ZAGREB - Novine i portali objavili su kako je Ivo Josipović s najbližim suradnicima proslavio pobjedu na predsedničkim izborima u Old Friends Pubu u Palmotićevoj.
Moram priznati da sam novog predsjednika, kada smo se vidjeli ovaj tjedan, zaboravio pitati je li to točno i zalazi li često u taj podrum s dugom restoranskom tradicijom. Međutim, s obzirom na činjenicu da se Old Friends Pub nalazi vrlo blizu Josipovićeva stana, mislim da ga u idućih pet godina slobodno možemo zvati i predsjednikovim pubom.
U prostoru gdje je danas smješten Old Friends početkom osamdesetih otvorena je Altamira, prvi, i pokazalo se, jedini španjolski restoran u Zagrebu uopće (dva nesretna pokušaja otvaranja tapas barova valja, naprosto, preskočiti).
Altamira je u svojim najboljim danima bila luskuzni restoran s razmjerno pristojnom hranom, gdje sam prvi put probao paellu, i gdje su pripremali jedan od najboljih tartar bifteka u gradu.
U devedesetim je odustala od španjolskog štiha, pretvorila se u gostionicu opće prakse, te polako propala.
Old Friends Pub otvoren je prije pet ili šest godina. Kada sam ga prvi put recenzirao, ocjenu je narušio amaterski pripremljeni ramstek, koji je bio dinstan, a ne pečen.
Danas je, čini mi se, kuhinja mnogo pažljivija. Prekojučer smo, s dnevne karte, jeli srneći file, serviran s dvije vrste kroketa,(oni od lješnjaka bili su jako, jako dobri) i sa svježim kruškama.
Meso je imalo snažan, bogat okus, te je ispečeno baš kako treba, s lijepom, ružičasto-crvenom sredinom.
Polpete od hobotnice, također s dnevne karte, pokazale su se nešto manje uspješnima. Podsjećale su, zapravo na faširane šnicle: bojim se da je omjer mekušaca i škroba u polpetama pretjerano skrenuo na škrobnu stranu.
Old Friends Pub svakodnevno priređuje dnevni meni s četiri ili pet jela, dok se redoviti jelovnik sastoji od bifteka, ramsteka, konjskog filea, janjeće pljeskavice, i slične, snažne, žestoke i kalorične hrane.
Izvrsnu kulenovu seku nabavljaju od Galovića, što je jedan od dokaza da vlasnici i voditelji Old Frneds Puba paze na visoku kvalitetu hrane koju prodaju.
Ne smijem, nadalje, zaboraviti ni sjajna, još vruća peciva s raznim sjemekama, po kojima je u petak oko podneva mirisao cijeli podrum u Palmotićevoj: Old Friends Pub može se pohvaliti jednim od najboljih izbora kruha u gradu.
Količine hrane u Old Friends Pubu doslovno su gargantuovske, čime podsjećaju na samoborsku špilju.
Ja se nikako nisam mogao izboriti s trećim srnećim medaljonom, dok je gospodin za susjednim stolom, koji je čitao Wallpaper, razmišljao što da učini s pregolemim tanjurom bakalara, koji bi u gladnija vremena nahranio cijeli vod Specijalne policije.
Vinska lista Old Friends Puba slična je jelovniku; konvencionalna, jednostavna i snažna po tipu vina koja nude. Vrlo dobar čileanski syrah vinarije Tabali fino se složio sa srnetinom. Većina butelja prodaje se po nižoj srednjoj cijeni (oko 200 kuna), s iznimkom Plenkovićeva Grand Crua,Antinorijeva Tignanella i Dom Perignona, koji je, tko zna kako i zašto, završio u ovom toplo uređenom podrumu.
Skoro sva vina toče se na čaše.
Old Friends Pub relativno je uspješno i simaptično mjesto, koje pruža dobru vrijednost za novac, i koje obogaćuje deprimirajuću restoransku ponudu u centru grada.
Ocjene: hrana: 3,5/5
Vinska karta: 3/5
Ambijent: 3/5
Kreditne kartice: sve