Iz kase Željka “Žaca” Dolačkoga ukradeno je 280 hiljada eura. Nije to neki novac - njegov odsjek za suzbijanje Organiziranog kriminala zagrebačke Policijske uprave, najveći, najorganiziraniji i najvažniji u državi (hrvatski Scotland Yard), godišnje u proračun donese više novca kroz zaplijene i osujećene prevare, sprječavajući razne lopovske pothvate endemske mafije. Zadnje tri godine, lopove su držali pod prilično strogom kontrolom. Dotle su se Uskok i DORH te policijski USKOK (jedna neprirodna tvorba, formirana da servisira ministra unutarnjih poslova) više bavili politikom. Progonili su “korupciju s predznakom”. Uhapsili su Bandića uoči predsjedničkih izbora jer se uortačio s Josipovićem, koji bi uz njegovu pomoć pobijedio, što Milanoviću nipošto nije odgovaralo... Od optužnice nije ostalo ništa, jer je bila šlampava, ali je poslužila svrsi.
U posljednjim fazama predizborne bitke, doista, Ministarstvo unutrašnjih poslova i Porezna uprava postali su instrument vlasti. Da je provizorij neodlučno riješenih izbora potrajao kroz neki oblik tehničke vlade, ili da je Milanović sačuvao vlast trulim kombinacijama svog manjinskog, heterogenog bloka s Mostom, svjedočili bismo diktaturi kaosa, ili obrnuto - jer, voluntarizam i anarhija preslikali bi se iz psihe lidera SDP-a na cijelo društvo. A u času dok je gubio izbore (koje nije toliko izgubio koliko ih nije dobio) najopasniji mu je bio jedan golim okom gotovo neuočljiv detalj, koji je lako promakao pažnji u izbornoj konfuziji dok su se retorički otvarala sva idejna i opća pitanja čovječanstva. To je bio detalj koji se odnosio na Milanovićeva brata Krešu, koji je lobirao za tvrtku kojoj je druga tvrtka bez zaposlenih i adrese izdala fiktivne račune u iznosu nešto većem od pola milijuna kuna, a povezivala se i s kružnim prijevarama sa zlatom. Krešo Milanović nije samo Zoranov brat, nego i njegov “partner”, utoliko što imaju zajedničke, obiteljske novčane interese. Zoran štiti Krešu po sinjskom zakonu plemenske lojalnosti, taj odnos pokroviteljstva u kojem sudjeluje Porezna uprava, detaljno je objasnio Linić, koji je uz ostalo i zbog toga uklonjen iz Vlade i stranke. Stoga se uži kabinet smjesta mobilizirao i odmah sve učinio da ovo otkriće i prijetnja reputaciji šefa stranke, smjesta nestane s horizonta.
Kako je uopće došlo do te afere koja je lateralno zahvatila premijerova brata? I kakve sve to ima veze s krađom iz kase šefa Organiziranog kriminala?
Američka agencija za borbu protiv trgovine narkoticima, DEA, dala je hrvatskim službama potpunu informaciju o kanalima za pranje kolumbijskog novca u Hrvatskoj. Milijardske iznose koje akumuliraju u Medellinu moraju legalizirati, pa se to čini tako da se u svakoj zemlji provede jedna financijsko-švercerska operacija koja će narko-fondovima osigurati isprave o porijeklu novca. U Hrvatsku je plasirano nekoliko stotina milijuna dolara, i to tako što je otvoren velik broj lažnih otkupnih stanica za zlato, koje fiktivni otkup zamjenjuju za potvrde o zlatnom depozitu u nekoj stranoj banci. Da bi opravdale svoje postojanje, osim lažnih prihoda iz lažne djelatnosti, te tvrtke moraju imati i lažne rashode, koje im šalju firme uvezane u taj kriminalni lanac. Dok je policija pratila trag (lažnog) zlata, službe Porezne uprave pročešljavale su poslovanje tih tvrtki i - naišle na onu povezanu s Krešom. Izvješće inspektorata u kojemu se to spominjalo izazvalo je uzbunu u užem kabinetu. Smijenjena je tadašnja šefica Službe za nadzor pri zagrebačkom Poreznom uredu, dok su još dvije službenice premještene na druga, lošija mjesta. Informacije o ovom slučaju nisu se mogle probiti u javnost zbog lavine ideološkog nagvaždanja, što je sjajno poslužilo svrsi - u neka ranija vremena, ovo bi se rasplamsalo u aferu, a sad je taj mali plamičak brzo ugašen. No, policijska se akcija nastavljala...
