Prošla su dva sata u noći i disanje mog supruga postalo je duboko i ujednačeno. Zavlačim ruku u pidžamu i mičem je polako, ne bih li ga probudila. Mislio bi da me ne zadovoljava ili bi me sažalijevao. A tko bi to pobogu želio - piše esejistica i spisateljica Erica Garza za popularni blog Boing Boing pa nastavlja:
Na ovaj način masturbirala sam pokraj svih svojih uspavanih bivših, a sada i kraj svog supruga. Oduvijek sam bila nezasitna, no i u vezama gdje sam imala sjajan seks nekoliko puta tjedno, još uvijek bih se noću samozadovoljavala.
S dečkom s faksa stalno sam se seksala, no htjela sam više, nešto što si samo ja mogu priuštiti. Jedno popodne, nakon što je zaspao nakon seksa, ja sam se poslužila drugim, trećim, a naposlijetku i četvrtim orgazmom. To je bio prvi put da sam se istodobno osjetila zadovoljenom, ali i jako posramljenom.
Obećala sam sama sebi da ću prema svom suprugu biti pove iskrena. On zna da sam ovisna o masturbaciji od svoje 12. godine i da volim hardcore pornografiju. Zna za moju lošu naviku i da sam se prije petljala s lošim dečkima jer su bili dostupni, a meni je bilo dosadno. I zna da sam dugo vremena vjerovala da sam zbog svoje ovisnosti nedostojna ljubavi. Rekla sam mu za svoju ovisnost na početku veze jer sam se zaljubila toliko da sam željela da me voli, a to sam jedino mogla postići tako da budem ono što jesam.
'Koja ti je najdraža porno scena?' - upitao me u jednom trenutku, kada smo bili u vezi tek nekoliko mjeseci. A onda sam shvatila da me pokušava upoznati. Tada sam mu u detalje ispričala što volim gledati, scenu o dvije plavuše na koje u redu čeka gomila muškaraca... i osjećala sam veliko olakšanje. Otkrila sam mu nešto toliko mračno i uznemirujuće, a on je ostao pored mene.
Onda je u šali rekao 'Bolje da nisam pitao', a ja sam počela plakati. Pitao me što mi je, zašto plačem, a onda sam mu priznala. Da sam ovisnica i da se osjećam grešnom.
Prema njemu sam bila iskrena, a onda sam potražila i grupnu pomoć i prošla terapiju s ostalim ovisnicima o seksu. Uspjela sam se uglavnom odmaknuti od pornografije, no još uvijek 'mi pobjegne'. Sada izbjegavam pornografiju najbolje što mogu. Najradije bih da to mogu povremeno činiti, no cijeli ritual gledanja pornića budi u meni previše negativnih osjećaja. Gledanje pornića vraća me u doba kada sam bila djevojčica sama u sobi, i kada sam se osjećala posramljeno i bespomoćnom da s time prekinem.
Ako tijekom dana ostanem sama kući, prva stvar koju priznam suprugu kad se vrati s posla je da sam gledala porniće. Nekad mu to ne moram ni reći. Vidi to u mojim očima. Tada me protrese i zagrli, a ja mu obećam da ću se toga ostaviti.
Dok moj suprug spava, ja se samozadovoljavam. To je posljednja stvar koju od njega tajim. S osjećajem srama svakodnevno se suočavam i dalje...