Prema nedavnom američkom istraživanju, objavljenom na uglednom medicinskom portalu medRxiv, ad hoc provedenom, temeljenom isključivo na internetskim vijestima pronađenima na više zapadnih, kineskih i indijskih tražilica, dakle više novinarskom nego li znanstvenom, no jedinom zasad relevantnom, do 5. travnja umrlo je u svijetu 198 liječnika, prosječne dobi od 63,4 godine. Najmlađi je imao 28 godina a najstariji devedeset. Devedeset posto njih bili su muškarci. Umrlo je 78 liječnika opće prakse i liječnika u hitnoj službi, 11 internista, 6 anesteziologa. Umirali su oftalmolozi, infektolozi, pa i stomatolozi. U Iranu je umrlo 43 liječnika, u Kini 16.
To su podatci otprije mjesec dana. Brojke rastu. Umrlo je dosad u Italiji najmanje 150 liječnika od Covida-19. Umrlo je u Velikoj Britaniji više od stotinu medicinara sviju struka i pomoćnog osoblja. U travnju je umrlo 19 indonezijskih liječnika. Do 8. travnja 22 liječnika umrla su na Filipinima. Kad je posrijedi susjedstvo, umro je poznati epidemiolog u Bosni i Hercegovini, umrla su dva ugledna liječnika u Srbiji. Potkraj travnja oduzela je sebi život Dr. Lorna Breen, njujorška liječnica velikog ugleda, i sama pogođena bolešću, no još više smrću velikog broja pacijenata koje nije uspjela spasiti.
Nemoguće je u realnom vremenu bilježiti ovaj pomor, koji ne prestaje i još će možda tisuće liječnika, sestara, tehničara, čistačica, vozača umrijeti do konca ove pandemije.
Lijepo je vrijeme, sunce je zavladalo, napokon, novozaraženih gotovo nema, zašto bismo i dalje bili na distanci, kad je opasnost prošla?
Opasnost nije prošla, virus španjolske gripe prije stotinu godina vratio se u drugom valu i pokosio deset puta više ljudi. I, vjerojatno, deset puta više liječnika. Svaki puta kad vas netko pokuša uvjeriti da virus ne postoji ili da nema od njega opasnosti, da umiru eto “starkelje”, sjetite se mladih ljudi u bijelim kutama i plavim košuljama koji su dali svoj život liječeći kovidaše.
Malo će koga, s druge strane, vjerojatno zabrinuti podatak da je dosad od Covida-19 umrlo najmanje 55 novinara. Njihov društveni ugled neusporedivo je niži od ugleda koji uživaju liječnici, pa i danas čitam na različitim portalima kako bolje nisu ni zaslužili.
Neka nas, ionako gotovo da i nema profesije u kojoj se kraće živi, ali liječnici ipak valjda nisu dio globalne zavjere da se siroto pučanstvo smjesti u karantenu i stavi pod nadzor pod izlikom “izmišljene epidemije”. Svakome tko misli da jesu, savjetujem da ubuduće izbjegava ne jedino novine, nego li i bolnice.