Na svojem prvom velikom skupu u startu kampanje za demokratsku predsjedničku nominaciju Hillary Clinton napravila je dugoočekivani zaokret američkih demokrata prema ljevici. Njezin prvi govor na Roosevelt Islandu gotovo bi se mogao nazvati pravim govorom jednog europskog socijaldemokrata. To je u Americi, koja je u odnosu na Europu već desetljećima nagnuta desno, neobično važan iskorak. Njezini su glavni ljudi iz kampanje off the record već tjednima najavljivali da će ona održati važan govor s temeljnim smjernicama kampanje pa je lijevi žmigavac demokratske kandidatkinje upaljen već pri prvom većem susretu s biračima.
Neravnopravnost, dominacija krupnog kapitala, iskorištavanje neprivilegiranih, šanse za sve, bolje školovanje, veće plaće, jačanje srednjeg sloja koji je pokretač i okosnica zdravog društva... Sve je ovo Hillary Clinton izgovorila u svojem elegantnom plavom kompletiću pod jakim suncem u urednom parku trokutastog oblika. Pronašla je utješne riječi za svaku grupu obespravljenih, jamčeći da će im osigurati, bude li predsjednica, bolju i sigurniju budućnost i donijeti im ne samo materijalni prosperitet i napredak, nego i vratiti dostojanstvo. Spomenula je učiteljice i medicinske sestre, vatrogasce i policajce, vojnike i vozače, useljenike i iseljenike, samohrane majke i istospolne parove. Najavila je borbu protiv bogataških parazita koji plaćaju u odnosu na svoje prihode manje poreze nego učiteljica u školi i zazvala potrebu za pravdom i jednakosti. Kao da je Hillary Clinton željela reći da će se 99 posto boriti protiv onih ultraprivilegiranih 1 posto. Samo, problem je u tome što ona već desetljećima među tih 99 posto... Na njoj je teška misija da uvjeri birače kako jest. I zato su u pravu oni koji misle da je Hillary sama sebi najveći neprijatelj.
Baza onih koje je financijska kriza dovela u očaj uvijek je velika, ali Hillary mora tu biti oprezna. Čovjek koji je još u Bijeloj kući, Barack Obama, pametno je i odmjereno vodio zemlju kroz ekonomsku havariju tijekom svoja dva mandata i svojim je smirenim kormilom doveo SAD u mnogo ugodnije vode. Međutim, uvijek se može bolje i Hillary je zato, našavši se u situaciji da u Bijeloj kući ima demokratskog predsjednika koji se pokazao mudrim i uspješnim, morala zaigrati na novu kartu. Bit će to ekonomski populizam i žene kao motor kampanje.
Da bi to učinila, morala se redefinirati. Transformacija Hillary Clinton bila je brza i, sudeći prema entuzijazmu njezinih birača u New Yorku, uspješna. Ako bi zaista Amerika povela borbu protiv nejednakosti, kojoj globalno svi svjedočimo, ako bi svojom politikom uspjela pokrpati jaz “onih koji imaju” i “onih koji nemaju”, Hillary Clinton učinila bi ono što su samo najveći američki predsjednici znali napraviti. No, ne budimo previše optimistični. Sve je to samo kampanja i Hillary kojoj je drugo ime ambicija ima mnogo lica. Za ulaznicu u Bijelu kuću pokazat će ono za koje procijeni da će joj donijeti više glasova.