New York Times tiskao je prije nekoliko dana naslovnicu cijelu prekrivenu sitno ispisanim imenima i biografijama umrlih kovidaša. Uredništvo je htjelo naglasiti da iza svake brojke stoji stvarna sudbina, stvaran čovjek.
Latinska poslovica de mortuis nil nisi bene, o mrtvima sve najbolje, ima i svoj nastavak, obično se izostavlja: de vivis nil nisi verum – o živima samo istina.
Koliko li je vrijednih i poštenih ljudi odnijela pandemija ne može se zamisliti, a ni eto koliko je lijenih i nepoštenih poštedjela.
Bilo kako bilo, jedino što se dakle može zamisliti jesu konkretni ljudi. A među takvima, dakako, najlakše je zapaziti one koji su stvarali više od drugih i ostavili dublji trag da su živjeli…
Umro je Michael Sorkin, znamenit američki arhitekt. Vodio je ugledan arhitektonski studio u New Yorku, oštar bijaše kritičar svih američkih gluposti, pedagog, ekološki osviješten urbanist.
Nije jedini među utjecajnim arhitektima: umro je i Michael McKinnell, slavan britanski, Vittorio Gregotti, slavan talijanski...
Umro je Sergio Rossi, značajan talijanski dizajner obuće, jedan od onih koji su utemeljili suvremenu talijansku modu, aktivan od kraja šezdesetih godina prošloga stoljeća.
Umro je Daniel Azual, utjecajan brazilski autor stripova, također zaslužan i kao pedagog. Umro je u Čileu Luis Sepúlveda, pisac i novinar, koji je rado navraćao i do nas.
Umrla je u Dominikanskoj Republici Jenny Polanco, odlična modna dizajnerica; umro je u SAD-u David Driskell, slikar i kolekcionar, jedan od najutjecajnijih Afroamerikanaca umjetnika; umro je u Argentini Juan Gimenez, još jedan slavan strip-crtač.
Najmlađa među onima koje spominjem bijaše Leila Menchari, tuniska dizajnerica, koja je imala svega 35 godina.
Popis je svakim danom sve dulji, a sve dulji je i popis poznatih oporavljenika, među kojima, očekivano, prednjače političari i vladari, najotporniji soj ljudi, čini se.
Oporavio se britanski premijer Boris Johnson, prije njega i princ Charles, oporavila se i Johnsonova ministrica zdravlja Nadine Dorries; oporavio se ruski premijer Mihail Mišustin, oporavio se i francuski ministar kulture Franck Riester, zatim 18 od 20 iranskih parlamentaraca, utjecajan desničarski političar u Španjolskoj Javier Ortega Smith, vođa talijanske Demokratske stranke Nicola Zingaretti…
Popisi, i mrtvih i oporavljenih, već sad sliče listama slavnih preminulih i oporavljenih od takozvane španjolske gripe prije stotinu godina.
Španjolka bijaše tad dakle dohvatila i britanskog kralja Georgea V., i svu trojicu ključnih aktera pariške mirovne konferencije kojom je okončan Prvi svjetski rat: britanskog premijera Davida Lloyda Georgea, francuskog premijera Georgesa Clemenceaua te američkog predsjednika Woodrowa Wilsona, koji je već bio, ostalo je zabilježeno, "na vratima smrti".
Prebolio ju je, dakako, i njihov glavni neprijatelj, njemački car Vilhem II, a i budući američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt.
Kad su posrijedi veliki umjetnici i pisci, gripu s kraja Prvog svjetskog rata preboljeli su Franz Kafka, John Steinbeck, Robert Graves, Edvard Munch, Lillian Gish. Prebolio ju je čak i Walt Disney.
Preboljeti je međutim nisu uspjeli slikar Egon Schiele, pjesnik Guillaume Apollinaire, slavnom piscu Arthuru Conanu Doylu umro je sin, a kad već spominjemo rodbinu, umro je od španjolke eto i Trumpov djed.