EKONOSFERA

GOJKO DRLJAČA Jesmo li skočili ili nismo, pitanje je sad

Rasprava o ‘skoku bez skoka’ za 25 mjesta na ‘Doing Business’ ljestvici došla je do granice apsurda
 Željko Hajdinjak / CROPIX

Objava Doing Business izvještaja za 2016. godinu, prema kojem je Hrvatska napredovala za čak 25 mjesta na svjetskoj ljestvici konkurentnosti, izazvala je živu raspravu o pravom značenju tog reporta.

Istu večer, tek nekoliko sati nakon objave svjetske ljestvice konkurentnosti poslovnog okružja, na koju je uvršteno 189 zemalja, reagirao je jedan od najuglednijih hrvatskih ekonomista, Velimir Šonje.

Upozorio je kako je Svjetska banka zapravo promijenila metodologiju te da je prema “usporedivoj metodologiji” Hrvatska zapravo pala za jedno mjesto, a ne skočila za dvadeset i pet. U zaključcima Velimira Šonje sve je potpuno OK. Uz to, vrlo lako se složiti s njegovom porukom da Hrvatska nije postalo nimalo više prijateljska zemlja prema biznisu nego što je to bila prije godinu dana, međutim njegovi zaključci o Doing Business ljestvici ipak su vrlo diskutabilni.

Za to postoje tri vrlo jasna razloga.

Prvo, takav zaključak jako podcjenjuje notornu činjenicu da je vrlo ugledna organizacija (Svjetska banka) objavila rang-listu na kojoj je zaista podigla Hrvatsku za 25 mjesta. Tu novu rang-listu pogledat će svi policy makeri, ekonomisti, biznismeni, politolozi, sociolozi, filozofi… iz svih 189 zemlja s Doing Business ljestvice.

To što je 2016. Hrvatska na 40 mjestu, dok je 2015. bila na 65. mjestu, jednostavno je dobra vijest za Hrvatsku. Singapur je ponovo na vrhu, neke zemlje su pale, mnogi će se čuditi kako je moguće da je neka tamo Makedonija 12., a velika i uspješna Njemačka tek na 15. mjestu. Međutim, to je Doing Business lista sa svim svojim manama; treba je znati prihvatiti kao vrlo relevantan javni dokument koji šalje određene poruke. Točka.

Drugo, tumačenje da je Hrvatska pala, a ne skočila na ljestvici bazira se na prozaičnom uočavanju promjene metodologije kao “uzroku” rasta. Nažalost, takva “skrutinizacija” ljestvice jako podcjenjuje upravo značaj te iste promjene metodologije. Radi se za Velimira Šonju o vrlo neuobičajenoj grešci u izvođenju zaključka.

Naime, valja upozoriti na to da je Svjetska banka u samom uvodu posebnu pažnju posvetila upravo “Evoluciji metodologije”. Vrlo detaljno su opisali kako su od prve objave izvještaja 2003. godine više puta implementirali izmjene metodologije da bi poboljšali kvalitetu mjerenja, proširili broj indikatora koji se prate te tako dobili na relevantnosti ljestvice. Pogotovo posljednjih godina, pišu u izvještaju, uloženi su veliki napori da se uhvate razne dimenzije kvalitete u pojedinim setovima indikatora kad su u pitanju građevinske dozvole, elektrifikacija, registracija siromaštva ili poštivanje ugovora.

Dodala je tako Svjetska banka cijeli novi univerzum setova podataka. Neki od njih nekad su doktrinarno bili nezamislivi na Doing Business ljestvici: plaćeno bolovanje, trening na poslu, osiguranje radnika za nezaposlenost… Znanje o “najboljem” regulatornom okružju za biznis kroz vrijeme evoulira na vrlo intrigantne načine, pa se stoga mora mijenjati i način mjerenja tog okvira. Kroz povijest kreatori Doing Business izvještaja bili su izloženi raznim teoretskim, statističkim, organizacijskim, lobističkim, političkim… pritiscima.

Poznato je, primjerice, da su brojne organizacije civilnog društva pokušavale napasti samu srž metodologije; tobože kontroverzne indikatore poreznih okvira i tržišta rada. Ukratko, Doing Business izvještaj vrlo je složen, skup i sofisticiran projekt podložan raznoraznim utjecajima koji svake godine kao temeljni proizvod iznjedri jednu ljestvicu te je užasno samopodcjenjivanje reći da ste pali na ljestvici, ako ste na njoj nakon sveg tog posla i utjecaja na taj posao zaista podignuti.

Jasno je, naravno, da ovogodišnja i prošlogodišnja ljestvica nisu usporedive jer Svjetska banka vodi dvogodišnji proces prilagodbe metodologije, ali to zapravo nije bitno. Bitno je da je Hrvatska 25 mjesta više nego što je lani. Ako je Svjetska banka unaprijedila svoju metodologiju, onda je naš skok još značajniji, a ne manje značajan. Potpuno je druga priča jesmo li mi zapravo suštinski napredovali ili nismo.

Treće, ključni problem kod diskreditiranja hrvatskog skoka na Doing Business ljestvici jest u tome da taj proizvode Svjetske banke jako precjenjuje, a on je, koliko god bio važan, tek puki set indikatora u kojem se po nekim “kućicama” dodjeljuju neke ocjene pa se sve zajedno statistički obrađuje i interpretira.

Ako se netko religiozno poziva na staru metodologiju, onda jako zaboravlja da je ta ista metodologija s lakoćom proizvodila velike gluposti. Primjerice, preklani je ta “jako ozbiljna” publikacija stavila Zambiju na 12. mjesto u svijetu kad je u pitanju dostupnost kredita za biznis, a istodobno je 90 posto vlasnika malih biznisa u Zambiji upravo dostupnost kredita navela kao glavnu zapreku njihovu uspjehu.

Drugim riječima, budimo svjesni tko smo i što smo, ali uživajmo jedan dan u tome što smo skočili na tamo nekoj ljestvici Doing Businessa, sklonoj glupostima i pogreškama.

Zaključno, moram naglasiti da vjerojatno u odnosu prema Velimiru Šonji imam puno gore mišljenje o tome koliko je Hrvatska zaista prijateljsko mjesto za biznis. Duboko sam uvjeren da populizam kojem svjedočimo tijekom ove izborne kampanje poduzetnicima ulijeva velike doze nepovjerenja prema poslovnim perspektivama.

Naš porezni i pravosudni sustav je sve samo ne mjesto povjerenja i sigurnosti, a političari su poduzetnike prometnuli u glavne javne neprijatelje. Mi svjedočimo deformiranoj partitokraciji s metastaziranim javnim sektorom koja nas gura u ponor javnog duga i svjesno bježi od probiznis reformi.

Mi smo dno dna Europe kad je u pitanju poslovna klima, ali nećemo je promijeniti tako da se svađamo sa zdravim očima koje vide da je na novoj, poboljšanoj (!) Doing Business ljestvici Hrvatska skočila 25 mjesta. Ajmo, ljudi, malo patriotizma!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. veljača 2023 12:30