Vodi se devetogodišnji sudski postupak tijekom kojeg je otac, nositelj stanarskog prava, umro. Majka, njegov nasljednik, dobila je rješenje Županijskoga suda da se stanarsko pravo ne nasljeđuje te da gubi na to pravo. Gubi li nakon smrti nositelja stanarskog prava njegov nasljednik to pravo? Kako postupati dalje?
Pretpostavljam da se radi o sljedećoj situaciji: vaš otac je kao nositelj stanarskog prava podnio zahtjev za otkup stana, vlasnik stana je odbio sklapanje ugovora o prodaji (otkupu), vaš otac je tužio vlasnika stana radi donošenja presude kojom se nadomješta ugovor o prodaji (otkupu), u toku parnice vaš otac je umro, a majka je kao nasljednica pokušala nastaviti postupak radi otkupa stana. Tada je sud odbio njezin tužbeni zahtjev za sklapanje ugovora o otkupu stana s obrazloženjem da se stanarsko pravo ne nasljeđuje i da vaša majka nema zakonski temelj za sklapanje ugovora o otkupu stana.
U sudskoj su praksi zauzeta stajališta da je pravo na otkup stana koje pripada ranijem nositelju stanarskog prava osobno pravo stanara i da se ne može naslijediti i prijeći na nasljednika. Zato zakonski nasljednik nema pravo na otkup predmetnog stana i ne može ga naslijediti te ne može nastaviti postupak i ishoditi donošenje presude koja bi zamijenila ugovor o prodaji stana.
U sudskoj praksi se upire i na to da temeljem Zakona o nasljeđivanju ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u trenutku njezine smrti pa, budući da u trenutku smrti nositelja stanarskog prava on nije bio vlasnik stana, jer ga do tada nije otkupio niti je presuda koja bi zamijenila navedeni ugovor postala pravomoćna, nasljednik ne može naslijediti pravo vlasništva predmetnoga stana.
Prema takvoj praksi, vaša majka kao nasljednik oca - nositelja stanarskog prava - mogla bi ostvariti svoja nasljednička odnosno vlasnička prava u odnosu na predmetni stan samo u slučaju da je vaš sada pokojni otac zaključio ugovor o otkupu stana ili da je za očeva života donesena pravomoćna sudska presuda koja zamjenjuje taj ugovor.
Smatram da navedena pravna tumačenja, ako ništa drugo, nisu pravedna jer zakidaju određene nositelje stanarskog prava i njihove obitelji u stjecanju stana i jer vlasnike stanova potiču na, možda i neopravdano, osporavanje prava na sklapanje ugovora o prodaji stanova u nadi da nositelj stanarskog prava neće doživjeti donošenje presude koja nadomješta ugovor o otkupu stana.
Zanimljivo je usporediti gore navedene pravne stavove s pravnim stavom Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je zauzet u donekle sličnoj situaciji - kada nakon podnošenja zahtjeva za povratom imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine umre ovlaštenik naknade. Taj stav je bitno drukčiji i ide u korist umrlog ovlaštenika naknade, odnosno njegovih potomaka.
S tim u vezi Ustavni sud Republike Hrvatske je istaknuo: "Ako je prijašnji vlasnik za života postavio zahtjev za naknadu, on je stekao valjanu tražbinu prema državi ili drugom vlasniku oduzete imovine. Takvo potraživanje spada u imovinu prijašnjeg vlasnika; to nije imovina koja mu je oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (pa ne potpada pod ograničenje Zakona o naknadi), već imovina koja je nastala na temelju odredaba tog Zakona, tj. zakona Republike Hrvatske.
Na tu se imovinu ne mogu primjenjivati ograničenja (o "nasljeđivanju") iz članka 9. Zakona o naknadi. Zbog toga se, u slučaju smrti podnositelja zahtjeva (prijašnjeg vlasnika), ovo potraživanje slobodno nasljeđuje prema odredbama Zakona o nasljeđivanju i uživa ustavnopravnu zaštitu iz stavka 1. članka 48. Ustava jer je usmjereno stjecanju budućeg vlasnika.
Drukčije stajalište - tj. da se na takvu tražbinu primjenjuju pravila o "nasljeđivanju" iz Zakona o naknadi, tj. da se ne može slobodno nasljeđivati - bilo bi protivno temeljnim civilizacijskim standardima vladavine prava. Imajući u vidu sporost postupaka radi naknade ili vraćanja oduzete imovine i starosnu dob prijašnjih vlasnika, vjerojatno je da bi veći dio prijašnjih vlasnika (i njihovih nasljednika) zbog smrti bili lišeni prava koja su im priznata Zakonom o naknadi. Nije prihvatljivo da država ili drugi korisnici oduzete imovine crpe koristi zbog složenosti problema u primjeni zakonskih propisa i sporosti državnih tijela koja provode postupak naknađivanja ili vraćanja."
