Blažena Ozana Kotorska umrla je na današnji dan 1565. godine. Došavši u Kotor kao pravoslavna djevojka, jednostavno se uključila u vjerski život katoličke zajednice ne odričući se vjere svoga djetinjstva. Postala je redovnica, dominikanka, glasovita duhovna savjetnica. Njezino neraspadnuto tijelo čuva se u crkvi Sv. Marije u Kotoru. Rođena je 25. studenoga 1493. u pravoslavnoj obitelji Kosić u selu Relezi u Crnoj Gori. Majka ju je odgajala u jednostavnoj vjeri u Isusa, raspetoga Bogočovjeka, i njegovu majku Mariju. I učila je moliti. Kad joj je bilo 14 godina, ostala je bez oca pa ju je majka pustila u Kotor gdje ju je kao svoju prihvatila ugledna katolička obitelj Buća. Privlačila ju je crkva s likom raspetoga Isusa. Kad je napunila 21 godinu, odlučila je živjeti kao "zazidana djevica" u sobici uz crkvu te je postala dominikanska trećoredica. Proživjela je tako u ćeliji usred grada u molitvi, razmišljanju i razgovorima s mnogima koji su tražili duhovne savjete više od 50 godina. Njezin je sprovod okupio cijeli grad. Brzo su je kao svetu počeli štovati i po Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj.
Papa Pio XI. je u dekretu kojim je 1927. odobrio njezino štovanje kao blaženice istaknuo suvremenu žudnju za jedinstvom istočnoga i zapadnoga kršćanstva. Premda je to na razini crkvenih vlasti još daleko, već od sredine prošloga stoljeća Katolička crkva prihvaća praksu da se pravoslavni bez odricanja svoga pravoslavlja mogu priključivati euharistijskom zajedništvu katoličke sredine, da i katolici u pravoslavnim krajevima mogu sudjelovati u pravoslavnom bogoslužju i ondje primati sakramente. Kristovi vjernici ne moraju se ponižavati formalnim prelaženjem i odricanjem od vjere otaca. Istina je da te mogućnosti koristi mali broj vjernika obiju baština, ali blažena Ozana Kotorska ostaje tihi putokaz i osobito zagovornica preporoda vjere i u naše doba, posebno utvrđivanja crkvene sloge u Crnoj Gori i Boki kotorskoj.
Živko Kustić
Papa Pio XI. je u dekretu kojim je 1927. odobrio njezino štovanje kao blaženice istaknuo suvremenu žudnju za jedinstvom istočnoga i zapadnoga kršćanstva. Premda je to na razini crkvenih vlasti još daleko, već od sredine prošloga stoljeća Katolička crkva prihvaća praksu da se pravoslavni bez odricanja svoga pravoslavlja mogu priključivati euharistijskom zajedništvu katoličke sredine, da i katolici u pravoslavnim krajevima mogu sudjelovati u pravoslavnom bogoslužju i ondje primati sakramente. Kristovi vjernici ne moraju se ponižavati formalnim prelaženjem i odricanjem od vjere otaca. Istina je da te mogućnosti koristi mali broj vjernika obiju baština, ali blažena Ozana Kotorska ostaje tihi putokaz i osobito zagovornica preporoda vjere i u naše doba, posebno utvrđivanja crkvene sloge u Crnoj Gori i Boki kotorskoj.
Živko Kustić