Iako je u Italiji jedan od najtraženijih skladatelja i tekstopisaca, za Daniela Vuletića, rođenog Zagrepčanina, hrvatska javnost čula je tek kada je odlučio priskočiti u pomoć pri gradnji dječje bolnice KBC-a Split te organizirati humanitarnu utakmicu hrvatskih i talijanskih nogometnih i pjevačkih zvijezda koja će se igrati na Poljudu 9. lipnja.
S talijanskim skladateljem hrvatskog porijekla, koji je posljednjih desetak godina autor najvećih pop-hitova talijanske glazbene scene (onih Laure Pausini, Erosa Ramazzottija, Luciana Pavarottija, Neka, Giannija Morandija, Jamesa Blunta...) te je prodao oko 20 milijuna primjeraka albuma i postao vlasnik čak triju Grammyja (od četiri koje je Italija dobila u svojoj povijesti), našli smo se u Milanu, gdje živi posljednjih 17 godina. Kako samozatajni glazbenik izgleda, znali smo tek s nekoliko fotografija, a kako zvuči, tek iz telefonskog razgovora nekoliko dana prije.
- Ćao, stigli ste. Daniel, drago mi je! Jeste gladni? Žedni? Umorni? Kako ste putovali? Drago mi je što se napokon vidimo i uživo - ispalio je u sekundi na hrvatskom s talijanskim naglaskom, ne skidajući osmijeh s lica. Osvojio nas je “na prvu”. Zaključio je potom da se praznog želuca ne može razgovarati pa je restoran bio naša prva milanska stanica.
‘Trofejna’ lopta i klavijature
Poslovno
Sretan sam kad 80 tisuća ljudi pjeva moje pjesme. To je bolje od Grammyja
- Ovo je Mimmo, restoran u kojem provodim po cijeli dan. Čim se ustanem, idem tu popiti kavu, pa ručam, onda odem malo raditi u svoj stan stotinu metara niže u ulici, pa opet kod Mimme na večeru. Cijelo društvo - Massimo Ambrosini, Alessandro Costacurta, Christian Vieri i drugi - tu su česti gosti. To nam je sastajalište. Pet-šest godina tu je redovito dolazio i Eros Ramazzotti, koji sada ima svoj restoran Resentin malo niže u Corso Garibaldi. Ovo je bio njegov stol - objašnjava Daniel pokazujući na stol u kutu restorana, gdje je njegovo pojavljivanje izazvalo opće oduševljenje pa nas u tome da nešto pojedemo i popijemo odličan macchiato nije spriječilo ni to što se restoran upravo zatvarao. Dvadesetak minuta kasnije već smo bili u milanskom utočištu 38-godišnjeg Daniela Vuletića.
- Oduvijek živim sam, naviknut sam na to i ne mogu raditi glazbu kada je netko sa mnom. Moja djevojka (26-godišnja talijanska glumica Valentina Retti, nap. a.) samo ponekad dođe jer živi i radi u Rimu - priča dok ulazimo u stan na prvom katu. Suncem obasjan dnevni boravak u kojem prevladava bijeli namještaj, gitara ispod prozora i klavijature preko pola prostorije odmah su nam privukli pozornost, a nekoliko trenutaka kasnije i u kutu odložena nogometna lopta.
- Tu sam loptu dobio od Massima Ambrosinija. S njom su finale Lige prvaka 2007. u Ateni igrali Milan i Liverpool. I klavijature imaju posebnu priču: na njima su svoje albume stvarali Eros, Andrea Bocelli i drugi - objašnjava dok uzima gitaru i razmišlja koju bi nam pjesmu otpjevao. Iako glasom obara s nogu, od pjevanja je odustao nakon prvog snimljenog CD-a koji mu je producirao Celso Valli.
