Vulkanska situacija izgleda dosta zeznuto - islandski vražji vrutak, vulkan Eyafjallajokull, i dalje bljuje lavu, pa rastopljeno kamenje, pretvoreno u aerosol suklja u nebo na visinu od 7000 metara, odakle ga vjetrovi raznose po cijelom europskom kontinentu.
Vulkanološki instituti u Engleskoj i u Toulouseu u Francuskoj, koji se bave tektonikom, ne mogu predvidjeti trajanje erupcije, a meteorolozi i objedinjena europska zračna kontrola, bave se samo posljedicama - rasprostiranjem vulkanske prašine kroz uzduh, putanjama stalnih visinskih struja i geofizičkih vjetrova, što je sve bilo unaprijed modelirano simulacijom takvog kriznog stanja, na temelju nedavnih erupcija u Indoneziji, koje su u južnoj hemisferi također na dulje vrijeme poremetile zračni promet.
Dosadašnje iskustvo s islandskim živim vulkanima, kojih je 22, ne mora biti reprezentativno, no znamo da je Eyafjallajokull euruptirao samo tri puta od vikinškog zaposjedanja otoka, što je bilo prije točno tisuću godina. No, 1820. kad je posljednji put izbacivao lavu - to je trajalo neprekidno 14 mjeseci - posljedice su bile katastrofalne. Te godine posvuda u Europi propadala je ljetina, jer se umjesto vedrog vremena na proljeće zavukla “velika suha magla”, što je imalo i katastrofalne demografske posljedice.
Akademik Vladimir Stipetić, autor velikog povijesnog djela o dva stoljeća hrvatskog gospodarstva (pisao ga je deset godina, ali još čeka da izdavači ili Akademija nađu novac da ga izdaju), objašnjava mi kako je na početku razdoblja koje obrađuje u toj svojoj studiji, naišao na podatak o velikoj gladi 1917. godine što je izazvala pomor pet posto hrvatskog stanovništva (prema popisu iz 1820. u današnjim granicama zemlje živjelo je tada oko 1,700.000 ljudi).
Istražujući moguće uzroke, akademik Stipetić je prvo pretpostavio da je riječ o posljedicama napoleonskih ratova (smanjivanju radnog kontingenta na selu, manjku tegleće stoke), ali se naposljetku, na temelju izvora iz onoga doba, opredijelio za zaključak kako je to bila posljedica erupcije indonezijskog vulkana Tambora, najveće u poznatoj povijesti, čiste sedmice na skali vulkanske aktivnosti (Volcanic Explosivity Index), kad je u atmosferu izbačeno 160 kubičnih kilometara raspršenog čvrstog materijala.
Inače, Stipetićeva će studija donijeti i mnogo dramatičnije saznanje o tome da hrvatsko gospodarstvo ubrzano zaostaje za svjetskim sve od početka osmog desetljeća prošlog stoljeća - što znači tri desetljeća neprekidnog nazadovanja, povijesnog “velikog skoka unazad”, koje upućuje na porazne političke zaključke sa silnim reperkusijama te potvrđuje da ta kriva politika može gore pogoditi nego tsunami, tunguski komet i vulkanska erupcija.
Prema Tambori, uostalom, Eyafjallajokull je mala beba, ali to ne znači da ne može dugotrajnim djelovanjem dostići učinak instantne kataklizme. Uostalom, pored njega, na Islandu prijeti još puno veća mrcina, vulkan Katla - a sva tri puta kad se do sada aktivirao Eyafjallajokull, nakon nekoliko mjeseci proradio bi i ovaj drugi, još silniji, koji dosta redovito eruptira - svakih 60 do 80 godina, ukupno 20 puta u zabilježenoj povijesti, posljednji put davno, još 1918. godine. Vrijeme mu je!
Navodno je taj zloćudnik dobio ime po nekoj moćnoj nordijskoj vještici, ali indeks mog zbornika islandskih saga, koji sam kupio u Reykjaviku, ne sadrži to ime, kao ni naziv Eyafjallajokull, u kojem raspoznajem prefiks “ey” koji na islandskom znači - sreća, uspjeh, dobra prilika, a može biti i imenica “otok”, dok je “fjalla” planina, kao u riječi fajllkonan (žena planinka), a jokull, kao i u staronordijskom, “glečer”.
Iako nam je naš profesor lingvistike, akademik Radoslav Katičić, toplo savjetovao da naučimo danski, kako bi nam bili bliži dragocjeni jezikoslovni izvori islandskog, što je u odnosu na skandinavske indoeuropske jezike kao crkvenoslavenski prema praslavenskom - dakle najstariji očuvan sloj - nisam ga poslušao, pa tu ne mogu više pridonijeti, a na temelju svih tih uvida, analize nazivlja, historije, meteorologije i vulkanologije, našim prijateljima koji ne znaju hoće li u srijedu moći avionom otputovati u Berlin prenosim ekspertnu prosudbu kolege iz kontrole letenja: “To nitko ne može znati!” i savjetujem: “Putujte vlakom, uzmite spavaća kola i sjednite u vagon-restoran!”.