SPLIT - Zemljani, zaboravljeni grob sa samo četiri slova umjesto imena na drvenom križu, epilog je tužne priče o divi hrvatskoga glumišta i prvakinji Drame splitskog HNK Zdravki Krstulović, koja je shrvana Alzheimerovom bolešću preminula pred samo četiri godine.
Po zapuštenom izgledu groba ne da se ni naslutiti da je to počivalište glumice koja je utkala sebe u Split i kazalište, obilježivši svojim ulogama jednu od najsjajnijih epoha splitskog HNK. I dok se Splićani, posebno štovatelji njenog glumačkog opusa, zgražaju nad nemarom i nebrigom, prozivajući Grad i splitski teatar za sramotan izgled Zdravkina počivališta, priča o nebrizi, čini se, ipak se krije na drugoj adresi, a što je nimalo ne čini manje bolnom.
- Nitko nije Zdravku zaboravio, jer se ona zaboraviti i ne može. Nije riječ o nemaru, nego o nemoći splitskog HNK - rekao nam je intendant Milan Štrljić te dodao: - Grob je privatna svojina, bez suglasnosti glumičine kćerke Ivane Davidović, mi tu ne možemo baš ništa. Osobno sam pokušavao stupiti u kontakt s njom, no tu se, na žalost, ništa ne može - objašnjava Štrljić.
- Ni imena ni prezimena, nego gola zemlja. Apsurdno. Nije doba Mozarta, a Zdravkin grob ipak tako izgleda - prokomentirala je glumica Zoja Odak te dodala: - Nebrojeno puta smo o tome u kazalištu razgovarali.
Grad, teatar i Udruženje dramskih umjetnika spremno je pomoći urediti grob, no za to trebamo pisanu dozvolu kćerke Ivane s kojom smo imali neugodna iskustva pa uvijek postoji bojazan da tužna priča ne postane i ekscesna. Možda treba još upornosti, no ako ne uspijemo, postoje i drugi načini da Zdravkino ime ostane u srcu ovog grada - prokomentirala je Z. Odak.
- Vrijeme prolazi, a kći Zdravke Krstulović ovamo više ne svraća - pričaju nam lovrinački grobari. U početku je dolazila, sad je više nema. Priča se da živi u Londonu - kažu grobari koji, čini se, jedini obilaze glumičin grob.
U Javnom poduzeću Lovrinac potvrđuju nam da se ni najmanja intervencija ne može napraviti bez dozvole vlasnika, čak ni uređenje zemljanoga groba, pa bio on i Zdravke Krstulović. I dok zbog suglasnosti zemljani grob jedne velike glumice i jedne majke ostaje napušten i zaboravljen, ostaje nejasno treba li suglasnost gradskim vlastima i teatru i da se sjete staviti cvijeće, upaliti svijeće...
Marina Rajčić
Po zapuštenom izgledu groba ne da se ni naslutiti da je to počivalište glumice koja je utkala sebe u Split i kazalište, obilježivši svojim ulogama jednu od najsjajnijih epoha splitskog HNK. I dok se Splićani, posebno štovatelji njenog glumačkog opusa, zgražaju nad nemarom i nebrigom, prozivajući Grad i splitski teatar za sramotan izgled Zdravkina počivališta, priča o nebrizi, čini se, ipak se krije na drugoj adresi, a što je nimalo ne čini manje bolnom.
- Nitko nije Zdravku zaboravio, jer se ona zaboraviti i ne može. Nije riječ o nemaru, nego o nemoći splitskog HNK - rekao nam je intendant Milan Štrljić te dodao: - Grob je privatna svojina, bez suglasnosti glumičine kćerke Ivane Davidović, mi tu ne možemo baš ništa. Osobno sam pokušavao stupiti u kontakt s njom, no tu se, na žalost, ništa ne može - objašnjava Štrljić.
- Ni imena ni prezimena, nego gola zemlja. Apsurdno. Nije doba Mozarta, a Zdravkin grob ipak tako izgleda - prokomentirala je glumica Zoja Odak te dodala: - Nebrojeno puta smo o tome u kazalištu razgovarali.
Grad, teatar i Udruženje dramskih umjetnika spremno je pomoći urediti grob, no za to trebamo pisanu dozvolu kćerke Ivane s kojom smo imali neugodna iskustva pa uvijek postoji bojazan da tužna priča ne postane i ekscesna. Možda treba još upornosti, no ako ne uspijemo, postoje i drugi načini da Zdravkino ime ostane u srcu ovog grada - prokomentirala je Z. Odak.
- Vrijeme prolazi, a kći Zdravke Krstulović ovamo više ne svraća - pričaju nam lovrinački grobari. U početku je dolazila, sad je više nema. Priča se da živi u Londonu - kažu grobari koji, čini se, jedini obilaze glumičin grob.
U Javnom poduzeću Lovrinac potvrđuju nam da se ni najmanja intervencija ne može napraviti bez dozvole vlasnika, čak ni uređenje zemljanoga groba, pa bio on i Zdravke Krstulović. I dok zbog suglasnosti zemljani grob jedne velike glumice i jedne majke ostaje napušten i zaboravljen, ostaje nejasno treba li suglasnost gradskim vlastima i teatru i da se sjete staviti cvijeće, upaliti svijeće...
Marina Rajčić