Ako mačka ima devet života, onda zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ima najmanje - deset. Jer što god mislili o njemu, koji to još političar ima za vratom ozbiljne sudske postupke, kritike zbog vrijeđanja novinarki i svakodnevne optužbe zbog sumnjivih poslova, a da saborski zastupnici doslovno hrle u njegovu stranku. Koja je na prošlim parlamentarnim izborima doživjela debakl, a i sva istraživanja pokazuju kako bi samo dva do tri posto birača glasalo za stranku po imenu MB365.
To je fenomen, preciznije, hrvatski fenomen koji se odaziva na Milan Bandić.
Dok se u proteklih sedamnaest godina, otkako ga je SDP instalirao kao šerifa u Zagrebu, u državi izmijenilo troje predsjednika, šest premijera i više od stotinu ministara, Bandić je čvrst kao Jelačićev spomenik i o svemu odlučuje, od izmjena urbanističkih planova i toga kako trebaju izgledati “džamija” i Trg žrtava fašizma, preko dodjele gradskih prostora do toga koliko će se novca poslati nekoj crkvenoj župi u Busovači. Svake godine dirigira kako će se potrošiti milijarda eura iz zagrebačkog proračuna, što mu, realno, nakon predsjednika Vlade osigurava položaj drugog po snazi političara u Hrvatskoj.
A opet, svi znamo da je priča o njegovim moćima jedna velika šarena laža i kako je čak i u Zagrebu - kojim gospodari gotovo dva desetljeća - ovisan o dealovima koje je sklopio s krajnje sumnjivim partnerima. Na primjer, kako ne bi izgubio podršku Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih, ali i udruge U ime obitelji i Željke Markić s kojom je bio blizak, Bandić je iz prijedloga Razvojne strategije Grada Zagreba za razdoblje do 2020. izbacio sve oblike pojma “rod” koji se odnosi na ravnopravnost žena i muškaraca. Usto je ukinuo Trg maršala Tita, partizanskog vođe koji mu je bio idol u mladosti, i time stekao naklonost ustašofila.
Nedavno je zamalo fizički napadnut dok je obilazio rubne dijelove Zagreba u kojima su se sukobile romske obitelji. Znakovito je kako je morao bježati pred vlastitim biračima, jer u Kozari boku i susjednim naseljima osvaja osamdeset posto glasova. A politički je to jako opasno jer u širem centru Bandićeva lista ionako nikada nije prešla izborni prag od pet posto i izgubi li dio svoje tradicionalne biračke baze, eto problema.
Napokon, iako je u petak nepravomoćno oslobođen optužbe za trgovinu utjecajem i pogodovanje udruzi U ime obitelji, već danas ga čeka sudski nastavak puno neugodnije afere Agram, zbog koje je uhićen u listopadu 2014., gdje se sumnjiči da je oštetio gradski proračun za više od 20 milijuna kuna. Kakva god bila presuda, javni stav o Milanu Bandiću neće se promijeniti za jedan gram - njegovi istomišljenici nastavit će ga neumjereno hvaliti kao primjer političara “koji dela”, dok će za veliki dio Zagreba i Hrvatske za vijeke vjekova ostati simbol marifetluka i korupcije.
Ali sve dok u Saboru njegov klub ima deset zastupnika, Milan Bandić ostat će nedodirljiv. HDZ i Andrej Plenković ne trebaju nove izbore, a ako ih se pita zašto surađuju s ljudima protiv kojih se vode postupci, spremno će uzvratiti “neka institucije rade svoj posao”. Kada je odgovor poznat unaprijed, bolje je ne pitati.
Ionako svi znamo da dokle god u ZET-u ima posla za braću saborskih zastupnica, gradskim knjižnicama sinekura za krojačice s iskaznicom HNS-a, a u zagrebačkom proračunu kuna za bezbrojne manjinske udruge, s Bandićem će se morati živjeti.