Bez obzira na gore navedenu praksu predlažem da, ako imate mogućnost, nastavite postupak podnošenjem revizije i ustavne tužbe. Sudska praksa nije nepromjenjiva, a spor se vodi o vrijednoj i važnoj stvari - stanu.
dipl. iur. Boris Makarović
Pretpostavljam da se radi o sljedećoj situaciji: vaš otac je kao nositelj stanarskog prava podnio zahtjev za otkup stana, vlasnik stana je odbio sklapanje ugovora o prodaji (otkupu), vaš otac je tužio vlasnika stana radi donošenja presude kojom se nadomješta ugovor o prodaji (otkupu), u toku parnice vaš otac je umro, a majka je kao nasljednica pokušala nastaviti postupak radi otkupa stana. Tada je sud odbio njezin tužbeni zahtjev za sklapanje ugovora o otkupu stana s obrazloženjem da se stanarsko pravo ne nasljeđuje i da vaša majka nema zakonski temelj za sklapanje ugovora o otkupu stana.
U sudskoj su praksi zauzeta stajališta da je pravo na otkup stana koje pripada ranijem nositelju stanarskog prava osobno pravo stanara i da se ne može naslijediti i prijeći na nasljednika. Zato zakonski nasljednik nema pravo na otkup predmetnog stana i ne može ga naslijediti te ne može nastaviti postupak i ishoditi donošenje presude koja bi zamijenila ugovor o prodaji stana.
U sudskoj praksi se upire i na to da temeljem Zakona o nasljeđivanju ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u trenutku njezine smrti pa, budući da u trenutku smrti nositelja stanarskog prava on nije bio vlasnik stana, jer ga do tada nije otkupio niti je presuda koja bi zamijenila navedeni ugovor postala pravomoćna, nasljednik ne može naslijediti pravo vlasništva predmetnoga stana.
Prema takvoj praksi, vaša majka kao nasljednik oca - nositelja stanarskog prava - mogla bi ostvariti svoja nasljednička odnosno vlasnička prava u odnosu na predmetni stan samo u slučaju da je vaš sada pokojni otac zaključio ugovor o otkupu stana ili da je za očeva života donesena pravomoćna sudska presuda koja zamjenjuje taj ugovor.
Smatram da navedena pravna tumačenja, ako ništa drugo, nisu pravedna jer zakidaju određene nositelje stanarskog prava i njihove obitelji u stjecanju stana i jer vlasnike stanova potiču na, možda i neopravdano, osporavanje prava na sklapanje ugovora o prodaji stanova u nadi da nositelj stanarskog prava neće doživjeti donošenje presude koja nadomješta ugovor o otkupu stana.
Zanimljivo je usporediti gore navedene pravne stavove s pravnim stavom Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je zauzet u donekle sličnoj situaciji - kada nakon podnošenja zahtjeva za povratom imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine umre ovlaštenik naknade. Taj stav je bitno drukčiji i ide u korist umrlog ovlaštenika naknade, odnosno njegovih potomaka.
S tim u vezi Ustavni sud Republike Hrvatske je istaknuo: "Ako je prijašnji vlasnik za života postavio zahtjev za naknadu, on je stekao valjanu tražbinu prema državi ili drugom vlasniku oduzete imovine. Takvo potraživanje spada u imovinu prijašnjeg vlasnika; to nije imovina koja mu je oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (pa ne potpada pod ograničenje Zakona o naknadi), već imovina koja je nastala na temelju odredaba tog Zakona, tj. zakona Republike Hrvatske.
Na tu se imovinu ne mogu primjenjivati ograničenja (o "nasljeđivanju") iz članka 9. Zakona o naknadi. Zbog toga se, u slučaju smrti podnositelja zahtjeva (prijašnjeg vlasnika), ovo potraživanje slobodno nasljeđuje prema odredbama Zakona o nasljeđivanju i uživa ustavnopravnu zaštitu iz stavka 1. članka 48. Ustava jer je usmjereno stjecanju budućeg vlasnika.
Drukčije stajalište - tj. da se na takvu tražbinu primjenjuju pravila o "nasljeđivanju" iz Zakona o naknadi, tj. da se ne može slobodno nasljeđivati - bilo bi protivno temeljnim civilizacijskim standardima vladavine prava. Imajući u vidu sporost postupaka radi naknade ili vraćanja oduzete imovine i starosnu dob prijašnjih vlasnika, vjerojatno je da bi veći dio prijašnjih vlasnika (i njihovih nasljednika) zbog smrti bili lišeni prava koja su im priznata Zakonom o naknadi. Nije prihvatljivo da država ili drugi korisnici oduzete imovine crpe koristi zbog složenosti problema u primjeni zakonskih propisa i sporosti državnih tijela koja provode postupak naknađivanja ili vraćanja."
Bez obzira na gore navedenu praksu predlažem da, ako imate mogućnost, nastavite postupak podnošenjem revizije i ustavne tužbe. Sudska praksa nije nepromjenjiva, a spor se vodi o vrijednoj i važnoj stvari - stanu.
dipl. iur. Boris Makarović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....