Dok je Shimon Peres bio u Hrvatskoj, antisemiti su divljali po portalima

Posjet devetog izraelskog predsjednika Hrvatskoj u dva i pol dana, sada kada se predsjednik Izraela, izabran na tu dužnost 2007., sa sedmogodišnjim mandatom, vratio u svoju domovinu, i pored jasnih poruka izrečenih od gosta i domaćina - predsjednika dr. Josipovića i premijerke Jadranke Kosor, ipak nuka na neka pitanja i komentare.

Nobelovac u Hrvatskoj

Prije svega, znano je da je jedna od država s kojom Hrvatska nije odmah uspostavila diplomatske odnose upravo Izrael - hrvatsko veleposlanstvo otvoreno je u Tel Avivu 1997., a izraelski veleposlanik “pokrivao” je Hrvatsku iz Beča. Tek prije pet godina Izrael je otvorio svoje veleposlanstvo u Zagrebu, a odnosi se razvijaju, uzlaznom linijom, gledajući dvadeset godina unatrag, tek nakon smrti predsjednika dr. Franje Tuđmana, da bi danas bili ocjenjivani vrlo dobrima (en passant pisati o idiličnim odnosima ne odgovara činjenicama, i moguće je sa žurnalističkog stajališta, ali ne i sa stajališta poznavatelja kompleksnosti razvoja tih odnosa kao i sadašnjeg stanja).

Stoga je posjet predsjednika Izraela Shimona Peresa očekivan s razumljivom znatiželjom mnogih činitelja, i pažljivi analitičari uočit će neke specifičnosti koje ne bi valjalo prešutjeti. Naime, predsjednik Izraela Peres, ma što god mi osobno mislili o izraelskoj politici, osoba je neosporna autoriteta u međunarodnoj zajednici, ne samo zbog proživljenih 85 godina nego prije svega zbog političkog iskustva, obrazovanja, nastupa i vizija koje nosi. Došao je u Hrvatsku s reputacijom jednog od dobitnika Nobelove nagrade za mir (1994.) i u izraelskim pa i međunarodnim relacijama osoba je koja pripada “golubovima”, a ne “jastrebima”, doputovao je iz Slovenije koju je prethodno posjetio, noseći Hrvatskoj osobne, ali i poruke šireg značenja. - Moj Izrael i Hrvatska mogu puno toga dobrog učiniti - jedna je od nedvosmislenih poruka, isto kao zalaganje za obostrano korisnu suradnju, prije svega u znanosti, kulturi, ali i “podizanju tehnologija koje vode države na više razine razvoja”.

Manje je poznato da je Shimon Peres jedan od najboljih poznavatelja nanologije u svijetu, doslovno ekspert za ta pitanja čije rješavanje može determinirati tehnološki i tehnički razvoj čovječanstva narednih stoljeća. Ali, Shimon Peres (rođen kao Szymon Perski, u Wiseznicwo, Poljska, danas Višnievo, Bjelorusija, daleke 1923. godine) proživljavao je i sudjelovao u cionističkom pokretu (useljenje u Palestinu 1934.) svojim djelovanjem i svjedočenjem, sva turbulentna desetljeća borbe za neovisni i samostalni Izrael, sudjelujući u svim ratovima s arapskim susjedima, ali i boreći se za mir i suglasan s osnivanjem samostane palestinske države. S takvim životnim putem i političkim iskustvom (nebrojene vojne i političke dužnosti, član Kneseta s najdužim stažem u izraelskoj političkoj povijesti), ali i okrenut židovskoj tradiciji (preci rabini) dragocjeni je sugovornik posebno političarima koji traže rješenja za izlazak iz bilo koje krize. Svoju kreativnost (govori hebrejski, jidiš, ruski, poljski, engleski, francuski, autor dviju knjiga), ali i diplomatsku umješnost iskazao je i rečenicom kojom se obratio dr. Josipoviću, a koja će se dugo pamtiti: “Vi ste, koliko znam, jedini predsjednik države u svijetu koji je pravnik i glazbenik. Ne znam što je važnije, pravo ili glazba?”

