Istraživanje javnog mišljenja što ga je po narudžbi HTV-a prošlog tjedna proveo Cro Demoskop ne ostavlja mnogo prostora za dvojbe o pitanju u naslovu.
Čini se da je konzervativna revolucija, koja u Hrvatskoj traje već dvije godine, postigla više nego uspješne rezultate i da se velik dio našeg društva okrenuo konzervativnim vrijednosnim stavovima.
Naime, solidna većina od 54 posto ispitanika (u anketi je sudjelovalo 1300 hrvatskih građana) podržava inicijativu pokreta U ime obitelji da se brak i ustavno definira isključivo kao zajednica žene i muškarca, čime se u trajan nepovoljni položaj dovode homoseksualni parovi.
Još je znakovitiji podatak da se takvoj promjeni Ustava suprotstavlja samo malo više od tridesetak posto birača, uz određeni postotak neodlučnih.
Čini se, dakle, da zagovornici konzervativne definicije braka trenutno vode s dvadesetak posto prednosti pred liberalima.
Odnos snaga između konzervativne i liberalne opcije u zemlji podjednako je transparentan kada je riječ o ćirilici u Vukovaru.
Ovdje je, doduše, broj zagovornika zabrane ćirilice znatno manji od broja zagovornika protuhomoseksualne ustavne odredbe. “Samo” 39 posto anketiranih drži da Ustavni zakon o uporabi ćirilice u vukovarskom slučaju valja staviti izvan snage.
Ali, manje od dvadesetak posto sudionika u HTV-ovoj anketi misli da Ustavni zakon o pravima manjina valja bezuvjetno poštovati, dok preostali ispitanici optiraju za alternativna rješenja, poput novog popisa stanovništva ili privremene odgode dvojezičnosti u Vukovaru.
U svakom slučaju, i kada se radi o bračnom referendumu, i kada se radi o ćirilici, pripadnici konzervativne opcije vode ispred liberala za čistih i jakih dvadesetak posto.
Budući da je u oba slučaja riječ o izrazito vrijednosnim orijentacijama, lako je zaključiti da se hrvatsko društvo u ovom trenutku okrenulo konzervativnom vrijednosnom sustavu.
Naravno, rezultate HTV-ove i ankete Cro Demoskopa moguće je pokušati relativizirati nizom očiglednih argumenata.
Prvo, većina ljudi vjerojatno i a priori smatra da brak jest zajednica muškarca i žene, pa automatski odgovara pozitivno na anketno pitanje u referendumu: ovdje se, dakle, može govoriti o automatskoj, navikama uvjetovanoj odluci, a ne o decidiranom vrijednosnom sudu.
Nadalje, Vukovar je toliko snažna i bolna točka hrvatske ikonografije da je gotovo prirodno kako većina građana pokazuje puno razumijevanja za zahtjeve vukovarskog Stožera.
I treće, premda velika većina ispitanika podržava konzervativne opcije, oni istodobno smatraju Ivu Josipovića, predsjednika Republike i relativno liberalnog esdepeovca, uvjerljivo najpozitivnijim hrvatskim političarom.
Sva ova tri argumenta protiv privremene pobjede konzervativne revolucije posjeduju stanovitu težinu, ali ne mogu, nažalost, oboriti snagu nespornih činjenica iz Cro Demoskpova, ali i nekih prijašnjih istraživanja.
Većina Hrvata u ovom trenutku jest za homfobnu ustavnu definiciju braka.
Većina Hrvata u ovom trenutku jest protiv ćirilice u Vukovaru (Vlada, kao što smo napisali i prije pola godine, uistinu nije trebala pokretati to pitanje: besmisleno je voditi bitke za koje unaprijed znate da ih ne možete dobiti).
Hrvatsko je društvo načelno liberalno; Hrvatska se više od stoljeća opravdano smatrala antiklerikalnom; Hrvatska se nikada nije masovno pridržavala crkvene ili bilo koje druge nametnute moralke.
Sadašnji zaokret prema konzervativnoj opciji vjerojatno se može tumačiti nizom čimbenika: od rastućeg nacionalizma u mlađoj populaciji, preko rastuće socijalne nesigurnosti i siromaštva, koji gotovo redovito potiču radikalno desne ili radikalno lijeve političke opcije (u našem se slučaju radi o desnima), pa do revolta prema Vladi, koji građane motivira da se ponašaju suprotno Vladinoj politici: ova Vlada, koja mi ide na živce, baš inzistira da ne bude referenduma o braku, pa ja i zato želim referendum!
Hrvatski zaokret prema konzervativizmu vjerojatno je prolaznog karaktera: taj bi trend trebao nestati s gospodarskim oporavkom, uslijed kojeg će klatno vrijednosnih i političkih sudova ponovo krenuti ulijevo.
No, u ovom se trenutku radi o tvrdoj političkoj činjenici, pred kojom je potpuno besmisleno zatvarati oči.
Potpora referendumu o ustavnoj definiciji braka, kao i potpora zabrani ćirilice u Vukovaru, nisu nikakvi ekscesi, nego snažni primjeri trenutačnog dominantnog javnog raspoloženja u našem društvu, koliko god se mi s takvim raspoloženjem ne slagali.
Svaka odgovorna Vlada, i svaka odgovorna politička stranka naprosto mora svoje političke taktike, ali i dugoročne strategije, prilagoditi činjenicama koje govore o privremenom trijumfu hrvatske konzervativne revolucije.
Ključno pitanje glasi: kako tu revoluciju prevladati i pobijediti?