Žensku sudbinu preokrenuo je Drugi svjetski rat: dok su muškarci ratovali, žene su preuzele mjesta u tvornicama, zarađivale i samostalno odlučivale. Samosvijest je zarazna, teško je odustati nje. Zahvaljujući tome što su u velikom broju bile u partizanima, žene su u poslijeratnoj Jugoslaviji izborile društveni utjecaj kakvog nisu mogle sanjati, nova vlast je nametnula ranije nezamislive reforme. Jesmo li sad pred sličnim tektonskim poremećajem koji će na dulje vrijeme odrediti odnose između žena i muškaraca?
Koronavirus djeluje kao najveći socijalni eksperiment u ljudskoj povijesti. Naprasno istrgnuti iz svojih života, ljudi su zatvoreni u kuće. Stare navike preko noći su izgubile značenje, a nove se tek trebaju formirati, otvarajući mogućnost da se žene unutar svojih obitelji i u odnosima s partnerom izbore za više poštovanja i više uvažavanja.
Karantene su proglasile Italija, Španjolska, Francuska, na striktno ograničenje kretanja pozivaju u Austriji, Njemačkoj i nizu drugih zemalja. Odjednom su se našli zatvoreni doma, muževi sa ženama, roditelji s djecom.
Sad smo svi doma stalno, i odnosi su puno vidljiviji. Tko kuha, čisti i brine se o djeci. Koji se poslovi dijele i kako se dijele. Gallupovo istraživanje iz siječnja pokazalo je da skoro svaki drugi muškarac u SAD-u, njih 47 posto, misli da svakodnevnu brigu o djeci snose majka i otac podjednako.
No kad pitate žene, tek 36 posto ih se slaže s time. Većina, 59 posto, smatra da one same nose većinu dnevnog tereta, što im većina muškaraca ne priznaje. Tako je i s drugim stvarima: 43 posto američkih muževa smatra da podjednako čiste po kući: slaže se s tim ni svaka treća žena, 59 posto ih je uvjereno da je to čisto ženski posao, bez obzira na to što će on ponekad uzeti usisavač u ruke.
Ne radi se o prebrojavanju tko je oprao koliko tanjura i čaša. Nego o uvažavanju i poštivanju, o suštinskoj jednakopravnosti muškaraca i žena. Sada se neravnoteža zateže do pucanja, ako znamo da je većina emocionalnog posla u tradicionalnim obiteljima dosad bila gotovo isključivo na ženama.
Žene obavljaju 2,6 puta više kućanskih i obiteljskih poslova od svojih partnera, navodi se u nedavnom izvješću UN-a. S pandemijom to se može samo pogoršati, jer djeca više ne odlaze u vrtiće i škole, a stari i bolesni trebat će još više brige nego dosad.
“Žene su u obiteljima obično glavne njegovateljice i medicinske sestre, glavne organizatorice i zabave i učenja”, kaže Kristy Wallace, izvršna direktorica Ellevate Network za Guardian. U doba krize, u vrijeme kad nemamo jasnih uputa ali imamo puno panike i tjeskobe, ženama postaje puno teže, upozorava Kristy Wallace.
No na početku ove velike društvene promjene, dok me stvarnost nije demantirala, vjerujem da je ovo velika prilika za pozitivne transformacije. Sad smo svi ranjivi, ovisniji jedni o drugima nego ikada prije, solidarnost i ljubav nikad nam nisu bili potrebniji. Ono što je žensko prokletstvo, sad bi moglo postati glavna poluga njihovog oslobađanja od podčinjenog položaja unutar obitelji. U situaciji kad su bolnice pretrpane najtežim slučajevima, život vam ovisi o pomoći ukućana. To najčešće znači da vam život ovisi o ženi, majci, kćeri. Kod tradicionalnih muškaraca često je vidljivo omekšavanje koje dolazi s godinama: kako stare i postaju slabiji, postaju svjesni koliko im život ovisi o supruzi, pa se obiteljski tirani pretvaraju u nježne i pažljive muževe. Svijest o fatalnoj međuovisnosti, koja se širi svijetom radikalnom brzinom i s radikalnim posljedicama, mogla bi transformirati i njihove sinove. Društva drži na okupu solidarnost, a obitelji ljubav: to znači uvažavanje, poštivanje i uzajamnost. Kad im život ovisi o tome, sigurna sam da je većina muškaraca to u stanju shvatiti.