U sastavu buduće Europske komisije i načinu na koji je Ursula von der Leyen podijelila i nazvala resore mnogi su vidjeli velik potencijal za to da Europski parlament odbije potvrditi neke povjerenike. Neki su pod istragama ili osumnjičeni za korupciju, drugima se pripisuje sudjelovanje u donošenju zakona koji su u suprotnosti s vrijednostima EU, a za neke se kaže da nisu vjerodostojni za resor koji im je dodijeljen.
Zasad se spominje najmanje pet kandidata čiju potvrdu Europski parlament može dovesti u pitanje. Mađarski bivši ministar pravosuđa Laszlo Trocsanyi, koji bi trebao biti povjerenik Unije za susjedstvo i proširenje. Od njega se na novoj dužnosti očekuje promicanje europskih vrijednosti na Balklanu i u Turskoj, vladavine prava i slobode medija, upravo onih vrijednosti koje je Mađarska, smatraju mnogi u Bruxellesu, prekršila, a mnoge je zakone i on sam predložio. Drugi kandidat na udaru je Rovana Plumb iz Rumunjske. Za nju iz skupine Liberala kažu da nema šanse proći jer je tijelo za borbu protiv korupcije protiv nje tražilo istragu, što se sada ne traži, ali je sumnja ostala. Ako prođe, treba voditi važan resor transporta u novoj Europskoj komisiji. Poljski kandidat Janusz Wojciechowski bio je pod istragom Olafa zbog sumnji da je krivo koristio putne troškove kao zastupnik u Europskom parlamentu. Preventivno je vratio 11 tisuća eura (to će mu biti pola mjesečne plaće kao povjereniku), ali istraga je pokazala da je u izjavama učinio samo nekoliko nenamjernih pogrešaka pri izradi izvještaja o troškovima.
No, da ne bi sve ostalo na kandidatima iz istočne Europe, na popisu su i kandidatkinja iz Francuske, kandidat iz Španjolske te odnedavno i Belgije.
Sylvie Goulard, koju je Macron nominirao, a Ursula von der Leyen izabrala za jednu od najvažnijih resora u Komisiji, onu za unutarnje tržište, bila je pod istragom francuskih vlasti zbog sumnje da je zlorabila fondove iz Europskog parlamenta za asistente kako bi financirala aktivnosti stranke u svojoj državi. Istraga je šira, a ona je samo dio nje. Vratila je u potpunosti novac koji je “krivo korišten”.
Josep Borrell, španjolski ministar vanjskih poslova, prije više godina bio pod paljbom zbog sumnje za sukoba interesa. Sada je u belgijskim medijima objavljena i priča o prijavi protiv Didiera Reyndersa, koji je u raznim resorima bio ministar gotovo 20 godina. Njega je jedan bivši belgijski obavještajac optužio za pranje novca u Kongu i namještanje poslova za mito.
Za nijednog od spomenutih kandidata nema presude da su za nešto proglašeni krivima. Nema ni optužnica, osim potvrda da su bili ili da su preliminarno pod istragom i da i oni imaju pravo na presumpciju nevinosti. No, za članove Europske komisije traže se viši standardi.
Hoće li netko od njih i tko biti potvrđen ili neće u Europskom parlamentu ne ovisi samo o tome što su do sada radili, jesu li sposobni ili ne, već o političkoj trgovini među ključnim stranačkim skupinama. Među imenima za koje se nagađa da bi mogli biti “žrtvovani”, kako bi ispalo da je Europski parlament strog, kandidati su iz svih velikih skupina, osim zelenih. Čak dvije su Liberali, dva Socijalista i po jedan iz EPP-a i ECR-a. Dakle, čekat će se tko će prvi baciti kamen. A onda, ako to netko učini prvi, slijedit će i drugi jer stranke znaju da u svojim redovima nisu svi bezgrešni. Ako Liberali, kao što su najavili, sruše rumunjsku kandidatkinju Plumb, onda će Socijalisti i drugi tražiti da isto vrijedi i za Reyndersa i Goulard. Ako EPP podrži odbacivanje kandidata drugih stranaka, onda će se drugi osvetiti i srušiti Mađara Trocsanyia koji je, iako nije u EPP-u, Orbanov čovjek, a Orban je izuzetno važan EPP-u premda je njegova stranka suspendirana.
Europski parlament i nije više neko tijelo koje bdije nad europskim vrijednostima kao nekada. Na kraju krajeva, ni europske vrijednosti nisu što su nekada bile. Njih je sada teško definirati, a pogotovo to tko ih je pozvan braniti. Ne treba zaboraviti da je sastav buduće Komisije rezultat političke trgovine, a na kraju krajeva i zastupnici u Europskom parlamentu su političari i oni su na ta mjesta također došli zaslugom svojih stranaka i njihovih šefova koji su ih stavili na liste. Na kraju će oni slušati i stav stranke iz koje dolaze. I zato ne treba previše očekivati da će Europski parlament u procesu saslušanja i potvrđivanja budućih povjerenika postaviti visoku moralnu ljestvicu. Možda će reda radi nekoga žrtvovati, ali teško da će doći do većeg okršaja koji bi kao posljedicu imao i odgađanje početka mandata nove Komisije 1. studenoga.