S obzirom na to da se ponekad čini potpuno uzaludnim trošiti energiju na prokazivanje domaćeg političkog opsjenarstva, možda je bolje nešto reći na temu ključne ljudske karakteristike koja je zaslužna (ili bolje rečeno kriva) za građenje prekobrojnih kula od karata, pa čak i u situacijama kad zdrava logika vrlo jasno govori da u nekom pothvatu nema - zdrave logike. Ta ljudska karakteristika je iracionalnost.
Nećemo trošiti vrijeme na demonstriranje nalaza bihevioralne psihologije. Ona je, jednostavno rečeno, srušila najvažnije ekonomske teorije koje su krenule od točke da su ljudi racionalna bića koja donose, koliko je to moguće, racionalne odluke bazirane na dostupnim informacijama. Isto tako, čini se da spoznaja iracionalnosti ruši i širu uobrazilju o sposobnosti ljudskih bića da racionalno upravljaju velikim društvenim sustavima koje zovemo državama ili zajednicama država. Najintrigantniji dio priče o ljudskoj iracionalnosti je njezina sposobnost da ljudima prikaže sasvim lude i neodržive stvari (tehnička rješenja, društvene koncepte, poslovne modele…) kao nešto što je racionalno, prestižno, upečatljivo, sigurno, provjereno, isplativo, izvrsno, potrebno… Premda nije.
Primjerice, jedan od najuzbudljivijih primjera sofisticiranog opsjenarstva današnjice poslovni je pothvat slavnog Elona Muska, čovjeka koji se proslavio kao suosnivač PayPala i SpaceX-a. Danas je najpoznatiji Muskov projekt tvrtka koja proizvodi skupocjene električne automobile Tesla namijenjene prvenstveno bogatim Amerikancima. Tesla Motors je, ukratko, najpoznatija i najrespektabilnija tvornica električnih automobila. Međutim, ako kao zainteresirani kupac dionica Tesla Motorsa zagrebete ispod blještavog laka Muskova poslovnog modela, na vrlo jednostavna i logična pitanja uopće nećete dobiti racionalne odgovore. Upravo suprotno; na ta bazična poslovna pitanja o performansama kompanije dobit ćete niz vrlo zbunjujućih odgovora.
Veliki broj stručnjaka upozorio je na niz kontradikcija u priči o Teslinu uspjehu. Predstavimo samo neke od njih. Prvo se valja zapitati kako je tvrtka koja u osnovi nije uvela revolucionarnu tehnološku inovaciju niti je smislila novi proizvod na osnovi postojećih tehnologija (kao što je iPad) uspjela u razdoblju 2012.-2014. povećati tržišnu vrijednost dionica s 2,5 na 35 milijardi dolara? Je li zaista Elon Musk u trideset mjeseci četrnaest puta uvećao vrijednost svog biznisa zbog toga što je poslovni genij poput Henryja Forda ili ipak nešto ne štima s kompanijom koja prodaje skupe igračke za bogataše koje koštaju od 75 do 100 tisuća dolara? Što dublje grebete, to pitanja postaju teža. Kako je moguće da je vrijednost tvrtke jednaka ukupnoj 12-godišnjoj neto prodaji, a radi se o proizvodu (autu na četiri kotača) koji je na tržištu stotinjak godina? Uspješne automobilske kompanije imaju valuaciju od pola jednogodišnjeg prometa!
Nadalje, kako je moguće da Tesla Motors toliko vrijedi ako u toj tvrtki nema naznaka ni profita niti pozitivnog cash flowa? Krajem prošle godine, “zajedljivo” je primijetio jedan od analitičara, neto “prihod” u 12 mjeseci zapravo je gubitak od 200 milijuna, dok je operativni cash flow 550 milijuna ispod kapitalnih troškova. Iracionalno do boli. Zašto je kompanija koja proizvodi skupe električne automobile, sudeći prema valuaciji dionice, puno popularnija i cjenjenija kod ulagača nego Toyota ili VW, i to uz cijenu nafte od 40 dolara po barelu? Je li zaista puno bolje kupiti Teslu ili BMW X6? Što to nudi Tesla, a ne može ponuditi njemačka cestovna krstarica, osim što Nijemci u svojoj tvornici proizvode profite?
Kako je moguće da je dionica Tesla Motorsa cjenjenija od Toyotine (koja se prodaje uz profit od 7,5 posto po cijeni 11-godišnjeg prihoda)? Zar je moguće da nitko ne vidi da Tesli nedostaje barem 50 milijardi dolara prihoda uz Toyotinu profitabilnost da bi mogao opravdati očekivanja ulagača te da je potpuno iracionalno očekivati da se tako nešto može dogoditi? Ukupna prodaja Tesle lani je dosegla 3,2 milijarde dolara, a što znači da bi u samo nekoliko godina trebala rasti bar šesnaest puta da dođe na razinu Toyote. Kako? Pa Tesla Motors ukupno je od 2007. imao 6,1 milijardu od prodaje uz akumulirani gubitak od 1,4 milijarde dolara. Zaključno, kad govorimo o Tesla Motorsu, činjenica da američki porezni obveznici subvencioniraju kupovinu igračaka za bogataše na cijeli niz načina diže priču o iracionalnosti na novu razinu.
Prvo, država ih je spašavala od bankrota s 500-tinjak milijuna. Drugo, uknjižili su 500 milijuna prihoda po osnovi “zelenih kredita” (ZEV - zero emission vehichle) koje Amerika daje za ekoautomobile. Treće, kupce Teslinih vozila subvencionira se s po 10 tisuća dolara kroz razne federalne i državne porezne kredite.
Četvrto, kod gradnje pogona kompanija dobiva ogromnu pomoć država. Pitanjem kako je moguće da Tesla Motors obećava svakom kupcu Tesle povrat novca u roku tri godine ako kojim slučajem ne budu zadovoljni automobilom uopće se ne treba baviti. To, eto, treba shvatiti kao dobru foru. Dakle, kad sve zbrojimo, dojam je da je Tesla Motors jedan od krunskih dokaza da je iracionalnost ponekad nešto što je najracionalnije u biznisu. Je li moguće tako nešto u politici i upravljanju državom? Ma nije. Potpuno je jasno da će Elonu Musku prodaja priče o Tesli u nekom trenutku doći na naplatu. U kapitalizmu, pa čak i u svom crony obliku kakav se razvija u Tesla Motorsu, potpuno je prirodno da se stvari rješavaju bankrotom. Nismo baš sigurni da isto vrijedi za države. Skinimo kapu ljudskoj iracionalnosti, ali držimo se racionalne strane puta. Tamnu stranu prepustimo nekom drugom.