Iz Zagreba u Milano
- U Italiju sam došao 1993. s ciljem da dođem do Vallija jer mi je, još dok sam odrastao u Zagrebu, san bio raditi s njim. Našao sam ga nakon dvije godine, svidjele su mu se moje pjesme, ali sam onda još pet godina čekao da nađe vremena da ih producira. Nisam u međuvremenu ni s kim drugim htio raditi. Nakon pet godina me nazvao i rekao da me nije zaboravio i da sada ima vremena za mene pa sam otišao u njegov studio. Snimili smo album, a Sony ga je izdao. Tada sam shvatio da u biti ne želim pjevati, da sam skladatelj i tekstopisac. Nije mi se sviđalo pjevati pred ljudima, više volim glazbu živjeti i raditi u svoja četiri zida - prisjeća se. U tih 7 godina, kada je došao u Milano i dok je čekao da mu se Celso Valli posveti, preživljavao je povremeno svirajući.
P rivatno
Srediti privatni život teža je misija nego što je bilo pronaći Celsa Vallija i raditi s njim
- U prve dvije godine učio sam jezik i za život sam zarađivao po noćnim klubovima u Švicarskoj i po piano barovima u Milanu. Nikad nisam svirao svaki dan jer tako nikada ne bih imao vremena pisati pjesme. Dva puta tjedno svirao sam kako bih zaradio za stan i hranu, a ostale dane pisao. Bilo je trenutaka kada ni lire nisam imao u džepu, ali mi nije bilo teško jer sam uvijek gledao naprijed, prema cilju. Nisam živio za trenutak. U to vrijeme u Švicarskoj su bolje plaćali pa sam tamo više radio. Jednom mi je u Luganu bila otkazana gaža i vraćao sam se u Milano. Tada nije bilo roaminga, ali me je, čim sam prešao granicu, zvao Celso Valli i rekao da sada ima vremena za mene. Bilo je to sudbinski jer da me nije dobio, propalo bi sve i tko zna gdje bih danas bio - ističe Daniel dok na klaviru započinje taktove Balaševićeve “Priče o Vasi Ladačkom” i “Ti si mi u krvi” Zdravka Čolića.
- Toga se sjećam još iz razdoblja kada sam živio u Zagrebu. Inače nemam nikakvih kontakata s glazbenicima s naših prostora i ne mogu reći da mi se nešto sviđa ili ne sviđa jer ne poznajem ništa. Volio bih nešto čuti - dodaje i mislima se vraća na svoj “hrvatski život”. Kao dijete, dok je još stanovao na Borongaju i u Trnju, živio je za nogomet.
Navijač Hajduka
- Igrao sam za NK Zagreb i obožavao nogomet. Još od djetinjastva sam veliki navijač Hajduka. Glazba me počela zanimati kada je moj otac sestri Danijeli kupio klavir. Ona ga nije ni taknula, a ja sam počeo svirati. Nisam nikada imao učitelja klavira, sve što znam, naučio sam sam. Slušao sam talijanske glazbenike i sve što mi se sviđalo producirao je Celso Valli. Zato sam ga žarko želio upoznati i raditi s njim. Da odlazim u Italiju, roditeljima sam rekao dan prije polaska. Naravno, nisu baš najbolje reagirali, ali su kasnije to prihvatili. Kod mene ne dolaze često jer ne poznaju jezik i sve im je čudno, pa češće idem ja kod njih u Beograd, gdje danas žive - kaže Vuletić. U Milanu je upoznao i Branka Sačera, rodom iz Požege, danas Fifina agenta, s kojim je postao dobar prijatelj.
Osvojeni Grammyji
- Branko je u Milanu posljednjih 25 godina, ima fitness & spa u hotelu blizu San Sira i kod njega se opuštaju nogometaši Milana i gostujućih klubova - kaže Daniel.
- Kada sam došao u Milano, nisam nikoga poznavao. Sve je došlo s vremenom. Moje poznanstvo s nogometašima Milana počelo je prije nekoliko godina, kada sam izašao iz jedne duge ljubavne priče. Tada sam upao u neko novo društvo i tamo je bio Ambrosini. Obožava glazbu, veliki je fan Brucea Springsteena, pa smo se počeli družiti. Svaki je dan dolazio kod mene i učio sam ga svirati klavir i gitaru. Preko njega sam upoznao druge nogometaše - otkriva. Nogomet ga je povezao i s Erosom Ramazzottijem.
