"Ne diraj životinje, naći ćemo te" - poručila je to prije godinu grupa muškaraca s fantomkama na glavi iz Srbije.
Prozvali su se Levijatan i odlučili njegovati imidž opasnih momaka koji se bore za prava životinja. Otkrili smo ih, moramo priznati, sa zakašnjenjem: raditi su počeli dvije godine prije nego je cijeli Balkan čuo za njih.
No, s obzirom na zaista gnusne slučajeve zlostavljanja i ubijanja životinja u regiji posljednjih godina, njihovu poruku aktivisti su pozdravili s oduševljenjem.
"Treba nam netko takav, tko će svim tim sadistima i luđacima koji zlostavljaju životinje poslati poruku da će, ako već ne mogu govoriti nijednim drugim jezikom, na nasilje odgovoriti nasiljem. Svi smo za miroljubive metode, svi mi želimo da nema groznih priča. No, ima ih i ako će neka budala prije nego što psu odreže šape i baci ga u rijeku, stati i razmisliti o tome hoće li ga kakav kršni momak iz Levijatana pronaći i namlatiti, e, onda je uspjeh ostvaren. Ne treba nitko nikoga na kraju tući, ali nasilnici moraju znati da tamo negdje vani postoji netko tko će mu uzvratiti nasiljem", tako bi se mogli sažeti komentari aktivista za pomoć životinjama u to doba.
Mnogo se toga promijenilo za levijatanovce u ovih godinu dana. Mnogima se tada nije znao identitet, a danas ga više ne kriju. Iza njih je mnogo riješenih slučajeva, gdje su životinje spašavali iz nezamislivih situacija. Koliko su postali dio svijesti pokazuje činjenica da se redovito ispod slike nekog psa koji živi u teškim uvjetima ili je žrtva zlostavljanja uvijek pojavi netko tko napiše "Zovite Levijatan, neka oni pomognu". No, grupica momaka u fantomkama u godinu dana napravila je veliki skok naprijed: nedavno su u Srbiji registrirali fondaciju Pokret Levijatan. Ona će, među ostalim, raditi u Srbiji, Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, a može se očekivati da će uskoro početi s radom i u Sloveniji. Dio poruke "naći ćemo te" sada bi mogao uznemiravati sadiste, zlostavljače i ubojice životinja i u našoj zemlji.
- Za ovu godinu odlučili smo raditi na razvijanju fondacije unutar Hrvatske. Cilj nam je otvoriti regionalna prihvatilišta pasa u zemljama Balkana. Mi nismo azil i ne bavimo se udomljavanjem, da to odmah raščistimo. Naravno da smo to radili i da ćemo i dalje raditi, ali naša je glavna misija zbrinjavanje zlostavljanih životinja i pritisak na sustav, da se drži zakona. Naravno, i edukacija ljudi - kaže Jasminka Herceg, članica Upravnog odbora fondacije, koja je zadužena za rad Levijatana u našoj zemlji.
Planova za rad fondacije je puno: osim prihvatilišta, planiraju sagraditi pravu malu bolnicu za pse, gdje će ih liječiti i nakon operacije se brinuti o njima. Žele kupiti i životinjska kola hitne pomoći, kojima će moći otići na teren, preuzeti životinju i već tijekom vožnje obaviti najnužniji medicinski zahvat. Osim toga, u tim kolima mogli bi obavljati i kastracije uličnih životinja, što bi bilo jedino humano rješenje kontrole životinjske populacije koja je na ulicama, a za koju nema mjesta u azilima. Zasad o kolima mogu samo sanjati, jer po ranjene životinje odlaze privatnim automobilima, a troškovi liječenja i brige o životinjama najveći su im trošak. No, sigurni su da će ostvariti svoje planove u sljedećih nekoliko godina.
Uskoro će objaviti poziv za okupljanje volontera u našoj zemlji, dodaje Herceg. Budući da je fondacija tek osnovana, još nemaju članove, pa je gradnja mreže ljudi prioritet. Svjesni su domaćih problema: ruralna područja kriju jezive priče, a brojne su napuštene životinje u skloništima. To je, usput budi rečeno, prekršaj za koji gotovo nitko u našoj zemlji nije odgovarao. Uskoro će početi, jer je novi Zakon o zaštiti životinja prodrmao trome veterinarske inspektore. Upravo zakoni su ono što levijatanovci dosta koriste u svojem radu.
- U Hrvatskoj imamo dobre zakone i kampanje, promoviraju se prava životinja, i to je odlično. Zato ćemo dobro proučiti rad svih udruga u našoj zemlji i povezati se s onima za koje mislimo da rade ispravno. Uvijek se trudimo sagledati širu sliku. Brojni ljudi od nas puno očekuju, a i mi sami od sebe, tako da smo svoj angažman shvatili maksimalno ozbiljno i posvećeno - kaže Herceg i dodaje da je puno posla koji treba obaviti u svakom slučaju zlostavljane životinje, a količina tog posla javnosti je praktično nevidljiva.
