Igrani film “Osmi povjerenik” redatelja Ivana Salaja slavodobitno je ušao u finale Zlatnog Studija s najviše pretendenata nza našu medijsku nagradu. Ekipa je nominirana u kategoriji najboljeg filma, Nadia Cvitanović za najbolju glumicu, a Frane Mašković i Borko Perić, kolege iz filma, sada su konkurenti u utrci za najboljeg glumca godine.
- Drago mi je i zbog filma i zbog glumaca koji su uistinu odradili sjajan posao. Borko Perić u Puli je dobio Arenu za sporednu ulogu, što smatram nekorektnom odlukom žirija jer ovaj film ima jednostavno dvije glavne muške uloge. Bilo bi divno da se to ispravi tako da on i Mašković podijele Zlatni Studio. A što reći za Nadiju? Mislim da je maksimalno iskoristila priliku koja joj se pružila i želim joj da tako nastavi - ističe Salaj koji je jako zadovoljan reakcijama publike.
- Film je proputovao dobar dio Hrvatske i mislim da smo sada jako blizu 40 tisuća gledatelja. Što se tiče festivala, tu se nismo proslavili. Mislim da se po tom pitanju trebalo više potruditi. Ali, zato je premijera u Hollywoodu bila sjajna - kaže Salaj.
“Osmi povjerenik” je dugo nastajao. Od potpisivanja ugovora za otkup autorskih prava s Renatom Baretićem do premijere na Braču prošlo je punih deset godina. Kada su se prebacili kod trećeg producenta - Joze Patljaka koji je bio spreman uložiti svoju tehniku za produkciju i postprodukciju - u snimanje se “uletjelo” preko noći. Film se snimao u tri faze, od ožujka do sredine travnja 2016., na Braču, Hvaru, Zlarinu te u Primoštenu, pet dana u lipnju u Zagrebu i, konačno, na Braču. Film je imao budžet od oko 4,8 milijuna kuna
- Postoje različite stvari, kvalitativno i emotivno, vezane za ovaj film koje su postale njegov neraskidiv dio i takve će ostati dok sam živ. Rečenica mog oca ‘sine, samo kreni, a onda će se sve samo posložiti pa kako Bog da i sreća junačka’ bila je neka mantra u meni tijekom cijelog snimanja. Taj osjećaj da se svemir uistinu posloži, da treba samo krenuti, da će se pojaviti ljudi s velikom podrškom i vjerom u vas i to što rade, da postoji nešto veliko i pozitivno što pomaže kad uistinu nešto hoćete iz svoje dubine, to je predivno iskustvo.
Drugo, manje lijepo, smrti su koje vezujem za ovaj film. Otac je umro nedugo prije početka snimanja, majka tjedan dana nakon premijere. Nikad nisu vidjeli film. A za oca sam ga radio na neki način, zbog njegove želje da snimam nešto otočno, zbog njegove ljubavi prema Felliniju, posebno ‘Amarcordu’. Onda je otišao glumac Božidar Smiljanić, Bonino koji se iz Australije oprašta sa životom i najavljuje svoj odlazak u filmu pa se to par mjeseci nakon premijere stvarno i dogodilo. Izuzetno mi je drago što sam upoznao tog čovjeka. Takva količina energije i pozitive za nekoga tko je pred kraj života završio s amputiranim nogama, a u duhu i duši je još uvijek i frajer i gospodin i kreativac.
I nakon svega, odlazi i Ivo Gregurević. Čovjek koji je jednostavno jedinstven po puno svojih kvaliteta. Koji je briljantno odigrao svoju ulogu, koji je to napravio kao prijatelj i podrška i vrhunski profesionalac istovremeno, a sve jednako važno. Čovjek koji je kao iskreni prijatelj učinio sve u svojoj moći da ovaj film zaživi - rekao je na kraju Salaj.