Ako se netko pita zašto su splitski huligani napali vaterpoliste Crvene zvezde koji su sjedili na Rivi i pili kavu, a jedini im je grijeh bio taj što su bili u trenirkama s klupskim obilježjima, evo mu jednostavan odgovor - zato što mogu!
Hrvatska je zemlja nasilja. Nije pretjerivanje. Nasilje i huliganizam odavno nisu rezervirani za visokorizične nogometne utakmice niti su tek povremena prateća pojava uz pijanke na seoskim zabavama.
Mladićima je postalo normalno išamarati djevojku, a mlaćenje žene i djece nešto je što mnogi doživljavaju kao dio obiteljskog rituala. Ima ravnatelja škola, poput onog Ekonomske u Zadru u kojoj se dogodilo žigosanje za vrijeme nastave, kojima vršnjačko nasilje nije ništa posebno. Verbalno, a nedavno gotovo i fizičko nasilje dio je repertoara koji politika servira iz Sabora.
Govor mržnje je sveprisutan, a na njega se slabo ili nikako reagira. Policija ne podnosi prijave za upotrebu fašističkih simbola, a Vlada izbjegava to zakonski regulirati.
Kruna svega su naša policija i sudovi. Policajci koji nerijetko ženu koja je došla prijaviti obiteljsko nasilje otprave kući s porukom neka se javi ako je opet izlema. Uostalom, nije li ministrica obitelji Nada Murganić obiteljsko nasilje požeškog župana prokomentirala riječima: “Tako je to u braku”?
Kruna su sudovi koji, kad se nešto i pokrene, uspiju ubiti postupak dok ne izgubi svaki smisao. Uzmimo Daruvarca koji je prebio 18-godišnju Zadranku. Sud je pustio na slobodu nasilnika bez ikakvih mjera opreza, znajući pritom da ima dvojno državljanstvo i može se zauvijek skloniti u BiH. I zašto bi se onda splitski huligani bojali da će biti momentalno uhićeni i kažnjeni? Imaju razloga vjerovati da neće biti sankcionirani što su napali Srbe.