Ponekad od trenutka kad im netko dojavi da postoji zlostavljana životinja pa do trenutka kad oni slučaj objave javnosti može proći i po nekoliko sati. Žele utvrditi činjenice prije nego što izađu u javnost - ne staje borba samo na oduzimanju psa zlostavljaču, nego nakon toga počinje pravna bitka da bi on bio sankcioniran. Taj dio ne izostavljaju - počinitelj mora odgovarati za ono što je napravio. Uvijek. Bez iznimke. U timu Levijatana zato je 45 ljudi koji misle na sve - to su odvjetnici, veterinari, financijaši, web developeri, marketinški stručnjaci, kao i terenci. Za njih nema radnog vremena, tvrdi Jasminka Herceg, jer su na raspolaganju stalno, u svako doba dana.
Iznenadio ju je, priznaje, odaziv. Kad je Levijatan početkom godine objavio da planira širenje, mnogo se ljudi iz naše zemlje javilo sa željom da pomogne. Zanimalo ih je što mogu napraviti, nudili su svoje vrijeme, novac i znanje. Sve ju je to ganulo, priznaje, jer je bilo očito da ljudi žele pomagati, mijenjati stvari i da su svjesni koliko je to nužno.
- No, bez obzira na podršku koju imamo, samostalno smo održivi. Sami radimo sve i sami financiramo većinu toga što radimo. Sada kad smo registrirali fondaciju, otvaramo račun, gdje će nam ljudi moći pružiti financijsku potporu, ali i dalje ćemo uglavnom financirati sami sebe. Javljaju nam se ljudi iz cijele Europe i nevjerojatno nam je koliko njih prati naš rad. Ovakav način rada Europi nije poznat pa smo mi zanimljiva novost - dodaje J. Herceg.
No, opasni momci koji su unosili strah u kosti zlostavljačima registracijom fondacije ublažavaju imidž. Priča koja je počela opasno i komunikacija koja je stvorena ad hoc, sad postaje nešto ozbiljno. Njihova prezentacija bit će čvrsta, snažna, zaštitnička, ali topla i prijateljska. Nije samo svrha staviti zlostavljača na stup srama, objašnjava, nego mijenjati stajalište ljudi. Drugim riječima, edukacija. Sporo, ali dugoročno jako važno.
- U ljudima smo probudili sigurnost i povjerenje, a cilj nam je da se i dalje tako osjećaju. Cijela je ova priča počela spontano, ali smo shvatili da smo zajedno jači. Želimo ljudima objasniti na nisu superiorni samo zato što hodaju na dvije noge - objašnjava Jasminka Herceg.
Ona je dio ove priče postala nakon što ih je dulje vrijeme pratila na internetu. Na njihovim stranicama može se vidjeti što su radili od osnivanja i kako. Zanimljivo je da u opisu njihova Facebook profila stoji da je Levijatan "reakcija takozvanog civilnog društva koja se stvorila kad država nije odgovorila očekivanjima poreznih obveznika, odnosno, građana, i riješila problem koji ih tišti". Od početka su bili vrlo izravni, vrlo glasni, i to im je s jedne strane priskrbilo obožavanje onih koji vole životinje, no uvalilo ih je u probleme s nekim drugima. Prijavljivali su ih policiji, gasili im profil na društvenim mrežama, pustili trač da su vezani sa srpskim podzemljem. S jedne strane, sreća što su počeli raditi, s druge prijezir i prijetnje onih koji su u njima vidjeli grupicu huligana koja se tuče. No, levijatanovcima ništa nije uspjelo naštetiti: na društvene mreže su se vratili, novinarima objasnili pravo stanje stvari, a policija nikad u njihovu djelovanju nije našla nešto ilegalno. Zanimljivo je da je prošle godine Tužilaštvo za visokotehnološki kriminal uputilo policiji hitan zahtjev da prikupi podatke o svim levijatanovcima i načinu na koji rade. Tada su najavili da će, ovisno o onome što policija dozna, donijeti odluku o eventualnom pokretanju kaznenog postupka protiv članova pokreta.
- Prijetnja da će se ugroziti sigurnost neke osobe napadom kažnjiva je Kaznenim zakonom. Također, prijetnje nasiljem mogu biti i elementi drugih kaznenih djela. Mjerodavni organi postupaju po službenoj dužnosti kad se za to steknu zakonski razlozi - rekao je tada Branko Stamenković, tužitelj za visokotehnološki kriminal, za Blic. No, od njegove najave na kraju nije bilo baš ništa. Što god da bilo u policijskom izvještaju, očito nije bilo dovoljno za pokretanje bilo kakvog kaznenog progona.
Levijatanovci su zapravo glas potlačenih i ugnjetavanih koji sami ne mogu govoriti. Na prostoru poput Balkana, gdje su životinje toliko nevažne da ih zakon tretira kao predmete i za mnoge ljude normalno je da je pas na prekratkom lancu cijeli život i da jede kosti i suhi kruh, te da ga vlasnik udari nogom ako previše laje, nesretan u tom blatu i bijedi u kojoj živi, levijatanovci su logičan odgovor društva. Dok takvi ljudi, koje trebamo nazvati zlostavljačima jer oni to jesu, ne osjete isti strah koji životinja osjeća zbog njih, ne mogu naučiti svoju lekciju, kažu levijatanovci.