Zloporaba Ustava

Njegov nadahnuti i emotivni govor u Jasenovcu, stratištu koje strani mediji uspoređuju s Auschwitzom, nekom se površnom promatraču može učiniti tendencioznim, međutim prvom napomenom da se ispod Kamenog cvijeta nalazi kao Židov, i govori kao Židov (nije rekao da je sva njegova rodbina ostala u zavičaju ubijena za vrijeme Drugog svjetskog rata), ali naglašavajući pouke holokausta i potrebu da se iz te povijesne epizode prije svega uči, da je to dužnost mladih naraštaja u svim dijelovima svijeta, iskazao se i kao državnik koji zna koliko je mir važan za budućnost čovječanstva. Negiranje holokausta i genocidne prijetnje Irana “made by Adolf Hitler” opasnost je ne samo za desetkovani židovski narod i Izrael, to je izazov za svako društvo i državu koja stremi pravdi i miru. Jer, kako stoji u Talmudu, “što više pravde, to više mira”. Naravno, ta mudrost odnosi se i na Izrael koji, usput, nije sveta krava i koji također treba biti kritiziran ako njegova politika nije u skladu sa spomenutom mudrošću.

Ovdje želim ukazati i na jedan problem s kojim se prije svega hrvatska javnost i mediji trebaju suočiti - naime, nije dovoljno samo deklarativno se odnositi spram tih delikatnih pitanja, nego kroz praksu ukazivati da je negiranje holokausta, kao i antisemitizam, koji ne bi trebao stanovati u Hrvatskoj, šteta po hrvatske nacionalne interese. Međutim, iako se radi o pojedincima i manjim grupama, treba otvoreno reći da su oni glasni preko svake mjere i bezobzirno koriste ono što i Ustav jamči - slobodu izražavanja mišljenja i slobodu govora. Taj rogobatni jezik i ton koji se može i mora bez ustručavanja nazvati antisemitizmom i antiizraelizmom, bio je prisutan na portalima i u vrijeme posjeta Shimona Peresa Hrvatskoj, a najjasnije se vidio u upisima ispod pojedinih tekstova koji su se odnosili na posjet predsjednika Shimona Peresa. Ne bih se osvrtao na te upise da su oni anonimnih kompleksaša i pljuvača kojima, nažalost, obiluje net - radi se o osobama s imenom i prezimenom pa i, ponegdje, fotografijama.

Thompson i Rudan

No, tome, u pojedinim slučajevima, prethodi višegodišnje pisanje i djelovanje, primjerice, pjevača Perkovića Thompsona, ekscentrične književnice i publicistkinje Vedrane Rudan, ali tu su i recentni slučajevi pisanja Josipa Vidovića, pod nickom Jelenska na portalu pollitika.com (“Izrael - dozvola za ubijanje”), trenutno obnašatelja dužnosti dopredsjednika Hrvatske stranke rada - laburista, bivšeg zamjenika ministra zaduženog za branitelje. Ovaj dopredsjednik Dragutina Lesara izraelski brod naziva ćifutskim, Židove smješta u opskurne teorije zavjere itd. Ne treba zanemariti i činjenicu da je Shimon Peres godinama vodio Laburističku stranku Izraela i da je jedna od najcjenjenijih osoba laburističkog pokreta u svijetu.

Ni višekratne osobne molbe predsjedniku stranke da se očituje o tom djelovanju dopredsjednika nisu urodile plodom, kao ni polemike s izvjesnim Markom Tomićem koji Shimona Peresa naziva “fašistom” i koji je izložio svoje “rješenje” palestinskog pitanja: iseljavanje hrvatskih cionista, prodaja njihove imovine stavljanjem na bubanj, ostvareni prihod uplatiti kao pomoć Gazi... O tome kako malo-malo hrvatska ultradesnica krivce za sadašnje stanje u Hrvatskoj nalazi u judeomasonskoj zavjeri, a ne u mitu i korupciji, skupom i neučinkovitom državnom aparatu, itd. i tsl. nema smisla trošiti riječi. Sve u svemu, kako nam je bio u gostima, pored svih kontroverzi oko aktualne izraelske politike, ugledan gost, državnik svjetskog formata, onda primjereno tome imamo obvezu iskazati minimum dobrodošlice, tim više što je gost došao s dobrim namjerama tražeći u Hrvatskoj partnera i sugovornika, s glavnom porukom Vladi i narodu RH: “Zakoračimo u novo doba zajedno”.

A to znači i poručiti onima koji ne razumiju ni povijest ni međunarodne odnose da je put do vrlo dobrih odnosa Hrvatske i Izraela bio mukotrpan i da većina hrvatskog te izraelskog naroda neće dozvoliti da se poruše mostovi prijateljstva primitivizmom politički neosviještenih pojedinaca i grupica.