Glavna zadaća policijske istrage bila je da otkrije ljude koji stoje iza “frontmana” na koje su tvrtke registrirane. To su uglavnom advokatski uredi i slično. U pozadini, naravno, uvijek su istih bosova zagrebačkog podzemlja. Kad su osjetili da je opasnost imanentna te shvatili da prilikom promjene vlasti dobivaju priliku da onemoguće istražitelje, organizirali su “napad na policijsku stanicu”. To je bilo lako učiniti, jer sjedište Krim-policije u Heinzelovoj ima kriminalnu tehničku zaštitu, što je svima u MUP-u dobro poznato. Postoje elaborati za odgovarajuće opremanje, ali za to, naravno, kao i uvijek u državnim službama, nema novca - kad budžet ode na različite patronaže, nikad ne ostane dovoljno za servisiranje ključnih funkcija. No, najvažnije, gangsteri imaju dovoljno svojih ljudi “unutra”, povezanih s ljudima koji su donedavna bili “unutra”, a sad su “vani”. Mnogi izbačeni i otpušteni policajci prešli su od “žandara” k “lopovima” i svaki zagrebački gang ima takvog consiglierea te ljude koji su mu na raspolaganju. Ako te ravno iz policije prime u bandu, jasno je da si i otprije za njih radio... Logistika smione pljačke utoliko nije bila neka naročito komplicirana operacija, nisu je izveli Oceanovi eksperti, nego lokalni bezveznjaci, koji su imali dovoljno informacija da previše ne riskiraju. Alarma nema, kasa je bezvezna, kakve više nitko i ne koristi, jer se jednostavnije poslužiti depozitnim bankovnim trezorom, ali policija mora djelovati po svojim pravilima, kojih su se ovdje skrupulozno držali, pa je novac noćio u sefu, dok ne stigne odgovarajući papir o predaji dokaznog materijala sudu prilikom dizanja optužnice i pokretanja postupka. Novac oduzet beznačajnom liku u tom lancu, još nije bio povod za glavni optužni prijedlog protiv pravih protagonista.
Gangsteri su dobro izračunali - znali su da im svaka pometnja ide u prilog, odgađa ili mijenja smjer istrage. Ta je pometnja trebala usto dovesti do stvaranja nepovjerenja između novog, neiskusnog ministra policije, koji nikad nije radio u sustavu, i operative, te do izazivanja političkog sukoba između koalicijskih partnera - očito je da i kriminalci ujutro u kafićima čitaju novine i ne zadržavaju se samo na zadnjim, sportskim stranicama. Naposljetku, znali su da im ne može naškoditi ako javno kompromitiraju Organizirani kriminal, i prikažu ih u javnosti kao ljude koji nisu u stanju čuvati ni vlastitu kancelariju (što, naravno, i nije njihov posao, nego se za to brine posebna služba). Izbacit će ih iz igre, onemogućiti im neposredno hvatanje... Nešto slično bilo se davno dogodilo kad su lopovi iz crkve u Padovi odnijeli relikvije sv. Ante, njegovu mandibulu, a kako je upravo to svetac koji pomaže u nalaženju izgubljenih stvari, njegov zagovor izostao je u potrazi za njegovim kostima što ju je (ipak uspješno!) provela talijanska policija... Tako se i sad u ovoj zagrebačkoj aferi aktivirao policijski Uskok, jer pravila nalažu da drugi odsjek mora preuzeti inicijativu ako je onaj prvi na bilo koji način sudionik u postupku, makar kao “oštećena strana”. Već je počelo privođenje po opisima koji su dostavljeni policijskom odredu na zagrebačkim Oranicama. Ministar Orepić je demonstrirao odlučnost i sabranost, prihvatio je, doduše, ostavke funkcionera koji su otišli jer osjećaju da kao kadrovi koji su radili pod bivšom vlašću, nemaju povjerenje nove, hadezeovske, pa im se ne isplati suprotstavljati, a njega istodobno lišavaju političkog balasta. Zaslužni policajci, pak, ostaju, a kriminalci će u zatvor. Kad se počne raspletati ta afera, nema sile koja će zaustaviti raščišćavanje političkog kolaterala. Naravno, baraž ideoloških prijepora i dalje će opterećivati javnu scenu, ali u sve manjoj mjeri. Pa i vrijeme je da se s uspjeha i neuspjeha antifašizma, prijeđe na svakidašnji teren regularne Crne kronike.