ZAGREB - Supatra Sasuphan od jučer je prema Guinnessovoj knjizi rekorda najdlakavija djevojčica na svijetu, a iako su joj se donedavno djeca u školi rugala, Supatra je jučer rekla da s ponosom nosi tu titulu jer je zbog nje postala popularna.
Djevojčica vukodlak, ili pak malo manje ugodna “Majmunica”, bili su nadimci kojima su je djeca u školi svih ovih godina nazivala, zbog čega je Supatra nerijetko prolazila teške trenutke. Međutim, od sada je ekstremna dlakavost Supatri donijela i malo sreće.
Rijetka bolest
- Jako sam sretna. Ljudi moraju puno toga napraviti da bi ušli u Guinnessovu knjigu rekorda, a ja sam samo trebala odgovoriti na nekoliko pitanja - rekla je Supatra.
Ona je jedna od pedeset ljudi na svijetu za koje se zna da boluju od Ambrasova sindroma, koji je izazvan miješanjem kromosoma.
Posljedica ovog poremećaja je ekstremna dlakavost po cijelom tijelu, koja se ne može spriječiti čak niti laserskim tretmanima trajnog uklanjanja dlaka.
Omiljena u školi
Naime, njezina je obitelj pokušala sve poznate metode uklanjanja dlaka, međutim nijedna nije bila učinkovita i Supatri stalno rastu nove dlake, koliko god ih pokušavala ukloniti.
Iako svojim izgledom privlači pažnju, Supatru sve lakše prihvaćaju u njezinoj okolini, a prema njezinim pričama, bilo je učenika koji su je znali zadirkivati i zvati je pogrdnim imenima, ali danas više to ne rade.
Supatra je tako postala jedna od popularnijih učenica u svojoj školi u Bangkoku.
- Navikla sam se na ovo stanje, više uopće ne osjećam i ne primjećujem dlake po tijelu. Jedino mi je malo teško kada puno narastu i nadam se da će jednog dana naći lijek za ovo - kaže Supatra.
Njezina je majka redovito podšišava i Supatra planira normalan život, pa tako namjerava studirati matematiku ili postati liječnica.
Međutim, nije uvijek bilo sve tako jednostavno.
Odmah nakon rođenja morala je otići na dvije operacije samo kako bi mogla disati.
Prva tri mjeseca zbog toga je morala biti u inkubatoru, a nozdrve su joj bile razmaknute samo milimetar.
Na kraju je deset mjeseci bila u bolnici prije nego što je mogla biti puštena kući, a njezini roditelji nikada prije nisu čuli za taj poremećaj dok se Supatra nije rodila.
Pokušaji liječenja
S obzirom na to da je bila vrlo mala, tek je s dvije godine mogla biti podvrgnuta ozbiljnijoj operaciji da bi mogla posve normalno disati.
U isto vrijeme prvi je put otišla na lasersko uklanjanje dlačica, ali su vrlo brzo opet narasle jednako duge kao i prije laserskog tretmana.
Na laserske tretmane išla je nekoliko desetaka puta, ali ništa od svega toga nije joj pomoglo.
Dodatni problemi nastali su kada su njezini roditelji shvatili da što je Supatra starija, dlake po njezinu tijelu postaju sve gušće i tamnije.