ili Gene, crnokosi "cool rockerski tip". Dokumentarac Erica Steela šokirao je filmsku kritiku. Većina je reakcija bila pozitivna, no dio američkog tiska "Most" je nazvao "suicidalnom pornografijom", "filmom koji se vodi morbidnom znatiželjom", "prvim poetskim snuff filmom" i "čudnom kombinacijom art i snuff filma".
U pojedinim slučajevima Steel je gotovo sudionik samoubojstva. Markantnog, dugokosog Genea Spraguea (umro 11. svibnja 2004.) kamere dugo prate. Visoki rocker s crnim sunčanim naočalama, obučen u crno, brzo je zapažen. Steel je očito u njemu prepoznao "zvijezdu" filma. Gene na mostu izgleda poput gavrana. Njegova crna kosa i crni kaput vijore se na vjetru.
Po pješačkoj stazi mosta hoda brzim, ali odmjerenim koracima. A zatim dugo stoji na istome mjestu gledajući u vodu. Geneovu pojavu Steel provlači čitavim filmom. Za završnicu "Mosta" ostavlja njegov pad. Kamere su zabilježile čitav "elegantan" skok na leđa s raširenim rukama... Redatelj je očito bio spreman. Geneovi prijatelji kažu da se on možda ne bi bacio da je znao za ponudu za posao koju je taj dan dobio.
Ono što ostaje visjeti u zraku jest da se Gene isto tako možda ne bi bacio da je Steel pozvao osiguranje, policiju, ili da je sam otišao razgovarati s njim. U članku Tada Frienda iz New Yorkera spominje se i studija "Gdje su sada?" objavljenja 1978. U njoj su istraživači pratili što se dogodilo sa 515 osoba koje su prolaznici i osiguranje odgovorili od skoka s mosta.
U prosjeku, 26 godina kasnije, 94 posto onih koji su pokušali samoubojstvo bilo je živo, ili je u međuvremenu umrlo prirodnom smrću. Istraživanje je potvrdilo da je suicidalno ponašanje akutno, određeno specifičnom životnom krizom... Eric Steel je znao za studiju "Gdje su sada?". Isto kao što je znao i to da za Genea Spraguea više nema povratka.
Dragan Jurak
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....