- On je, kao ja i nogometaši, dolazio kod Mimme, pa smo se stalno sretali i postali prijatelji. Povezivao nas je tada nogomet jer smo rekreativno igrali zajedno. Poslije nas je spajala i glazba iako za njega manje radim jer on ima svoj tim, a ja sam u timu Laure Pausini. Držim se onog da je bolje zaraditi manje nego da se naruši ravnoteža i prekinu prijateljstva - smatra. Upravo je s Laurom i Alfredom Rapettijem, s kojim je napisao brojne pjesme, osvojio Grammyje.
- Premda sam radio te pjesme, Grammyje nekako više smatram njezinima. Što se tiče nagrada, radije bih da ih promijene u nešto opipljivije, primjerice da dobijem pravo raditi dvije ploče s kim hoću ili da mogu boraviti mjesec dana na Karibima (smije se). Papir i statua su draži mojim roditeljima, oni su ponosni jer se nakon desetak godina moj trud materijalizirao. Meni puno više znači kada sam na Laurinu koncertu, gdje 80.000 ljudi pjeva moje pjesme. To je najveći Grammy koji mogu dobiti, posebno zato što nitko od tih ljudi s kojima stojim na tribinama i slušam koncert ne zna da sam ja taj koji je zaslužan za te pjesme - skromno navodi. Daniel vozi i intenzivan noćni život - uglavnom izlazi u milanski klub Hollywood.
Obitelj je sad najvažnija
- Nogometaši Milana tamo izlaze i slave sve pobjede. Obično sve zalijemo votkom. Jedino ne dolazi Costacurta, jer je više kućni tip. Davida Beckhama nema samo kada mu je supruga u Milanu, a Maldini uvijek izlazi sa suprugom. On je zabavan - otkriva.
Nakon što je ispunio dječački san i radio s najpoznatijim talijanskim i svjetskim gazbenicima, Daniel ima još samo jednu želju. - Gradeći glazbenu karijeru, odbacivao sam ljubav i obitelj. Sada, sa 38 godina, cilj mi je da i s tim budem sretan. Nije lako jer ovog trenutka imam osobu s kojom mi je super, ali živi u Rimu. Srediti privatni život teža je misija nego što je bilo naći Celsa Vallija - zaključuje Daniel.
U Split dolazi Ramazzotti, a ja sam tražio Imru Agotića i Stipu Mesića
Za utakmicu u Splitu protiv hrvatskih pjevača i nogometaša Vuletić se priprema intenzivno. - Igramo stalno utakmice - svaki četvrtak na terenu kod San Sira, a nedjeljom na jednom imanju izvan Milana. Ja se i samostalno pripremam s Maxom, osobnim trenerom Erosa Ramazzottija, jer imam problema s kralježnicom pa moram biti oprezan. Moram priznati da se bojim da će nas hrvatski tim rasturiti - predviđa Vuletić. U Splitu će se naći brojni poznati Talijani.
- Doći će Eros jer sam mu objasnio da je za humanitarne svrhe, a obećali su mi doći i Alessandro Costacurta, Leondaro, Franco Baresi, Christian Vieri, pa ćemo vidjeti - dodaje. Velika mu je želja da u Split dođe i general Imra Agotić.
- On je jedini prijatelj moga tate kojeg se sjećam iz djetinjstva. Sjećam se da mi je bio drag i htio bih ga sresti, porazgovarati s njim i zahvaliti mu svemu što je napravio za mene. Osim njega, tražio sam da i predsjednik Stjepan Mesić dođe - otkriva.
Tina Perić
S talijanskim skladateljem hrvatskog porijekla, koji je posljednjih desetak godina autor najvećih pop-hitova talijanske glazbene scene (onih Laure Pausini, Erosa Ramazzottija, Luciana Pavarottija, Neka, Giannija Morandija, Jamesa Blunta...) te je prodao oko 20 milijuna primjeraka albuma i postao vlasnik čak triju Grammyja (od četiri koje je Italija dobila u svojoj povijesti), našli smo se u Milanu, gdje živi posljednjih 17 godina. Kako samozatajni glazbenik izgleda, znali smo tek s nekoliko fotografija, a kako zvuči, tek iz telefonskog razgovora nekoliko dana prije.
