"Mi smo spasitelji ove države", skromno je, govoreći o Hrvatskoj narodnoj stranci, prije nekoliko dana zaključio Predrag Štromar, potpredsjednik Vlade te ministar graditeljstva i prostornog uređenja. U subotu je dodao kako se radi o kontinuiranom procesu u HNS-u u kojem se uvijek iznova promišlja politički trenutak i traže nova i inovativna rješenja koja će Hrvatsku sutra učiniti boljom nego što je to danas, te poručio da "budućnost HNS-a ovisi o tri stvari - rezultatu, rezultatu i rezultatu".
U isto vrijeme objavljen je popis prvih imenovanja u vodstva strateških tvrtki, koji je pokazao da su HNS-ovi kadrovi ušli u Hrvatske ceste, HAC, Zračnu luku Zagreb, a tek slijedi raspodjela sinekura u Hrvatskoj elektroprivredi i još dvadesetak javnih poduzeća, tako da se mogu očekivati nova imenovanja Štromarove stranačke ekipe koja je prije četiri mjeseca odlučila napustiti opoziciju i ući u savez s HDZ-om. U politici nema besplatne ljubavi i sada se otkrivaju motivi zašto je u proljeće Ivan Vrdoljak ušao u tajne pregovore s Andrejem Plenkovićem i spašavanjem HDZ-ove vlade poslije izlaska (ili izbacivanja) Mosta iz dotadašnje vladajuće koalicije.
Iako će iz HNS-a svakodnevno bombardirati javnost tvrdeći da "spašavaju državu" jer pokušavaju progurati kurikularnu reformu ili što traže zabranu upotrebe pozdrava "Za dom spremni", stvarni razlozi zbog kojih su Vrdoljak i Štromar počeli i zaključili deal s Plenkovićem, treba tražiti u želji da preko svojih ljudi instaliranih u uprave strateških nacionalnih kompanija iduće tri godine imaju kontrolu nad poslovno-financijskim tokovima teškima milijarde kuna. Što ne znači da obrazovna strategije ministrice Blaženke Divjak ne predstavlja napredak u usporedbi s njenim prethodnikom Pavom Barišićem kao i HNS-ovo oponiranje retrogradnom prijedlogu Obiteljskog zakona, ali, rijetki vjeruju da je širenje liberalizma motiv Štromarovog ulaska u vlast.
Kritičari HNS-a reći će kako je HNS ionako još od dvijetisućite i sudjelovanja u Vladi Ivice Račana veći dio političkog djelovanja svodio na ubacivanje svojih ljudi u državne i javne tvrtke i Vladine agencije, uglavnom tamo gdje se vrtio velik novac. Drugim riječima, ono što su u prošlosti radili sa SDP-om, sada odrađuju uz HDZ, ali u suštini, ništa se nije promijenilo jer politika je za HNS bila i ostala kupoprodajna djelatnost.
Koliko god ova teza nije sasvim neosnovana, ipak je duboko pogrešna, čak ako apstrahiramo činjenicu da su se skoro dva desetljeća istaknuti članovi Hrvatske narodne stranke redovito nalazili u prvim redovima obrane liberalno-demokratskih vrijednosti, manjinskih prava i sekularizma u Hrvatskoj.
Očigledna cijena pogodbe s HDZ-om bilo je razbijanje Hrvatske narodne stranke, na "legitimni" HNS i "odcijepljeni" GLAS. U stvarnosti, prava cijena je likvidacija HNS-a kao najvažnije hrvatske liberalne političke stranke, jer danas ni HNS ni GLAS de facto ne postoje uzme li se u obzir podrška koju imaju među biračima.
Crobarometar je prošli tjedan objavio rezultate ispitivanja javnog mnijenja u kojem bi za HNS glasalo 1,1 posto birača, a GLAS je u zoni statističke pogreške sa 0,2 posto podrške. Tek poneki promil optimističnije bilo je nedavno istraživanje Cro demoskopa koje je pokazalo da HNS podržava 1,6, a GLAS 0,8 posto birača.
Ukratko, o najvažnijim političkim pitanjima ili tokovima kapitala u Hrvatskoj odlučuje stranka čiji je rejting između 1,1 i 1,8 posto, v. d. predsjednika je poražen na nedavnim lokalnim izborima, a da se sada održe izbori, njezini kandidati nigdje ne bi uspjeli prijeći izborni prag. HNS je daleko od najboljih dana kao u kolovozu 2011., kada je imao podršku 7,1 posto birača i bio uvjerljivo treća politička stranka u zemlji. Uostalom, na temelju takvog rejtinga, Radimir Čačić je dogovorio odličan status za svoju ekipu na listama Kukuriku koalicije, tako da je HNS dobio četiri ministra i 14 zastupnika u parlamentu, a nestvarno djeluju i rezultati lokalnih izbora u svibnju 2013., kada je HNS dobio 11 gradonačelnika i tri župana te potvrdio poziciju treće političke snage u državi.
Još početkom godine iz HNS-a su svakodnevno napadali na HDZ i premijera Andreja Plenkovića, čime se željelo pokazati da je HNS kudikamo aktivnija opozicija nego SDP. Dok su se u SDP-u dogovarali kako reagirati, HNS-ovci su ultimativno tražili ostavku ministra obrazovanja Pave Barišića, predložili rješenje za Inu, inzistirali na objavljivanju računa Kolindina puta u Ameriku, Vrdoljak se suprotstavio uvođenju skraćenog vojnog roka, a stranka je organizirala i javnu raspravu o obrazovnoj politici u Hrvatskoj.
Četiri mjeseca poslije, HNS je promijenio kaput i izglasao koaliciju s HDZ-om, zbog čega je četvero zastupnika izišlo iz stranke, Vesna Pusić, Anka Mrak Taritaš, Goran Beus Richembergh i Nada Turina-Đurić. Ove subote u Zagrebu je zasjedalo vodstvo GLAS-a, a u Tuhlju se okupio vrh HNS-a. Premda su jedni i drugi kasnije plasirali optimistična priopćenja i najavili renesanse svojih stranaka, bliže je istini da se radilo o paralelnim karminama nego o počecima obnove liberalizma u hrvatskoj politici. Ako ništa drugo, Štromar i njegova kompanija počeli su naplaćivati to što su likvidirali nekada ozbiljnu stranku.