Taman kad smo se već navikli da u posljednjih deset godina iz tzv. Višegradske grupe stižu samo euroskeptične, suverenističke, antisemitske i antiimigrantske vijesti, stigla je i jedna dobra. Ustoličeni autokrati u Mađarskoj, Poljskoj i Češkoj koji uspješno koče demokratske procese, poput Viktora Orbana, Jaroslawa Kaczynskog i Andreja Babiša, dobili su protivnike i to s neočekivane strane.
Riječ je o novoj inicijativi udruživanja na razini glavnih gradova Varšave, Bratislave, Praga i Budimpešte. Njihovi su se gradonačelnici sredinom prosinca sastali u Budimpešti. I to ne bilo gdje, nego na mjestu Centralnoeuropskog univerziteta (koji se preselio u Beč), koji je osnovao američki filantrop mađarskog podrijetla, Orbanu osobito mrzak George Soros.
Ondje su potpisali “Sporazum slobodnih gradova”, odnosno neku vrstu povelje o “promociji slobode, ljudskog dostojanstva, demokracije, jednakosti, vladavine zakona, socijalne pravde, tolerancije i kulturne raznolikosti”. Riječ je o zajedničkoj obrani proeuropskih vrijednosti od desnih populista uime građana koji su protiv konzervativizma svojih vlada a za otvorenost, za progresivna rješenja i uključivanje svih manjina. Važan dio programa je i borba za ekološka rješenja.
Zanimljivo je da su sva četvorica gradonačelnika na toj dužnosti tek od 2018., odnosno 2019. godine, da su iz redova opozicije i otprilike sličnih godina - dakle među njima postoji, osim političke, generacijska poveznica. Budimpeštanski gradonačelnik, politolog Gergely Karácsony (44) iz male stranke Zelenih, na tom je mjestu tek od prošlog listopada. Premijeru Viktoru Orbanu teško je pao posve neočekivan gubitak vlasti u glavnom i još deset gradova na lokalnim izborima u Mađarskoj.
Karácsonyjev kolega od 2018. iz Varšave Rafal Trzaskowski (47) bivši je ministar iz Građanske platforme koji je 2018. pobijedio kandidata stranke Pravo i pravda. Zdenek Hrib (38), liječnik iz Piratske stranke, gradonačelnik je Praga. Bratislavi je godinu dana na čelu Matuš Vallo (42), arhitekt i muzičar. On je pobijedio kao nezavisan kandidat, uz podršku opozicije koja je na vlast dovela i novu predsjednicu Zuzanu Čaputovu, nakon vladavine autokrata Roberta Ficoa.
Novi ljudi donijeli su i nove ideje: povezivanje umjesto dijeljenja, udruživanje umjesto podjela, zajednički programi za unapređenje života ljudi, što je po njima smisao politike. Njihov naglasak nije toliko na kritici vlasti, koliko na pozitivnim akcijama. Kažu da su zajedno jači pa se njihovi glasovi neće moći ignorirati ni u njihovim zemljama, ni u EU.
Glavni gradovi Višegradske skupine postali su dakle nositelji otpora liberalnoj demokraciji njihovih vlada, potvrđujući političku podjelu na konzervativno selo i progresivne gradove. Po tome se ni Hrvatska ne razlikuje - dovoljno je pogledati samo obrazovnu strukturu glasača na ovim predsjedničkim izborima. - Populizam koji teži hegemoniji ne može pobijediti gradove... Zbog toga su gradovi trn u oku populizma - kaže Karácsony. Slično misli i Hrib, koji ističe da njihova inicijativa može dati impuls liberalnim snagama i da uspješna rješenja na nivou grada mogu poslužiti kao rješenja na državnoj razini.
Međutim, koliko nova inicijativa može postići? Gradonačelnici su svjesni da njihovi gradovi nisu posve nezavisni i da ostvarenje njihovih plemenitih ciljeva itekako ovisi o državnim financijama. Upravo zato računaju na izravnu pomoć od EU kojom žele zaobići dodjeljivanje tih sredstava posredovanjem vlade, osobito za nezaposlenost i borbu protiv zagađenja, odnosno klimatskih promjena.
Nova inicijativa već utječe na drugačiju percepciju njihovih zemalja u svijetu. Ali to nije sve - ona simbolički postaje uzor drugima, u zemlji i preko granica. U Mađarskoj se udružuju gradovi i gradonačelnici deset gradova u rukama opozicije; već su se dogovorili da surađuju i izmjenjuju iskustva. Ovakvo horizontalno povezivanje unutar zemlje i preko granica čini opoziciju vidljivom, a građanima daje nadu da su promjene moguće.
Očekivano, u Mađarskoj vlada ne stoji skrštenih ruku jer je posve jasno da suradnja glavnih gradova predstavlja političku opasnost. Ova inicijativa daje joj dodatni argument da napadne elitu u metropolama. Dapače, sluteći koliko bi ovo moglo biti opasno, donosi zakonska ograničenja koja se odnose na ovlasti lokalne uprave.
Poučno je informirati se o tome što pametni i odlučni gradonačelnici kojima je na umu opće dobro mogu svojim idejama i inicijativama učiniti za građane i demokraciju. Može li to i nama postati primjer? Budući da se Hrvatska voli hvaliti pripadnošću srednjoj Europi, bi li se Zagreb mogao pridružiti toj inicijativi glavnih gradova? Mogao bi, ali u budućnosti. Žalosno je da glavni grad, iz očitog razloga, godinama mora ostati po strani od takvih inicijativa kojima bi pripadao prirodno.
Sve dok građani ne shvate da, žele li bilo kakav napredak, moraju maknuti s vlasti svog malog Orbana.