- Ćao, stigli ste. Daniel, drago mi je! Jeste gladni? Žedni? Umorni? Kako ste putovali? Drago mi je što se napokon vidimo i uživo - ispalio je u sekundi na hrvatskom s talijanskim naglaskom, ne skidajući osmijeh s lica. Osvojio nas je “na prvu”. Zaključio je potom da se praznog želuca ne može razgovarati pa je restoran bio naša prva milanska stanica.
‘Trofejna’ lopta i klavijature
Poslovno
Sretan sam kad 80 tisuća ljudi pjeva moje pjesme. To je bolje od Grammyja
|
- Oduvijek živim sam, naviknut sam na to i ne mogu raditi glazbu kada je netko sa mnom. Moja djevojka (26-godišnja talijanska glumica Valentina Retti, nap. a.) samo ponekad dođe jer živi i radi u Rimu - priča dok ulazimo u stan na prvom katu. Suncem obasjan dnevni boravak u kojem prevladava bijeli namještaj, gitara ispod prozora i klavijature preko pola prostorije odmah su nam privukli pozornost, a nekoliko trenutaka kasnije i u kutu odložena nogometna lopta.
- Tu sam loptu dobio od Massima Ambrosinija. S njom su finale Lige prvaka 2007. u Ateni igrali Milan i Liverpool. I klavijature imaju posebnu priču: na njima su svoje albume stvarali Eros, Andrea Bocelli i drugi - objašnjava dok uzima gitaru i razmišlja koju bi nam pjesmu otpjevao. Iako glasom obara s nogu, od pjevanja je odustao nakon prvog snimljenog CD-a koji mu je producirao Celso Valli.
Iz Zagreba u Milano
- U Italiju sam došao 1993. s ciljem da dođem do Vallija jer mi je, još dok sam odrastao u Zagrebu, san bio raditi s njim. Našao sam ga nakon dvije godine, svidjele su mu se moje pjesme, ali sam onda još pet godina čekao da nađe vremena da ih producira. Nisam u međuvremenu ni s kim drugim htio raditi. Nakon pet godina me nazvao i rekao da me nije zaboravio i da sada ima vremena za mene pa sam otišao u njegov studio. Snimili smo album, a Sony ga je izdao. Tada sam shvatio da u biti ne želim pjevati, da sam skladatelj i tekstopisac. Nije mi se sviđalo pjevati pred ljudima, više volim glazbu živjeti i raditi u svoja četiri zida - prisjeća se. U tih 7 godina, kada je došao u Milano i dok je čekao da mu se Celso Valli posveti, preživljavao je povremeno svirajući.
P rivatno
Srediti privatni život teža je misija nego što je bilo pronaći Celsa Vallija i raditi s njim
|
|
- Toga se sjećam još iz razdoblja kada sam živio u Zagrebu. Inače nemam nikakvih kontakata s glazbenicima s naših prostora i ne mogu reći da mi se nešto sviđa ili ne sviđa jer ne poznajem ništa. Volio bih nešto čuti - dodaje i mislima se vraća na svoj “hrvatski život”. Kao dijete, dok je još stanovao na Borongaju i u Trnju, živio je za nogomet.
Navijač Hajduka
- Igrao sam za NK Zagreb i obožavao nogomet. Još od djetinjastva sam veliki navijač Hajduka. Glazba me počela zanimati kada je moj otac sestri Danijeli kupio klavir. Ona ga nije ni taknula, a ja sam počeo svirati. Nisam nikada imao učitelja klavira, sve što znam, naučio sam sam. Slušao sam talijanske glazbenike i sve što mi se sviđalo producirao je Celso Valli. Zato sam ga žarko želio upoznati i raditi s njim. Da odlazim u Italiju, roditeljima sam rekao dan prije polaska. Naravno, nisu baš najbolje reagirali, ali su kasnije to prihvatili. Kod mene ne dolaze često jer ne poznaju jezik i sve im je čudno, pa češće idem ja kod njih u Beograd, gdje danas žive - kaže Vuletić. U Milanu je upoznao i Branka Sačera, rodom iz Požege, danas Fifina agenta, s kojim je postao dobar prijatelj.
Osvojeni Grammyji
- Branko je u Milanu posljednjih 25 godina, ima fitness & spa u hotelu blizu San Sira i kod njega se opuštaju nogometaši Milana i gostujućih klubova - kaže Daniel.
