Sisački biskup Vlado Košić daleko je veću štetu svojim pismom nanio vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj nego premijeru, HDZ-u ili sadašnjoj Vladi. Posve je jasno da se većina hrvatskih biskupa ne slaže s pamfletom koji je poslao na adresu Banskih dvora, ali šteta je učinjena. Crkveni vrh, naravno, nije mogao ništa učiniti da to spriječi jer su biskupi autonomni i nitko Košića ne može ni zaustaviti ni demantirati. Osim pape Franje, a do njega pismo i posljedice politikanstva jednog biskupa tek trebaju stići.
Posve je nepotrebno analizirati pismo u kojem biskup lovi neprijatelje, slaže Vladu i premijera etiketira na način kako to rade ekstremni desničari u birtiji. Mnogo je gore da se Crkvu uopće povezuje s takvim pismima, jer po agresivnosti nastupa sisačkog biskupa, koji se stalno ponavljaju, ispada kao da je glasnogovornik mnogo većeg kruga unutar Crkve. Što nije.
Može li ga Puljić disciplinirati?
Ne može, jer ni predsjednik Biskupske konferencije nema te ovlasti. Krajnje rijetko biskupi ulaze u javni dijalog kada se ne slažu, iako mnogi tvrde da je crkvenom vrhu dozlogrdilo stalno Košićevo izletavanje. Sada u Zagrebu nema ni papinskog nuncija koji bi sigurno na neki način reagirao, tako da Košić može nastaviti solirati ako ne reagira sam Vatikan.
Što bi rekao Papa?
Nije teško pretpostaviti da su stavovi Vlade Košića u suprotnosti s onima koje zastupa sam papa. Tko bi mogao pomisliti da papa Franjo nekog naziva neprijateljem, da se služi političkim diskvalifikacijama, da sudi o kursu neke političke stranke, da otvoreno navija za neku političku opciju. To je nezamislivo, a kada se uzme u obzir što je sve Košić već prije poručivao, bilo bi zaista čudno da Vatikan to prešuti i tolerira.
Što može slijediti?
Možda ništa, možda procedura koju može pokrenuti sam papa Franjo. U svakom slučaju, Crkva u Hrvatskoj ne zaslužuje da je se dovodi u vezu s takvim istupima, jer vrijeme kada su se lovili neprijatelji davno je iza nas.