"Nemaš pravo zlostavljati i nemaš pravo provoditi pravdu jer i nad tobom može postojati netko tko može provesti pravdu", tako bi se moglo sažeti njihovo djelovanje.
Da su nasilni, nisu. Ili barem nema dokaza za to. Mnogi sumnjaju, naravno, jer je činjenica da su im rezultati sjajni. Svaki put kad posjete nekoga da bi razgovarali s njim i objasnili mu da je to što čini pogrešno, ta osoba ne ponavlja sličan prijestup. Preplaši li se zlostavljač kad krupni momci pokucaju na vrata i priupitaju za, primjerice, mačku koju je umlatio do smrti? Je li samo dolazak na vrata, i glas koji levijatanovce prati, dovoljan za "preobraćenje" zločinca? Ili tu ima nečeg više? Nije poznato, oni o tome ne žele govoriti i nema zapravo nijedne prijave da nešto nije u redu s ljudima nakon razgovora. Recimo samo da su, očito, vrlo uvjerljivi kad nekome treba objasniti koliko je pogriješio.
Popis pasa koje su spasili podugačak je. Neke su izgubili - umirali su zbog teških ozljeda, kao i bolesti koje dugo nisu liječili. Za svakog su objavili video u kojem se može vidjeti pas, kao i njegovi problemi, te su opisali sve detalje slučaja. Javnost je tako točno znala što rade i tko je za to odgovoran. Mnogo je teških priča - pas Grof je pronađen u listopadu 2016. godine, a uginuo je oko mjesec dana kasnije. Lice mu je bilo puno dubokih ožiljaka, po čemu se znalo da su ga zlostavljali, mučili i tjerali da se bori u ringu. Na kraju je uginuo zbog bolesti bubrega i srca, a postao je svojevrsni simbol Levijatana. Mnogo je pasa u međuvremenu prošlo kroz domove njihovih volontera, a među zadnjima su prije nekoliko dana stigli Nada, kujica s ogromnim tumorom u ustima čija je šansa za preživljavanje bila samo jedan posto, a danas se odlično oporavlja, i Mimi, kojeg je jedna starija žena iz Ovče zlostavljala i koji se oporavio. Nekoliko dana prije zaključenja ovog teksta primili su Cici, kujicu iz Niša, čiji je trbuh bio pun kamenja. Netko joj je, naime, s hranom davao kamenje, a psi, kad su jako gladni, samo gutaju, bez žvakanja, pa je tako nesretna životinja završila u lošem zdravstvenom stanju. Uz to joj je slomljena i bedrena kost, pa je njezin oporavak neizvjestan. Jedan od njihovih velikih slučajeva je i razotkrivanje navodnog bordela za pse u središtu Beograda. Objavili su točnu lokaciju, podatke o tome da se psi sediraju te neke fotografije. Glasni su i u borbi protiv "štancera" - onih koji prodaju pse "bez papira", jeftino, a njihove roditelje pare a da ne vode pri tome računa o njihovu zdravlju.
Čovjek koji je pokrenuo tu priču je Pavle Bihali, osnivač Levijatana, koji se vođom pokreta smatrao do osnivanja fondacije. Kroz njegov su dom prošli teško zlostavljani psi, a zbog pokreta čija je osnova često je nailazio na neslaganje s medijima, nerijetko i s državom. No, ni u jednom trenutku nije odustao.
- Mi smo se ponajprije okupili oko paušalne ideje koja je bila u svakom smislu te riječi čista i vođena našim oduševljenjem psima. Ta javna zaštita koju smo pružili ugroženim životinjama pokrenula je lavinu koja se danas zove fondacija 'Pokret Levijatan', ima mnogo simpatizera i još veći broj suradnika iz cijele regije - kaže Bihali i dodaje da su postali poznati po tome da prihvaćaju najteže slučajeve, a zlostavljače podvrgavaju, kaže, "specifičnom načinu edukacije". Krajnji joj je učinak uspješan i nema recidivista, kaže ponosno.
On je novi direktor fondacije Pokreta Levijatan. Zvuči poslovnije i ozbiljnije, a to je i bio cilj. Bihali kaže da je svjestan količine posla koja ih čeka - premda nam se čini da je situacija sa zaštitom životinja na Balkanu bolja, ona je ipak svjetlosnim godinama udaljena od dobre.
- Na žalost, stanje svijesti ekstremno je loše, ali isto tako postoji vojska ljudi koja poštuje naš rad i širi našu filozofiju i ideologiju u cijeloj regiji. Postojimo tri godine i najvažnije je u našem radu svakodnevno podizanje svijesti ljudi i njihova pogleda na životinje, što one u njihovu vlasništvu, što na one nezaštićene, na ulici - objašnjava Bihali koji kaže da je najvažniji broj spašenih pasa. Godišnje, kaže, kroz njihove ruke prođe oko 250 životinja.