- Kada sam došao u Milano, nisam nikoga poznavao. Sve je došlo s vremenom. Moje poznanstvo s nogometašima Milana počelo je prije nekoliko godina, kada sam izašao iz jedne duge ljubavne priče. Tada sam upao u neko novo društvo i tamo je bio Ambrosini. Obožava glazbu, veliki je fan Brucea Springsteena, pa smo se počeli družiti. Svaki je dan dolazio kod mene i učio sam ga svirati klavir i gitaru. Preko njega sam upoznao druge nogometaše - otkriva. Nogomet ga je povezao i s Erosom Ramazzottijem.
- On je, kao ja i nogometaši, dolazio kod Mimme, pa smo se stalno sretali i postali prijatelji. Povezivao nas je tada nogomet jer smo rekreativno igrali zajedno. Poslije nas je spajala i glazba iako za njega manje radim jer on ima svoj tim, a ja sam u timu Laure Pausini. Držim se onog da je bolje zaraditi manje nego da se naruši ravnoteža i prekinu prijateljstva - smatra. Upravo je s Laurom i Alfredom Rapettijem, s kojim je napisao brojne pjesme, osvojio Grammyje.
- Premda sam radio te pjesme, Grammyje nekako više smatram njezinima. Što se tiče nagrada, radije bih da ih promijene u nešto opipljivije, primjerice da dobijem pravo raditi dvije ploče s kim hoću ili da mogu boraviti mjesec dana na Karibima (smije se). Papir i statua su draži mojim roditeljima, oni su ponosni jer se nakon desetak godina moj trud materijalizirao. Meni puno više znači kada sam na Laurinu koncertu, gdje 80.000 ljudi pjeva moje pjesme. To je najveći Grammy koji mogu dobiti, posebno zato što nitko od tih ljudi s kojima stojim na tribinama i slušam koncert ne zna da sam ja taj koji je zaslužan za te pjesme - skromno navodi. Daniel vozi i intenzivan noćni život - uglavnom izlazi u milanski klub Hollywood.
Obitelj je sad najvažnija
- Nogometaši Milana tamo izlaze i slave sve pobjede. Obično sve zalijemo votkom. Jedino ne dolazi Costacurta, jer je više kućni tip. Davida Beckhama nema samo kada mu je supruga u Milanu, a Maldini uvijek izlazi sa suprugom. On je zabavan - otkriva.
Nakon što je ispunio dječački san i radio s najpoznatijim talijanskim i svjetskim gazbenicima, Daniel ima još samo jednu želju. - Gradeći glazbenu karijeru, odbacivao sam ljubav i obitelj. Sada, sa 38 godina, cilj mi je da i s tim budem sretan. Nije lako jer ovog trenutka imam osobu s kojom mi je super, ali živi u Rimu. Srediti privatni život teža je misija nego što je bilo naći Celsa Vallija - zaključuje Daniel.
U Split dolazi Ramazzotti, a ja sam tražio Imru Agotića i Stipu Mesića
Za utakmicu u Splitu protiv hrvatskih pjevača i nogometaša Vuletić se priprema intenzivno. - Igramo stalno utakmice - svaki četvrtak na terenu kod San Sira, a nedjeljom na jednom imanju izvan Milana. Ja se i samostalno pripremam s Maxom, osobnim trenerom Erosa Ramazzottija, jer imam problema s kralježnicom pa moram biti oprezan. Moram priznati da se bojim da će nas hrvatski tim rasturiti - predviđa Vuletić. U Splitu će se naći brojni poznati Talijani.
- Doći će Eros jer sam mu objasnio da je za humanitarne svrhe, a obećali su mi doći i Alessandro Costacurta, Leondaro, Franco Baresi, Christian Vieri, pa ćemo vidjeti - dodaje. Velika mu je želja da u Split dođe i general Imra Agotić.
- On je jedini prijatelj moga tate kojeg se sjećam iz djetinjstva. Sjećam se da mi je bio drag i htio bih ga sresti, porazgovarati s njim i zahvaliti mu svemu što je napravio za mene. Osim njega, tražio sam da i predsjednik Stjepan Mesić dođe - otkriva.
|
Tina Perić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....