Korona je donijela niz nepriznatih mini revolucija: mnogi su naučili peći kruh s chia sjemenkama, prepustili se iznenadnoj strasti za farbanjem balkonskih pločica u žuto ili otkrili kako radi perilica. Zapanjujuću radost otkrića podijelio je jedan s istraživačima Ipsosa: Više vremena za kućne poslove i pomoć supruzi, uglavnom potpisao bih takav način rada do penzije.
Jasno, tip nije pomagao supruzi da ona napravi svoj posao, niti joj je pomagao u vezenju goblena. Pomogao joj je da opere njegov tanjur i njegovu košulju, možda čak i da je opegla. Potresno, toliko da čovjek ne može odoliti pitanjima koja naviru: koliko daleko može muškarac otići pomažući ženi? Možda čak da redovito posprema nered za sobom?
U strahu od nepoznatog virusa, padaju stoljetne navike. Traas!
Da, dobar je strah kome ga je bog dao.
Zaključani doma sa ženama i djecom, muškarci su se u epidemiji pokazali duševnima i prihvatili na sebe veći teret: 22 minute dnevno dulje nego prije oni sad čiste, peru ili igraju se s djecom, izračunali su znanstvenici iz Velike Britanije. Englezi i Škoti, valjda i Velšani, u koroni su dva sata i 25 minuta provodili na neplaćenom kućnom poslu. Zahvaljujući toj radikalnoj promjeni, teret na ženskim leđima u prosjeku je odgovarajuće smanjen: one sad tri i pol sata dnevno posvećuju kućanskih poslovima i brizi o djeci.
I dalje je razlika drastična, i dalje su Britanke žrtve nepravedno raspoređenog tereta: slabiji spol, kažete, pa baš na njih sve to nakrcate? Ali kućanski posao je nevidljiv i nepriznat, još generaciju prije podrazumijevalo se da ga obavljaju gotovo isključivo žene. Nisu svi jednako stradali u koroni. Medicinsko osoblje u Francuskoj dobilo je koronabonus od 1500 eura, u Njemačkoj na njega imaju pravo i vozači kamiona, no jedna je skupina posebno pogođena pandemijom, a da im nitko za to neće odati dužno priznanje: majke male djece i školaraca.
Roditelji male djece našli su se pod velikim pritiskom zatvaranjem škola i vrtića. No teret su većinom nesrazmjerno preuzele žene. Često se događalo da u epidemiji i otac i majka rade od kuće. Ali nije im isto. Za svaki sat vremena koji se jedna zaposlena majka mogla neometano posvetiti svom plaćenom poslu, njen muž je uživao u tri sata neometanog rada od kuće, pokazala je britanska studija o kojoj piše Guardian.
Žene u prosjeku obavljaju sat vremena više kućnih poslova, no majke su natprosječno opterećene. Istraživanje je provedeno na 3500 obitelji od 28. ožujka do 26. travnja. Ispostavilo se da se Britanke brinu o djeci prosječno 10,3 sata dnevno, ili 2,3 sata više nego muževi. U usporedbi sa sličnim istraživanjem iz 2015., vrijeme potrošeno na brigu o djeci poraslo je za trećinu.
Deset sati dnevno za djecu - koliko ti onda ostaje vremena za posao?
Od početka pandemije stručnjaci upozoravaju da će posljedice lockdowna žene vratiti desetljećima unatrag po pitanju ravnopravnosti. Ali ovdje nije riječ o feminizmu, nego o golom preživljavanju. Za razliku od Britanki, naše žene ne mogu raditi skraćeno, od socijale ne možete platiti kruh i režije. S kreditom nad vratom, veliki broj obitelji ne može si dopustiti da ostanu bez druge plaće, majka mora raditi.
8 sati rada, plus 10 sati brige o djeci? Preopterećene majke pucaju. Bolje vam je da nikad ne saznate kako. I zato je jedno od najvažnijih društvenih i političkih pitanja trenutno hoće li se djeca na jesen vratiti u škole i vrtiće.